Voćarska proizvodnja sve se više suočava s negativnim utjecajima klimatskih promjena. One nanose velike štete te posljedično povećavaju rizik uzgoja voćarskih kultura. Primjena mreža predstavlja jedno od mogućih rješenja koje će otkloniti ili djelomično ublažiti dio problema.
Primjena mreža u poljoprivredi nije novost. Najstarija je primjena zabilježena na jabukama, trešnjama, marelicama, breskvama, vinovoj lozi te u proizvodnji ukrasnih biljnih vrsta i rezanog cvijeća.
Poboljšanje svojstava mreža
Glavni razlozi primjene mreža u voćarstvu su: zaštita od tuče, vjetra, prejakog sunčevog zračenja, prejake kiše, ptica te u novije vrijeme i od insekata. Mreže namijenjene za primjenu u poljoprivredi se proizvode od polietilena visoke gustoće uz dodatak raznih aditiva. Sve kako bi se poboljšala njihova svojstva. Značajke poljoprivrednih mreža najčešće su u ovisnosti o njihovoj namjeni. Svojstva koja najčešće variraju su: tekstura, debljina niti, veličini okca, boja itd.
Mreže mogu biti: ravno (osnovno) ili „talijansko“ tkane, englesko ili „Leno“ tkane te pletene ili „Raschel“. Ravno tkane mreže su lagane i stabilne u svojem obliku, ali su relativno krute i otporne na deformacije. „Talijansko“ tkane mreže se koriste kada je potrebna rigoroznija zaštita, npr. za voćnjake tijekom tuče.
Kod „Raschel“ mreže sve niti su povezane jedne s drugima kako bi se spriječilo rasplitanje niti kao rezultat jakih vjetrova ili tuče. Debljina niti kod mreža generalno varira od 0,25 do 0,32 mm. Veličina okca predstavlja razmak između dvije niti osnove i potke, a varira u ovisnosti o namjeni mreža.
Crne se obično koriste zbog boje, cijene i trajnosti
Mreže za zaštitu od vremenskih nepogoda (obično tuče) su najčešće tkane (ravno ili Leno). Veličina okca im obično varira od 2,5-4 mm. Obično su bijele ili prozirne boje.
U Hrvatskoj se najčešće koriste mreže crne boje zbog njihove cijene i trajnosti. Ovakav tip mreža se najčešće primjenjuje u voćnjacima. Osim toga zna se primijeniti nekada i na staklenike gdje bi tuča mogla uzrokovati značajne štete (lom stakla).
Ako se mreže za zaštitu od tuče primjenjuju u vanjskim voćnjacima (što je najčešći slučaj) tada se obično mogu koristi dva sustava: „pergola“ ili „flat net“. U oba sustava mreže se primjenjuju na podupiruću napetu strukturu koju čine uzdužne i poprečne čelične sajle primijenjene na armaturu koju čine stupovi (od betona, drveta, čelika itd.), a koje su na krajevima pričvršćene za učvršćena sidra u zemlji. Na vrhu stupova se nalaze kapice za pravilno postavljanje sajli.
Pocinčani i čelični stupovi imaju prednost
Pocinčani i čelični stupovi imaju prednost u odnosu na betonske, a rubni stupovi trebaju biti jači od unutarnjih. Stupovi su smješteni unutar reda voćaka najčešće pri razmaku od 3 do 8 m. Mreže se postavljaju u vodoravnom položaju, na način da je mreža iznad voćaka u najvišem položaju i obično postupno opada prema sredini reda gdje se mreže različitih redova međusobno spajaju spojnicama koje se po potrebi jednostavno mogu razdvojiti.
Ako se mreže spoje tako da se ostavi nešto mjesta kada se tuča dogodi (kako se uglavnom i radi) led propada u sredinu međurednog prostora. U tradicionalnom pergola sustavu gornje uzdužne sajle su smještene pri vrhu stupova (4 do 5 m iznad tla), ali su donje poprečne sajle smještene 2,5 do 3 m iznad tla. Mreža je fiksirana i napeta na obje vrste sajli. Na taj način mreže imaju pad od 50 do 60 % kako bi omogućilo tuči da padne.
Ovaj sustav koristi se u Europi 30 do 40 godina i zadovoljavajući je za visoka stabla. Posebno je raširen u Italiji. U „flat net“ ili „francuskom“ sustavu koji je zadovoljavajući za stabla veličine 3 do 3,5 m, obje uzdužne i poprečne sajle su fiksirane na vrhove stupova. Mreža se raširi i fiksira na uzdužne sajle. U ovom slučaju sajle i struktura bi trebale biti dizajnirana tako da mogu podnijeti opterećenje.
Ponekad se mreža veže na sajle pomoću „sigurnosnih“ pločica koje se lome kada opterećenje premaši definiranu graničnu vrijednost te posljedično mreža pada čuvajući stabilnost strukture. Ovaj sustav je manje skup i lakši za instalaciju od „pergola“ sustava te se zbog toga dosta koristi. Ponekad je mreža fiksirana na vrhove stupova pomoću gumenih traka. Tako se nakon deformacije uslijed udara tuče vrati na početni položaj.
Jako je važno izbjeći preveliko opterećenje uslijed akumulacije tuče na strukturu, što može dovesti do urušavanja cijelog sustava. U Republici Hrvatskoj obično uzdužne (niže) i poprečne (više) sajle postavljaju se pri vrhu stupa. Rubne poprečne sajle se postavljaju po sustavu prikazanom na slici ispod.
Kod svih sustava kada sezona završi spojnice kojima su mreže različitih redova spojene se razdvajaju i mreže se skupljaju oko vlastite uzdužne sajle kao što je prikazano na najgornjoj slici.
Mreža za zaštitu od prejake kiše
Od ostalih vremenskih nepogoda još se znaju primijeniti i mreže za zaštitu od prejake kiše (koriste se u isto vrijeme za zaštitu od tuče) kako bi se spriječilo raspucavanje plodova trešanja. Vjetro-zaštitne mreže najčešće se primjenjuju u obliku vjetro-zaštitnih pojaseva. Koriste se kako bi se spriječila šteta na uzgajanim voćkama uslijed prejakog vjetra. Veličina okca im obično varira od 1 do 7 mm, a najčešće su tkane (ravno ili Leno). Potrebno je napomenuti da i obične koje se primjenjuju protiv tuče mogu smanjiti brzinu vjetra, a prema raznim istraživanja provedenima u svijetu do čak 50 % (najčešće od 20 do 40 %).
Anti-insekt mreže predstavljaju novu tehnologiju gdje mreže uslijed manje veličine okca predstavljaju fizičku barijeru ulasku štetnika u voćnjak. U tom slučaju voćnjak se u potpunosti zatvori sa mrežama (i rubovi). Veličina okca ovisi o veličini štetnika kojima se želi spriječiti ulaz u voćnjak.
Na pokusima u Republici Hrvatskoj dokazano je da je veličina okca od 2,4 x 4,8 mm bila zadovoljavajuća za zaštitu voćnjaka jabuka i bresaka od njihovih glavnih ekonomskih štetnika (Anarsia lineatella za breskvu, Grapholita molesta za breskvu i jabuku te Cydia pomonella za jabuku). Ako se koriste u staklenicima na ventilacijskim otvorima kako bi se spriječio ulazak vektora virusa tada promjeri okca mogu biti daleko manji (već od 0,2 mm). Ove mreže najčešće su tkane (normalno ili Leno).
Mreže za zasjenu obično se koriste u rasadničarstvu za smanjenje intenziteta sunčevog zračenja tijekom ljetnog razdoblja. Obično raspon zasjene koji se koristi varira od 16 do 80 %, a najčešće su pletene (Raschel).
Potrebno je napomenuti da sve primijenjene mreže stvaraju određenu razinu zasjene te zbog toga veličina okca (o kojoj uglavnom ovisi stupanj zasjene) ne smije biti premala. Za razliku od crne mreže koja nema mogućnost raspršivanja svjetla, većina mreža ostalih boja ima sposobnost stvaranja difuznog svjetla. Zbog njegove bolje mogućnosti prodiranja u unutrašnji dio krošnje voćaka i veće efikasnosti iskorištenja u sjeni dolazi do umanjenja negativnog efekta zasjene.
Navedeno znači da voćke ispod obojene mreže s određenim stupnjem zasjenjenja zapravo „vide“ više svjetla nego ispod crne mreže s istim postotkom zasjenjenja. Od svih boja mreža ističe se biserna mreža. Ona ima najveću mogućnost raspršivanja svjetla, a poprilično dobru imaju i bijela, žuta, crvena i plava mreža. S druge strane, u odnosu na navedene mreže, siva najslabije raspršuje svjetlo. Usko vezano s navedenim su i fotoselektivne mreže kod kojih difuzno svjetlo predstavlja važan dio njihovih svojstava.
Fotoselektivne mreže predstavljaju novi koncept u poljoprivredi gdje se mreže, osim za zaštitu voćka od određenih nepogoda, koriste i za manipulaciju kvalitete svjetla čime se postižu željeni fiziološki odgovori biljaka.
To se postiže dodavanjem raznih kromofora te svjetlosno disperzivnih i reflektivnih elemenata u mreže tijekom njihove proizvodnje. Kod navedenih mreža svjetlo može proći između niti te biti nepromijenjeno ili doći u doticaj s nitima i biti spektralno modificirano i razasuto. Navedene spektralne modifikacije su odgovorne za specifične reakcije kod voćaka uzgajanih ispod njih. U agroekološkim uvjetima Hrvatske do sada su na primjeru jabuke i breskve obećavajuća svojstva pokazale žuta i crvena mreža te djelomično i bijela.
