Smokva je jedan od simbola Sredozemlja, kolijevke zapadne civilizacije. Smokva je kao biljka posebna i jedinstvena jer ima posebno značenje u pet velikih svjetskih religija – judaizmu, kršćanstvu, islamu, budizmu i hinduizmu. Smokva je u jadranskom dijelu Hrvatske jedan od najčešćih ukrasa vrtova, dvorišta, okućnica i javnog zelenila.
Za razliku od opjevane, voljene i cijenjene masline, smokva je znatno zapostavljena kultura. Poslastica „za sirotinju“, za generacije težaka i ribara, smokva u Hrvatskoj još nije stekla status voća traženog na tržištu. Suvremenih plantažnih nasada je relativno malo. Smokva ostaje stablo koje često raste na napuštenim posjedima, čijeg se snažnog korijena katkada pribojavaju vlasnici vrtova, stablo „za hlad“ na poljima i biljka čiji se plodovi skupljaju usput, u šetnji, dvorištu ili na brojnim samoniklim stablima. Ipak, zanimanje za intenzivni uzgoj smokve u Hrvatskoj raste.
To zanimanje potaknuto je potražnjom turista, prerađivačke industrije, ali i mlađih generacija koje sve više cijene tradicionalne namirnice. Kao i svaku voćnu kulturu, smokvu napada veći broj štetnika i bolesti. Zanimanje za neke od njih svake godine pokazuju pojedini vlasnici stabala u vrtovima i dvorištima. U profesionalnim voćnjacima smokve na štetnike i bolesti gleda se drugačije nego u okućnicama ili ekstenzivnim malim nasadima. Njihova pojava se prati i poduzimaju se mjere zaštite.
Smokvin medić je najčešći štetnik
Najčešći i najpoznatiji štetnik smokve je smokvin medić (Ceroplastes rusci). To je štitasta uš, sitan kukac dugačak nekoliko milimetara čije je tijelo prekriveno „štitom“, voštanim pločicama. Štit smokvinog medića bijele je boje. U sredini ima osmerokutnu pločicu oko koje je osam vanjskih pločica. Hrani se sisanjem biljnih sokova.
Ime „medić“ ova uš dobila je po obilju medne rose, slatkaste tekućine koju luči kad se hrani. Na mednu rosu naseljavaju se gljive čađavice od kojih listovi i plodovi poprimaju tamu boju. Vlasnici smokvi u vrtovima i dvorištima često preko ljeta primjećuju da su im listovi ili plodovi smokve ljepljivi, „čađavi“ i da po njima hodaju mravi, bez da uoče štetnika koji je uzrok toj pojavi. Smokvin medić napada grane, listove i plodove. Kod jakih napada može stvoriti čitave naslage na granama. Napadnuto stablo slabi, a grane se mogu osušiti. Smokvin medić raširen je u čitavoj Dalmaciji, Primorju i Istri.
Ako se u plantažnim nasadima jače nazmnoži može uzrokovati velike štete. Drugi važan štetnik smokve je smokvin potkornjak (Hypoborus ficus), također sitan kukac. Tamnog je izduženog tijela dužine oko jednog milimetra. Potkornjak se ubušuje u drvo i buši hodnike ispod kore. Hrani se drvom. Uslijed bušenja hodnika stablo oslabljuje i grane se suše. Znakovi napada tog štetnika tipični su za potkornjake. Na granama se uočavaju sitne okrugle rupice. Kora puca, a u pukotinama stvara se piljevina. Smokvin potkornjak „voli“ oslabljena stabla, ali napada i ona zdrava. Upravo zbog toga smatra se važnim štetnikom kojeg je u plantažnim nasadima potrebno suzbijati.
Napadi kukaca
Slatki smokvini plodovi privlačni su i kukcima. Na jugu Hrvatske smokva je često jako napadnuta sredozemnom voćnom muhom (Ceratitis capitata). Smokva je domaćin čiji plodovi dozrijevaju između breskve i mandarine, druga dva omiljena domaćina tog štetnika. Ženke voćne muhe odlažu jaja na plodove smokve koji su dozreli ili blizu dozrijevanju. Iz jajašaca izlaze ličinke koje se hrane u unutrašnjosti ploda. Napadnuti plodovi najčešće trunu ili otpadaju. U mesu napadnutih plodova vidljive su ličinke muhe. Osim mediteranske voćne muhe, smokvu napada i crna smokvina muha (Silba adipata).
Za razliku od manje izbirljive sredozemne voćne muhe, crna smokvina muha napada samo smokvu. Druga razlika između tih štetnika jest što se ličinka crne voćne muhe u plodove ubušuje ranije, dok su nedozreli i veličine jedan do dva centimetra. Napadnuti plodovi često otpadaju. U plodovima koji nastavljaju dozrijevati, ličinke buše smeđe hodnike koji se lako uočavaju na presjeku plodova. Crna smokvina muha može uzrokovati velike štete. Javlja se različito, ovisno o podneblju i sezoni. Crna smokvina muha domaći je štetnik, raširen u Sredozemlju. Kolika je njena važnost svjedoči „uzbuna“ u Kaliforniji nakon što se muha pojavila u Meksiku 2020. godine. Proizvođači smokve u Kaliforniji smatraju je velikom prijetnjom. Nakon nalaza, SAD je uveo stroga ograničenja za uvoz svježih plodova smokvi iz Meksika.
Plodove smokve kod nas može napasti i treća vrsta muhe, octena mušica ploda (Drosophila suzukii). Ta mušica „doselila“ se u Hrvatsku prije otprilike dvadesetak godina i postala važan štetnik nekih vrsta voća s tankom pokožicom.
Velika zlatna mara čini velike rupe
Osim spomenutih relativno malih kukaca, slatki plodovi smokve mamac su i za one veće. Posljednjih godina zrele plodove smokve sve više i jače napadaju zlatne mare, naročito velika zlatna mara (Cetonia aurata). Ta „buba“ odavno je poznata kao štetnik smokve, no do nedavno uglavnom nije činila veće štete. Zlatna mara i druge srodne vrste mara postaju važniji štetnici nekih vrsta voća, poput breskve ili smokve. Česte su u vrtovima i dvorištima, gdje rade štetu izjedanjem plodova.
Virusne bolesti
Osim štetnika, smokvu napadaju i neke važne bolesti. Moguće je reći da je najvažnija i najčešća bolest smokve u Hrvatskoj mozaik. Mozaik smokve je virusna bolest. Još 1960. godine profesori Kovačević, Kišpatić i Panjan su pisali: „Na smokvi je vrlo raširen mozaik, pa se može reći, da ne postoji zdrava smokva, tj. smokva koja nije zaražena mozaikom“. Nažalost, šest desetljeća kasnije situacija nije bitno drugačija. Mozaik smokve je sveprisutan na samoniklim stablima, u vrtovima, dvorištima, ali i u manjim ili većim nasadima. Osobito je raširen na domaćim sortama, petrovači, bjelici, zamorčici i šaraguji.
Mozaik smokve javlja se u vidu svijetlih šara, kloroza i prstenova na listovima. Listovi mogu biti deformirani ili oblika koji nije svojstven za sortu. Dugo se smatralo da mozaik nije bolest koja bi uzrokovala veće štete u uzgoju. Međutim, dokazano je suprotno. Dok ta virusna bolest nema važnosti u vrtovima i dvorištima, u plantažnim, intenzivnim nasadima apsolutno je nepoželjna. Zaražene biljke slabije napreduju. Najvažnije, plodovi na takvim biljkama mogu biti neprikladni za tržište. Plodovi mogu biti blijedi, s mrljama ili nekrozama. Slabije dozrijevaju, manji su, boja im je blijeda i nakupljaju manje šećera. Simptomi na plodovima izraženiji su u prvih nekoliko godina starosti stabla, a onda se često povuku. Ipak, u nekim sezonama simptomi se opet mogu u jačoj mjeri javiti na plodovima. Mozaik smokve uzrokuje veći broj srodnih virusa i viroida. Do danas ih je opisano čak 12. Za neke je potvrđeno da ih u prirodi prenosi sitna, oku nevidljiva grinja Aceria ficus. Najčešći način prenošenja mozaika smokve je zaraženim sadnim materijalom.
Gljivice koje napadaju smokve
Gljivične bolesti smokve u načelu nisu toliko štetne kao na mnogim drugim voćnim kulturama. U našem podneblju najvažnija i najčešća gljivična bolest smokve je hrđa (Cerotelium fici). Napada list. Simptomi se javljaju u vidu sitnih smeđih poligonalnih točkica na licu lista. Na naličju lista, na mjestu točkica stvaraju se male bakarno-smeđe nakupine praha. Ako se prstom prođe po njima, na prstu ostaje smeđa „prašina“. To su nakupine spora kojima se gljiva parazit širi. Zaraza hrđom vrlo je različita i ovisi o sorti, području i sezoni. U pojedinim vrućim godinama s češćim kišama tijekom ljeta, zabilježene su jake zaraze hrđom u nekim krajevima Hrvatske. U takvim slučajevima list požuti i otpada do rujna. Ako se jaka zaraza dogodi u profesionalnom voćnjaku, štete mogu biti značajne. Smokva kojoj je ranije otpao list slabije se razvija, daje manje plodova iduće sezone i osjetljivija je na niske temperature.
Druga vrsta bolesti koja se javlja na smokvi u Hrvatskoj je gljivični rak i sušenje grana. Bolest uzrokuju različite gljive iz rodova Phomopsis i Botryosphaeria. Napadaju drvo, javljaju se na deblu i granama. Ispod kore zahvaćenog debla ili grana stvaraju se tamne nekroze. Na mjestu gdje se javlja kora često puca. Grane se suše. Starije biljke smokve rijetko se suše, no mlade mogu propasti. Rak je kronična bolest koja se razvija godinama. U godinama s kišnim ljetom i ranom jeseni vlasnici smokava u okućnicama često se razočaraju jer plodovi brzo trunu i propadaju. Zreli plodovi smokve mekani su i puni šećera te ih u povoljnim uvjetima relativno lako mogu zahvatiti gljive ili bakterije. To mogu biti kvasci ili bakterije tzv. kisele truleži, ali i gljive uzročnici „plijesni“. Među njima, u nas je česta siva plijesan (Botrytis cinerea). U svijetu, jednom od najvažnijih bolesti smokve smatra se unutarnja trulež plodova, tzv. endosepsa. Uzročnici te bolesti su gljive iz roda Fusarium. U Hrvatskoj unutarnja trulež plodova još nije utvrđena, no moguće je da se javlja.
Zaštita smokve od bolesti i štetnika važna je u intenzivnim, plantažnim nasadima. Praksa tretiranja smokve sredstvima za zaštitu bilja u Hrvatskoj nije uobičajena, iako je u voćnjacima nerijetko potrebna. Najvažnija preventivna mjera zaštite smokve je odabir dobrog položaja za voćnjak. U nas su zabilježeni slučajevi da su za podizanje nasada odabrane neprikladne parcele, hladne i izložene jakim burama.
U takvim uvjetima mlada stabla izmrzavaju ili doživljavaju višestruki stres. Zbog vrlo snažne moći obnove, smokva obično „pušta“ nove izdanke, no tako se gube proizvodne sezone. Što je još važnije, takva stabla privlačna su za napad potkornjaka i osjetljivija na razvoj raka. Kad se te štetočinje „uvuku“ u nasad, vrlo ih je teško suzbiti.
Druga važna mjera kod podizanja nasada je odabir zdravog i kvalitetnog sadnog materijala. Sadni materijal smokve osobito je važan zbog mozaika, virusne bolesti koja se najčešće prenosi zaraženim sadnicama. Za proizvođače koji se profesionalno žele baviti uzgojem smokve preporučljivo je tijekom vegetacije pregledati sadnice koje su naručene ili koje se namjeravaju naručiti, ili potražiti neki vid jamstva od dobavljača da nisu zaražene mozaikom. Zabilježeni su i slučajevi opravdane sumnje da se sadnim materijalom prenosio i smokvin medić. Voćne muhe u nasadima smokve mogu se relativno uspješno suzbijati lovkama. Sredozemna voćna muha i octena mušica ploda mogu se suzbijati lovkama s tvarima koje ih privlače, a nazivaju se atraktanti (mamci).
To mogu biti hranidbeni mamci ili feromonski mamci. Danas su na tržištu dostupni kompleti lovki s mamcima i insekticidom. Mamac privlači kukca, a insekticid ga ubija. Problem kod suzbijanja muha lovkama jest što se mora postaviti prilično velik broj lovki u nasad da bi ulov bio masovan i kako bi se spriječile štete. U uvjetima kad je voćnih muha puno, ta mjera može biti manje učinkovita. Za ulov muha mogu se postavljati i žute ljepljive ploče, kojih također treba biti veći broj. Slična metoda koristi se, primjerice, za praćenje ili suzbijanje maslinine muhe i trešnjine muhe. Postavljanje lovki ili žutih ploča može biti praktična i učinkovita mjera u vrtovima i dvorištima, za vlasnike koji žele očuvati plodove.
Zlatne mare, ose ili stršljeni također se mogu suzbijati lovkama. To mogu biti posebne posude, ali i obične prerezane boce, napunjene voćnim octom ili sokom. Takva mjera je praktična u vrtovima i malim smokvicima. Što je nasad veći, potreban je veći broj posuda.
Smokvinog medića potrebno je suzbijati čim se uoči, što ranije. Ako se pusti da se razmnoži, suzbijanje je teško. U vrtovima je najpraktičnije uklanjati zaražene listove i izbojke. U nasadima, najučinkovitija mjera ipak je tretiranje. Kao i sve štitaste uši, smokvin medić može se uspješno suzbijati mineralnim uljima tijekom mirovanja vegetacije. Mineralna ulja guše kukce ispod štitića. Dozvoljena su u ekološkoj proizvodnji.
Kako suzbijati bolesti drva smokve?
Bolesti drva smokve suzbijaju se jakim rezom i uklanjanjem zaraženih biljnih dijelova. U vrtovima je relativno jednostavno odrezati grane koje se suše ili su suhe. U plantažnim nasadima uvijek je preporučljivo reagirati rano, dok se bolest ne proširi. U praksi ne bi bilo loše pojedine nasade gdje su uočene bolesti tretirati bakarnim fungicidima u doba mirovanja. Ta mjera katkada se naziva „plavo prskanje“ i uobičajena je praksa u mnogim voćnim nasadima. Lisne bolesti, među kojima je praktično važna jedino hrđa, mogu se suzbijati tijekom vegetacije primjenom fungicida. To je opravdano samo u plantažnim, intenzivnim nasadima, na pojedinim lokalitetima i na osjetljivim sortama. Fungicidi na osnovi sumpora, dozvoljeni u ekološkoj proizvodnji, mogu biti relativno učinkoviti u ublažavanju ili suzbijanju zaraze. U vrtovima i okućnicama, najpraktičnija mjera zaštite od bolesti lista smokve je sakupljanje i uklanjanje otpalih listova, na kojima se uzročnici bolesti održavaju i na kojima prezimljuju
