Glavno proizvodno područje za uzgoj lijeske u Turskoj nalazi se uz obalu Crnog mora od grada Trabzona (Trapezunt) do grada Ordu, a središta za otkup, doradu, preradu i konfecioniranje i izvoz u većinu europskih zemlja locirani su u gradovima Girosanu i Samsunu. U gradu Ordu održan je 4. međunarodni kongres o lijeski. Na kojem je autor ovog članka bio član znanstvenog odbora i predavač. Zatim po opsegu proizvodnje slijede Italija, Španjolska i Portugal.
U Italiji su središta proizvodnje oko gradova Avellino, Viterbo i u Piemotu. U gradu Avellinu održan je 1. međunarodni kongres o lijeski, na kojem je autor ovog članka imao uvodno predavanje. U gradu Albi kraj Torina održan je 1992. godine 3. međunarodni kongres o lijeski. Autor ovog članka predsjedao je radu kongresa. Tada je prvi put u povijesti na međunarodnom znanstvenom skupu na stolu za predsjedanje bila postavljena hrvatska zastava.
Međunarodno znanstveno hortikulturno društvo organizira svake 4. godine kongres o lijeski. Tamo se iznose najnovija dostignuća u selekciji, uzgoju i zaštiti lijeske od bolesti i štetnika. U Španjolskoj je uzgoj najviše proširen oko grada Taragona. U ostalim zemljama na Sredozemlju proizvodnja je neznatna. U Hrvatskoj se lijeska od davnina uzgaja u Istri, gdje dolazi populacija tipova i domaće sorte Istarski duguljasti i Istarski okruglasti, koje vode podrijetlo od vrste Corylus maxima.
Osim toga proizvodnog područja, lijeska se uzgaja i u kontinentalnom dijelu Hrvatske. U našoj domovini postoje vrlo povoljni ekologijski uvjeti za uzgoj lijeske i proizvodnju lješnjaka prvorazredne kvalitete. U uzgoju su sorte koje vode podrijetlo od vrsta Corylus avelana, Corylus maxima i hibrida između Corylus avelana x Corylus maxima, pa daju plodove znatno bolje kakvoće od lješnjaka koji se proizvode u Turskoj, jer turske sorte vode podrijetlo od vrste Coylus pontica.
Zbog povoljnih ekologijskih uvjeta, zatim mogućnosti proizvodnje vrlo kvalitetnih lješnjaka i niza drugih komparativnih prednosti pred većinom europskih zemalja, potrebno je naše šanse iskoristiti prije ulaska u Europsku uniju. Zato jer s našim lješnjacima možemo biti konkurentni na europskom tržištu. Osim toga treba proizvoditi dovoljno lješnjaka za domaće potrebe.
Posebice našu konditorsku industriju, koja se svojim vrlo kvalitetnim proizvodima afirmirala na svjetskom tržištu (na primjer proizvodi Tvornice “J. Kraš” iz Zagreba).
Sukladno potrebama bili su pokrenuti programi unapređenja proizvodnje lješnjaka u Hrvatskoj. Za te potrebe autor ovog članka izradio je projekte za gotovo sve nasade lijeske podignute prije 1990. godine. To u Istri -oko Umaga, Novigrada, Vrsara, Labina. Zatim kraj Bjelovara i u Slavoniji (kraj Đakova i naš najveći nasad lijeske u Orahovici.)
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
