Uzgoj avokada moguć je i kod nas. Avokado je tropska voćka, međutim ponegdje se uspješno uzgaja i u uvjetima suptropske klime, npr. kod nas u južnoj Dalmaciji u Dubrovniku.
Avokado (lat. Persea gratissima ili P. americana) pripada porodici Lovora (Lauraceae). To je veliko zimzeleno stablo s kožastim listovima, krupnim plodovima tamno-zelene, ponekad ljubičaste boje koje je u isto vrijeme ukrasno i korisno zbog izuzetne hranjive vrijednosti plodova. Avokado, iako je voće većinom se konzumira kao povrće.
Bogat željezom
Ova vrsta potječe iz Srednje Amerike i Meksika gdje se davno smatrao kao jelo siromašnih. Tijekom dvadesetih godina prošlog stoljeća, Ministarstvo poljoprivrede SAD organiziralo je misiju koja je putovala svijetom u potrazi za novim voćnim vrstama. Avokado je bio jedan od njenih otkrića. S vremenom su selekcioneri stvorili nove sorte avokada i tako učinili ovo voće cijenjenim i popularnim. U Europu je uveden u 17 st. Danas su Kalifornija, Izrael i Maroko najveći proizvođači avokada.
Stablo avokada može narasti od 6 do 20 m. Listovi su dugi do 20 cm, kožasti, ovalnog oblika.Plodovi su krupni od 200 do 600 g, hrapave kore, okruglasog ili kruškolikog oblika. Meso zrelog ploda je kremaste konzistencije s mirisom na orah. U sredini ploda se nalazi krupna,tvrda sjemenka. Jestivi dio sadrži 22 do 30 % masnoća. Ove masnoće se sastoje od nezasićenih masnih kiselina koje imaju pozitivan učinak na zdravlje. Bogat je proteinima, mineralima, posebice željezom. Cvijeta, u našim uvjetima na proljeće. Cvijet se sastoji od većeg broja malih, neuglednih cvjetova. Preporuča se sadnja dviju ili više sorata radi uspješnog oprašivanja.
Uvjeti uzgoja
Niske temperature su ograničavajući faktor uspješnog uzgoja avokada. Ne podnosi jake vjetrove, posebice za vrijeme cvjetanja. Zbog toga su u zemljama koje imaju plantažne nasade neophodni vjetrobrani.
Avokado traži lagana, dobro drenirana tla, slabo kisele do neutralne reakcije. Kao i sve tropske biljke, traži dosta vode, ali nikako stajaće. Korijenje avokada je površinsko s malo korijenovih dlačica koje upijaju vodu i u njoj otopljene hranjive tvari. Zbog toga zahtijeva redovito navodnjavanje. Osjetljivost na klor varira prema sortama ali i najotpornije sorte se ne bi smjele navodnjavati vodom koja sadrži više od 0,5 g soli po litri. Rezidba se svodi na rezanje uspravnih grana (vodopija) kao i suhih grana. Da bi dobili razgranato i lijepo oblikovano stablo, potrebno je redovito pincirati (uklanjati) vršne pupove. Dosada nije zabilježena nijedna bolest ni štetnik koji napadaju avokado.
Sorte
Prema porijeklu razlikuju se tri skupine sorata avokada. Karipska grupa je najosjetljivija na niske temperature i uspjeva samo u tropskim uvjetima. Najpoznatija sorta iz ove grupe je Lulu. Gvatemalska grupa je prilagodljivija iako pati za vrijeme zime, pa se mora saditi samo u zaštićenim mjestima. Plodovi su hrapave kore pa dobro podnose transport. Sorta Nabal iz ove grupe je najraširenija u Izraelu.
Meksička grupa je najotpornija na niske temperature i potječe iz meksičkih planina do 3000 m nadmorske visine. Poznata je sorta Mexicola koja može izdržati do -8°C. Sorte iz ove grupe bi se mogle uspješno uzgajati i u priobalju Dalmacije na mjestima gdje uspješno raste limun i četrun. Meksički avokado je prepoznatljiv po sitnim plodovima, debeloj kori i listovima koji mirišu na anis. Najpoznatija sorta je Puebla. Sorta Mayapan je poznata po kvaliteti plodova.
Od sorata ovih triju grupa su dobiveni hibridi. Tako je dobivena sorta Fuerte koja se najčešće nalazi na policama naših prodavaonica. Vrlo je rodna i bere se od studenog do svibnja. U Kaliforniji su dobivene, vrlo cijenjene, kasne sorte Hass i Mac Arthur. U Izraelu se uzgajaju i rane sorte kao što su Ettinger koja sazrijeva sredinom rujna i Benik koja daje vrlo kvalitetne plodove.
Zbog niske samooplodnosti (svega 0,1%) sadnja dvije ili više sorata ima prednost jer osigurava oplodnju. Avokado se razmnožava cijepljenjem na sjemenjake meksičke grupe sorata. Način cijepljenja je okuliranje na proljeće ili u rujnu.
Lakše i uspješnije je razmnožavanje sjemenom. Sjemenka zrelog ploda se opere od ostataka mesa, osuši i u nju se zabodu tri čačkalice. Stavi se u čašu koja se napuni vodom. Sjemenka se postavi tako da donji dio bude potopljen u vodu a drugi (uži) dio iznad vode. Kroz nekoliko tjedana, sjemenka počinje uzdužno pucati, a na dnu se pojavljuju korijenčići. Vodu u čaši je potrebno redovito mijenjati. Na isti način sjemenka se izravno može posaditi u lonac s vlažnim kompostom.
Uzgoj avokada u posudi
Uzgoj avokada moguć je i u loncu. Međutim, i uz najbolju njegu, u takvim uvjetima može živjeti otprilike osam godina, a poslije počinje propadati. Uzgoj avokada u loncu nikad neće dati cvjetove ni plodove. Njemu je potrebna sadnja na otvorenom da bi dao sav svoj potencijal. Zimi ga treba čuvati u dobro osvjetljenoj prostoriji na temperaturi od 10-15°C i manje ga zalijevati.
Tijekom vegetacije odgovara mu temperatura od 25°C i obilno zaljevanje. Supstrat za agrume po svom sastavu i pH vrijednosti odgovara i avokadu. Ako je Vaš avokado visoko narastao na proljeće ga možete skratiti i tom rezidbom ćete isprovocirati grananje. Ukoliko se pojave neke bolesti i štetnici, napadnuti dio možete pokazati stručnjaku u poljo-ljekarni koji će Vam ponuditi odgovarajuće sredstvo.
Najčešći štetnici su lisne uši koje možete suzbiti mješavinom vode s malo sredstva za pranje posuđa i žlicom ulja neema. Postoji i preparat NeemAzal®TS koji prodaje tvrtka ProEco.
