Lijeska se najlakše uzgaja kao grm na vlastitom korijenu jer je to njezin prirodni uzgojni oblik. Jedini problem je što tjera mnoštvo korijenovih izdanaka koji se moraju redovito uklanjati. Korijenovih izdanaka je manje ako se uzgaja u obliku stabla na podlozi medvjeđe lijeske, ali je bujnost i do 30 % veća. Osim toga, sadnice su skuplje, a održavanje krošnje složenije.
Za uzgoj na vlastitom korijenu najprihvatljiviji je uzgojni oblik grma s tri do četiri osnovne grane. Grm se može oblikovati i od tri do četiri sadnice posađene u trokut ili četverokut na razmaku 40 – 50 cm, ili se može oblikovati iz samo jedne sadnice na kojoj se uzgoje još dvije do tri grane iz korijenovih izdanaka.
Za uzgoj lijeske u obliku grma sadnicu treba u proljeće nakon sadnje skratiti na tri do četiri pupa da biljka ojača i da se potakne razvoj korijenovih izdanaka koji će se uporabiti za oblikovanje još dviju ili triju osnovnih grana koje nedostaju. U sljedeće dvije godine iz jednog korijenovog izdanka uzgoji se još jedna osnovna grana, a ostali se izdanci odstranjuju čim narastu 15 – 20 cm.
Uklanjanje korijenovih izdanaka kontaktnim herbicidima ne preporučuje se u prvih nekoliko godina nakon sadnje zbog rizika od uništenja cijelog grma. Stoga je rezidba jedino rješenje za uklanjanje korijenovih izdanaka u razdoblju oblikovanja grma.
Ako je porast biljaka jak, mogu se ostaviti dva korijenova izdanka da se oblikovanje grma prije dovrši. Sve mladice koje rastu okomito i one koje rastu prema unutrašnjosti grma treba odstraniti kad narastu 10 – 15 cm kako bi se spriječilo zasjenjivanje. Razgranjenja treba oblikovati po načelu ”riblje kosti”. Važno je pravodobno izolirati vrhove grana kako bi se osnovne grane lijepo razgranale. Lijeska je heliofit, što znači da svako zasjenjenje značajno smanjuje prirod.
Rezidba na rod
Rezidba na rod treba biti svedena na minimum. Odstranjuju se samo korijenovi izdanci čim se pojave. Osim mehaničkog uklanjanja rezidbom trimerima ili posebno konstruiranim plamenicima, moguće je rabiti i herbicide, ali isključivo one kontaknog djelovanja. Herbicidi se primjenjuju dok su korijenovi izdanci izrasli 15-20 cm i dok još nisu odrvenjeli.
Lijeska često stvara bujne izbojke koji rastu okomito iz adventivnih pupova duž osnovnih grana. Najčešće imaju samo muške cvatove, zasjenjuju krošnju i troše velike količine hraniva. Stoga se zalamaju sredinom ljeta kako bi im se zaustavio vegetativni rast, a asimilati koje stvara njihovo lišće preusmjerili u rodne izbojke. Zalomljeni se izbojci u mirovanju uklanjaju ili skraćuju na dva do tri pupa, ako treba zamijeniti izrođenu granu. Kako lijeska voli puno svjetla, rezidbom treba osigurati što bolju osvijetljenost lisne površine.
Najmanja poželjna dužina jednogodišnjih izbojaka kod lijeski starih 7 – 8 godina je 15 – 20 cm, onih starih 1 5 – 2 0 godina 15 cm, i u onih starijih od 20 godina 10 cm. Ako se prosječna dužina izbojaka značajno smanji od navedenih mjera, vrijeme je da provedemo rezidbu. Što su voćke starije, to je potrebna jača i pažljivija rezidba. Najbolje je rezidbu na rod provesti u vrijeme cvatnje. Tada ćemo lako zamijetiti ženske cvatove. Rijetko se rabi prikraćivanje, a više prorjeđivanje izbojaka.
Nakon 15 – 20 godina lijesku treba obnoviti skraćivanjem osnovnih grana za dvije trećine, dobro je pognojiti i redovito odstranjivati korijenove izdanke. Dvije do tri godine nakon pomlađivanja prorjeđuju se suvišni izbojci i grane kako bi se obnovila rodna površina.
