Kako su dani sve kraći i temperature će biti sve niže, biljke ulaze u fazu mirovanja. Listopadne vrste mijenjaju boje listova i potom ih odbacuju, dok vazdazelene svoje listove (iglice) gube postupno, gotovo neprimjetno. Upravo je ovo razdoblje najprikladnije za sadnju i presađivanje mnoštva otpornih biljaka.
Biljke u mirovanju najlakše će prebroditi ovo za njih veoma stresno razdoblje. Tada su izmjena vode i hranjivih tvari svedeni na minimum, pa će se biljke mnogo lakše prilagoditi na novonastale uvjete. Voćke, vinova loza, drveće, penjačice, grmovi, ruže pa i neke trajnice dugovječne su biljke pa uvijek moramo dobro razmisliti o mjestu sadnje jer trebaju imati dovoljno prostora za rast i razvoj. Kako nijedna biljka ne voli često presađivanje, za odabrane vrste trebamo proučiti uzgojne uvjete, odabrati najbolji položaj i mjesto te provjeriti kvalitetu tla. Kod planiranja sadnje ne zaboravimo i na mnoge samonikle i ljekovite vrste biljaka koje će uvelike pomoći u poboljšanju biološke raznolikosti vrta, ali i neposrednoga okoliša: privlačit će korisne životinje poput ptica, pčela, leptira i raznih ostalih insekata. Neke od njih su divlje jabuke, kruške i trešnje, lipa, pitomi kesten, jarebika, bazga, glog, drijen, divlja ruža (šipak), trnina te razno začinsko i samoniklo ljekovito bilje…
Voćke i vinova loza vole sunčana mjesta. Osim u voćnjak, voćke možemo saditi pojedinačno u vrtu jer i one mogu biti i ukras. Lijepo je kad u šetnji vrtom ili s prozora, balkona i terase možemo ubrati pokoji plod. Vrste poput kupina, malina, ribizla i aronije mogu poslužiti kao živica. Vinova loza i kivi lijepe su penjačice. Patuljaste voćke te bobičasto i jagodasto voće (jagoda, malina, ribizl, borovnica, brusnica…) možemo uzgajati i u posudama, na manjim površinama, balkonima i terasama.
Ukrasno drveće – možemo nabaviti raznovrsne listopadne i vazdazelene sadnice drveća i penjačica. Uglavnom ih uzgajamo zbog veličine, oblika, ukrasnih listova, cvjetova i plodova. Osim uobičajenih, postoje i cijepljeni primjerci i s njima postupamo jednako kao i s voćkama.
Grmovi i ruže – ova golema skupina biljaka poput drveća ima brojne ukrasne odlike. Postoje vrste različitoga načina rasta i izgleda te listopadne i vazdazelene vrste, a mnoge su pogodne za oblikovanje. Sadimo ih samostalno, u skupinama ili kao živice. Za sadnju živice najjednostavnije je iskopati jarak. Biljke sadimo na željene razmake (ovisno vrsti).
Trajnice su vrlo raznolika skupina biljaka koja se razlikuje izgledom, ali i prema staništima na kojima rastu. Prije sadnje trebamo dobro proučiti njihove uzgojne uvjete. Sadimo ih samostalno i u skupinama, u kombinaciji s drvećem i grmovima, ali i za nadopunu praznih dijelova gredica. Uglavnom cvatu jednom u sezoni, ali neke vrste mogu imati i ukrasne listove, što je također veoma važna odlika. Kod presađivanja pripazimo na zeljaste trajnice jer u jesen često izgube nadzemne dijelove, pa se teže uočavaju. To znači i da bi ih nakon sadnje bilo dobro označiti kolčićem.
Sadnice
Bez obzira jesmo ih uzgojili sami ili kupili, za dobar uspjeh sadnje važne su kvalitetne sadnice, koje trebaju biti zdrave, bez oštećenja, čvrste i lijepo razvijene. Sadnice u posudama (kontejnerske) najlakše će se ukorjeniti, a one gologa korijena nešto teže. Korijen mora biti zdrav i čvrst, a dobro je da ima dosta vlaknastoga korijenja jer je ono važno za opskrbu biljke vodom i hranivima.
Prije sadnje uklonimo suhe i oštećeno korijenje i grančice. Korijen i gornji dio biljke trebaju biti podjednako razvijeni. Ako je korijen mnogo manji od gornjega dijela biljke je neće moći prehraniti i biljka će bolovati. Dakle, trebamo ih orezati i ujednačiti.
Pripazimo
na sadnice iz trgovina. One na toplini mogu pustiti izboje. Njih trebamo
izbjegavati jer će se takve biljke na hladnoći teško prilagoditi. Ti izboji
često odumiru i biljka se nepotrebno iscrpljuje i oslabljuje. Balirane sadnice
možemo saditi zajedno s jutom u koju je umotan korijen. Radi li se o umjetnome
materijalu, njega uklanjamo. Ako je korijenje sadnica isušeno, prije sadnje ga
trebamo najmanje na sat vremena potopiti u vodu. Kontejnerske sadnice ponekad
imaju jako zbijeno korijenje. Njega uvijek prije sadnje malo raščupano i nježno
„potrgamo“. To će potaknuti rast mladih korjenčića.
Sadnja u vrt
Sadnju
obavljamo nakon otpadanja lišća, čitavu jesen, pa i zimi kad tlo nije smrznuto.
Sadnice uvijek sadimo na dubinu na kojoj su već ranije rasle, to je zona korijenova
vrata (prijelaz stabljike u korijen) i obično je
uočljiva. Sadimo li suviše plitko, korijen sadnice i čitava biljka mogu se
isušiti. Posadimo li biljku preduboko, može zaostajati razvoju. Rupa za sadnju
treba biti dublja i šira od dimenzija korijena, kod većih sadnica to bi u
dubinu i širinu trebalo biti najmanje 10 centimetara. Mora biti dovoljno
prostrana da se mlado korijenje može probijati i nesmetano širiti i rasti. Ako
je tlo vrlo teško i zbijeno, trebamo iskopati još dublju i širu rupu.
Prije
postavljanja sadnice u rupu nasipamo što kvalitetniju zemlju. Ako je tlo jako
suho, dno rupe dobro zalijemo. Na dno stavimo odležali stajski gnoj ili
kompost. Zahtjevnijim vrstama prema potrebi možemo dodati i kompleksno
mineralno gnojivo s postupnim otpuštanjem hraniva. Sve posipamo kvalitetnom i
rahlom zemljom.
Sadnicu
postavimo u rupu i postupno je zatrpavamo, a svaki sloj natisnemo kako oko
korijenja ne bi ostalo zraka. Kod cijepljenih voćaka i drveća najbolje je da se
cijep nalazi najmanje 10 centimetara iznad razine tla. Važno je da je korijenova
bala dobro prekrivena zemljom jer zbog zalijevanja i oborina korijenje može
ostati izloženo. Nakon sadnje, prema potrebi još orežemo grančice kako bismo
započeli oblikovanje željenoga uzgojnoga oblika. Biljke odmah nakon sadnje dobro
zalijemo. Drveću i voćkama načinimo potporanj da ih zaštitimo od vremenskih
nepogoda.
Njega biljaka nakon sadnje
Bez obzira na to da li su biljke više ili manje otporne, najbolje je da ih nagrnemo zemljom i dodamo malč (lišće). Stabalca (debla) i grmove zamotamo jutom ili paučinastom folijom. Živimo li u blizini šume, sadnice obavezno zaštitimo od divljači. Debla dobro zaštitimo čvrstim mrežama ili žicom. Imajmo na umu da zimi biljke troše malo vode. Kako im ne smije biti suviše mokro, ne smije im biti niti suho – u oba slučaja biljke su osjetljive na smrzavanje.
