Nakon što smo u prva tri mjeseca aktivnog rasta i razvoja lijeske u protekloj 2020. bilježili gotovo 40 % manje oborina od prosjeka, u ljetna tri mjeseca je zabilježeno 66,3 % više oborina od očekivanja. U takvim su uvjetima mnogi proizvođači lijeske u središnjoj i SZ dijelu Hrvatske dojavili značajne ekonomske štete. Štete su uzrokovane od “skupine” uzročnika bolesti: truleži plodova lijeske.

Nakon što je dozvola za tiakloprid (Calypso SC) prestala važiti 3.8.2020. (a krajnji rok za primjenu zaliha bio je 3.2.2021.), mnogi proizvođači lijeske u nedoumici su čime suzbijati najvažnijeg štetnika: ljeskotoča (Cucurlio nucum). U našoj zemlji za tu namjenu nema registriranih insekticida. Osim kasne zimske zaštite (nakon cvatnje lijeske, u vrijeme početka otvaranja pupova) i kasne jesenske aplikacije (kad najčešće koristimo sumporne i bakarne fungicide), najkritičnije razdoblje kad se proodi usmjerena zaštita lijeske od najvažnijih štetnika i uzročnika bolesti traje od početka mjeseca svibnja do kraja mjeseca srpnja.

Tada s prosječnim razmacima ne većim od 15 dana suzbijamo fitofagne stjenice i ljeskotoča, te uzročnike bolesti iz skupine truleži (ali također i protiv pjegavosti i pepelnice). Broj ekonomski značajnih štetnika i uzročnika bolesti lijeske nije velik. Međutim, nema niti puno registriranih sredstava za zaštitu bilja radi njihova suzbijanja.

Najopasniji štetnik lijeske

Ljeskotoč (Cucurlio nucum) je najpoznatiji i najopasniji štetnik lijeske, jer uzrokuje “crvljivost” i otpadanje plodova. U rodnim je nasadima zabilježen postotak oštećenih plodova 10-40 %. Odrasli se kukci pojavljuju od početka svibnja do kolovoza. Ženke se prije odlaganja jaja dopunski hrane izgrizajući male rupice u lišću, a poglavito bušeći mlade tek zametnute plodove koji otpadaju. Često se na taj način hrane i na koštičavom voću, praveći rupice na plodovima koji radi toga deformiraju. U stadiju rasta i “debljanja” plodova lijeske ženke pomoću rila pojedinačno odlažu jaja, tako da se ne vidi ubodno mjesto. Nakon 5-9 dana iz odloženog jaja se razvija ličinka koja izgriza jezgru i puni plod izmetom. Bjelkaste je boje, s tamnijom glavom, bez nogu i naraste do 16 mm. Razvoj ličinke traje 25-32 dana.

Napuštaju plodove kroz sitne rupice i spuštaju se na zemlju. U zemlji ispod lijeske se zapredaju i prezimljuju. U proljeće se zakukulje i početkom svibnja se pojavljuju prvi odrasli kornjaši. Smatra se da su izravni gubici od ishrane ličinki ljeskotoča jezgrom plodova manje od posrednih šteta koje nastaju zbog naknadnog razvoja uzročnika truleži. Ubodna mjesta na plodovima lijeske ulazno su mjesto za infekcije različitim gljivičnim bolestima. Posebno je to izraženo ako krajem svibnja i početkom lipnja bilježimo učestalo kišno razdoblje (npr. Monilinia, Nematospora, Botrytis, Fusarium). U takvim je uvjetima zabilježeno propadanje više od 50 % uroda lijeske zbog razvoja truleži plodova.

Od početka ili sredine svibnja i naročito u lipnju ovaj štetnik je prisutan u nasadima i rodnim grmovima lijeske do početka ili sredine svibnja i naročito u lipnju. Tada jedna ženka može oštetiti 150 plodova, pa se više od jednog odraslog kukca po jednom stablu ili rodnim grmom smatra kritičnim brojem. Od registriranih insekticida za suzbijanje drugih štetnika lijeske, bolji postrani učinak na ljeskotoča očekujemo od spinosada (Laser KS). Za primjenu također možemo preporučiti i biljne insekticide na osnovi koštica tropskog neem drva (NeemAzal) i prirodnog piretrina (Asset). Kritično razdoblje za suzbijanje ljeskotoča traje od sredine svibnja do sredine mjeseca srpnja.

zaštita lijeske od bolesti smeđe truleži
Ljeskotoč je najčešći štetnik lijeske: njegove ličinke se razvijaju u plodovima, a kad završe razvoj buše rupe promjera 2-3 mm

Tablica 1. Neki insekticidi dopušteni za primjenu u našoj zemlji pri uzgoju lijeske

PripravakNamjenaPrimjenaKarenca
Laser KSštetni savijači0,2-0,3 lit./ha (3x)7 dana
Decis, Scatto, Rotor Superuši, savijači0,4-0,5 lit./ha (2x)30 dana
Movento SClisne uši, štitaste uši0,075-0,13 %14 dana
Dipel DPštetne gusjenice0,375-0,625 kg/haNema!
*NeemAzal-T/Sstjenice, uši, gusjenice2-3 lit./ha (1-2 x)3 dana
*Abanto, Asset, Krisant i dr.uši, gusjenice, stjenice0,07-0,12 %2 dana
Microthiol Special Disperss**ljeskova grinja3-5 kg/haK=OVP
*biljni (botanički) insekticidi koji se koriste u ekološkoj proizvodnji; **sumporni fungicid registriran za suzbijanje ljeskove grinje u našoj zemlji (K=OVP = karenca je ograničena vremenom primjene, rano u proljeće, u vrijeme bubrenja i otvaranja pupova)

U većini voćnih nasada (pa tako i u nasadima lijeske), zbog monokulture, uzročnici biljnih bolesti mogu uzrokovati gotovo dvije trećine (65 %) od sveukupno zabilježenih šteta uzrokovanih neželjenim organizmima. Njihova pojava nije svake godine jednakog intenziteta, već je određuju vremenski uvjeti. To su količina i raspored oborina uz prikladnu temperaturu i vlažnost zraka, sortna osjetljivost i provedene mjere zaštite.

Pepelnica lijeske (Phyllactinia guttata) je prvi patogen registriran još daleke 1883. godine. Međutim, bolesti od kojih bilježimo najveće štete u plantažnim nasadima lijeske u našoj zemlji jesu smeđa trulež plodova (Monilinia) i trulež jezgre lješnjaka (Nematospora).

Smeđa trulež plodova i kako je suzbijati?

Smeđa trulež plodova lijeske (Monilinia laxa) je prvi put opisana početkom 1950-ih godina u Italiji. Negativne se promjene prepoznaju po nepravilnim svjetlo-smeđim ili kestenjastim pjegama na perikarpu (ljusci). One se naknadno šire po čitavoj površini ploda. Rano inficirani plodovi otpadaju, ali neki ostaju na granama do jeseni. U našoj su zemlji s plodova tako opisanih simptoma u većim plantažnim nasadima (Orahovica) izolirani različiti uzročnici bolesti. To su Monilinia laxa, Monilinia fructigena, Botrytis cinerea, Alternaria spp., Cladosporium spp. i Trichotecium roseum.

Nabrojene gljive lako naseljavaju na oštećene plodove od kukaca, tuče i olujnih vjetrova. Posredno su vrlo štetni kukci koji oštećuju još zelene plodove lijeske (npr. ljeskotoč, fitofagne stjenice). Otpali i zaraženi plodovi izvor su primarnih zaraza naredne sezone. Naročito je to pri obilnim kišama, vlaženju duljem od 15 sati i temperaturama većim od 10°C. Zaštita lijeske bi trebala započeti čim se na proljeće primijete prva oštećenja od dopunske ishrane štetnih kukaca. Budući da Monilinia vrste nisu jedini uzrok truleži plodova lijeske trebalo bi koristiti fungicide različitog (šireg) spektra djelotvornosti. Premda je u našoj zemlji registriran samo protiv pjegavosti lišća lijeske (Gnomonia leptostyla) piraklostrobin & bosklaid (Signum DF) je vrlo učinkoviti protiv različitih štetnika koji uzorkuju trulež plodova (npr. Monilinia, Botrytis, Alternaria) i pepelnicu (Phyllactinia guttata).

Svakako bi u dovoljno vlažnim i ne previše vrućim uvjetima sredinom ili krajem svibnja trebalo koristiti jedan od dopuštenih bakarnih fungicida (npr. Bordoška juha WP, Neoram ili Champion WG), a naknadno je moguće primijeniti kombinirani pripravak Signum DF ili mikrobiološke pripravke (npr. Ekstrasol, BioLife). Vrlo slična opisanoj smeđoj truleži je trulež jezgre lješnjaka (Nematospora coryli). Bolest je to koja je prisutna u našim nasadima lijeske, a pri čijoj pojavi i širenju veliki značaj imaju stjenice. Među njima se u literaturi često spominje Gonocerus acuteangulatus.

bolesti lijeske
Ekonomski najraširenije bolesti lijeske su trulež plodova (Monilinia, Nematospora, Botryosphaeria) (fotografija: M. Šubić)

Rani ubodi stjenica jako opasni

Nakon napada stjenica plodovi lijeske počinju žutjeti od vršnog dijela, a zatim taj dio poprimi smeđu boju. Promjene nastaju u unutrašnjosti ploda: jezgra se slabo razvija, nastaju nekroze i trulež, pa unutar ljuske ostaje praznina. Unutrašnjost ploda može biti zaražena, a da se na površini ne primijete štetne promjene. Poglavito je tako kad stjenice sudjeluju u etiologiji truleži jezgre.

Rani ubodi od stjenica tijekom svibnja i početkom lipnja u vrijeme formiranja ploda uzrokuju rano oštećenje jezgre. Pri tomu se ona dalje ne razvija već se suši i pocrni. U slučaju uboda stjenica kad je već formirana jezgra tada ona postaje žuta ili smeđa i neugodna, kiselkasta, okusa. Uzročnik ove bolesti gljiva Nematospora coryli živi na organima lijeske kao saprofit, a stjenice na rilu prenose njihove infektivne stanice uzrokujući pljesnivost i propadanje jezgre. Uz dovoljno kiše i vlage, ova se bolest razvija u širokom rasponu temperatura 10-37°C. Istovremenim suzbijanjem stjenica i drugih kukaca koji prenose bolest,  kemijskim ili mikrobiološkim pripravcima smanjuje se pojava truleži jezgre plodova.

Tablica 2. Neki fungicidi dopušteni za primjenu u našoj zemlji pri uzgoju lijeske

PripravakNamjenaPrimjenaKarenca
Bordoška juha WPtrulež ploda i bakterijski rak0,5 % (2x)15 dana
Neoram WGrak kore0,25-0,45 %20 dana
Champion 50 WGgljivične i bakterijske bolesti2-3 kg/ha (3x)21 dan
Cosavet DFpepelnica0,2 % (4x)5 dana
Microthiol Spec. Dispersspepelnica, lijeskova grinja3-5 kg/ha (8x)5 dana
Signum DFsiva pjegavost lista1 kg/ha (2x)28 dana
Systhane 20 EWpjegavost lišća i sušenje pupova0,375 lit./ha60 dana
Ekstrasol, BioLife*aktivator obrane od patogena2-5 lit./haNema!
Serenade ASO**biološki fungicid4-5 lit./haNema!
*Ekstrasol i BioLife (sadrže Bacillus subtilis): u našoj zemlji se koriste kao mikrobiološka gnojiva, ali pokusnim rezultatima daju dobru preventivnu zaštitu protiv različitih patogenih organizama u voćarstvu (prikladni za ekološku proizvodnju). **Serenade ASO (Bacillus amyloliquefacijens ranije subtilis soj QST 713) registriran u jabučastom, koštičavom i bobičastom voću radi suzbijanja različitih bolesti (također iz skupine truleži – Monilinia), ali nije registriran u lupinastom (orašastom) voću.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakKoju voćku ili grm posaditi za sprječavanje erozije?
Sljedeći članakPiškote Lada
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.