Opadanje plodova smatra se normalnom fiziološkom pojavom kod voćaka. Može se dogoditi neposredno nakon zametanja ploda i sve do berbe u različitim intervalima.
Kod koštičavih voćaka plodovi uglavnom opadaju nakon oplodnje i u fazi odrvenjavanja koštice odnosno kad počnu mijenjati boju, dok se kod jezgričavih voćaka opadanje odvija obično u tri odvojene faze: 1. nakon oplodnje, 2. lipanjsko opadanje i 3. opadanje plodova pred berbu.
Razni poremećaji mogu biti uzrok
Prva faza opadanja plodova javlja se 10-20 dana nakon opadanja latica, tada opada oko 50 % zametnutih plodova, a riječ je uglavnom o neoplođenim plodovima u kojima je zbog podražajnog djelovanja peluda došlo do početnog dijeljenja stanica plodnice. U drugoj fazi – tzv. lipanjsko opadanje plodova, padne oko 30 % plodova, a uzroci mogu biti različiti: nedovoljna ishrana (pogotovo dušikom – N), hormonski poremećaj, vremenske prilike i drugi. Treća faza opadanja plodova javlja se u završnoj fazi rasta ploda odnosno početkom dozrijevanja kad padne oko 10 % plodova. Uzrok opadanja plodova jednim je dijelom sortno obilježje, ali je i pod velikim utjecajem vremenskih prilika (ubrzano dozrijevanje, suša, vjetar) odnosno biljnih hormona.
U završnoj fazi rasta ploda počinju se u voćkama sintetizirati veće količine biljnih hormona dozrijevanja etilena i apscizinske kiseline koji potiču stvaranje separatnog sloja u dijelu između peteljke ploda i izbojka. Oni stimuliraju nastanak enzima (celulaze i poligalakturonaze) koji razaraju stanične stjenke i tvari koje spajaju stanične stijenke u separatnom sloju peteljke, tako da plodovi ostaju povezani sa stablom samo uz pomoć tankih provodnih snopova koji lako pucaju i s time dolazi do opadanja plodova.
Vrlo često je slučaj da se intenzivno opadanje plodova javlja neposredno pred berbu budući da se na plodovima ne razvije adekvatna boja ploda dok drugi parametri ukazuju na optimalni rok berbe te se time sama berbe produljuje odnosno bere se kasnije, dok se čeka razvoj boje, što dodatno potencira opadanje plodova. To rano opadanje plodova pred berbu može rezultirati vrlo velikim gubitcima u pojedinim godinama.
Kod kojih voćaka se opadanje plodova najviše događa?
Posljednjih godina sve je veći problem kod voćaka prijevremeno opadanja plodova, koje je posljedica djelovanja drugih čimbenika npr. agro- i pomotehničkih zahvata kao i neadekvatne vremenske prilike tijekom vegetacijske sezone.
Prijevremeno opadanje plodova uvijek je više izraženo kod voćaka koje imaju plitak korijen i zasađene su na slabije plodnim tlima.
Također je izraženije uslijed nepovoljnog odnosa biogenih elemenata npr. opadanje je manje sa stabala koja imaju zadovoljavajuću opskrbljenost magnezijem (Mg), a izraženije kod veće ishranjenosti kalijem (K).
U intenzivnim nasadima odnos pojedinih elemenata danas se lako kontrolira folijarnom prihranom. Izraženije opadanje plodova javlja se i kod voćaka gdje je obavljena intenzivnija zelena rezidba, jer se smanjuje količina listova, a s time i fotosinteza odnosno sadržaj ugljikohidrata. Zato je zelenu rezidbu potrebno odraditi što ranije u vegetaciji, zbog bolje osvijetljenosti krošnje (kvalitetniji razvoj boje ploda) i formiranja novih mladih izbojaka koji će uspjeti stvoriti dovoljnu količinu ugljikohidrata do berbe.
Jače izraženo opadanje plodova uočava se i u voćnjacima koji su u tekućoj godini imali jače napade štetnika savijača, minera, pauka i drugih koji osim šteta na plodu, sisanjem hraniva doprinose opadanju listova i smanjenju asimilacijske površine. Ako su navedeni uzroci još kombinirani s ekstremnim vremenskim prilikama npr. hladnim, kišnim i vjetrovitim razdobljima tijekom početnih faza rasta ploda (što je bio slučaj ove vegetacijske sezone), zatim sušom i visokom temperaturom u ljetnim mjesecima, prijevremeno opadanje plodova je intenzivnije. Poznato je da više temperature od cvatnje do berbe, ubrzavaju fiziološke procese voćke, a s time i početak dozrijevanja.
