Uz Češku (1996.) i Sloveniju (1997.), Hrvatska je među prvim zemljama bivšeg socijalističkog društvenog uređenja gdje su uočeni simptomi patoloških žutica vinove loze. Ugovorom iz Maastrichta 1992. stvoreno je jedinstveno zapadno-europsko tržište koje je značajno olakšalo promet roba, slobodno kretanje radne snage i kapitala. Godinu dana ranije (1991.) propašću Varšavskog pakta, države srednje i istočne Europe koje su desetljećima živjele pod dominantnim sovjetskim utjecajem, odlučile su budućnost nastaviti u obitelji demokratskih europskih naroda.
Jačanjem međunarodne trgovine biljnog, sjemenskog i sadnog materijala na zajedničkom europskom tržištu bez graničnih karantenskih barijera, značajno je olakšano širenje neželjenih štetnih organizama u poljoprivrednoj proizvodnji.
Tako se zlatna žutica vinove loze (Grapevine flavescence dorée) nakon 40-ak godina „prebivališta“ u južnom dijelu Francuske i sjevernoj Italiji, prošila zadnjih 20-ak sezona po svim europskim vinorodnim regijama uz 45 sjevernu paralelu. To su Švicarska, Portugal, Španjolska, Srbija, Austrija, Slovenija, Hrvatska, Mađarska. Zbog globalnog klimatskog zagrijavanja, zadnjih je godina primijećena u sjevernijim europskim vinorodnim zemljama (npr. Njemačka).
Lozni cijepovi s plavom etiketom
Među novim tehnološkim rješenjima pojava loznih cijepova s plavom etiketom, podrijetlom iz zapadne Europe (npr. Rauscedo Italija i dr.), obilježila je rane 1990- te godine. Već su tada neke hrvatske županije započele sufinanciranje revitalizacije ili sadnje novih vinograda. Uz uvjet korištenja klonskog materijala oslobođenog biljnih virusa (npr. Istarska i Varaždinska). Prve negativne promjene na vinskim sortama Chardonnay i Pinot sivi uočene su 1996. u području Istre i sjeverozapadnog dijela Hrvatske. Laboratorijski je potvrđeno da potječu od fitoplazmoza. Fitoplazme se isključivo umnožavaju u osjetljivom biljnom tkivu, te njihovim prirodnim širiteljima (vektorima): cikadama ili cvrčcima! Osnovni način širenja fitoplazmoza vinove loze na veće udaljenosti je trgovina latentno zaraženim loznim cjepovima. Na manje udaljenosti pomoću vektora (cikada ili cvrčaka).
Bolest zlatne žutice vinove loze uzrokuju mikroorganizmi smješteni u žilnom staničju floema, stanične strukture slične bakterijama, ali bez čvrste stijenke. Kad se uzročnici ove bolesti umnože do brojnosti koja začepljuje floemsko žilno staničje koje provodi hranjive tvari iz lišća u grozdove, drvo i korijen pojavljuju se karakteristični simptomi. To su uvijanje plojke prema naličju, žućenje lišća odnosno crvenjenje kod tamnih sorata, sušenje cvata, venuće formiranog grozda, te slabije dozrijevanje mladica na inficiranom trsju.
Zlatna žutica vinove loze najpoznatija fitoplazma
Zlatna žutica (Flavescence dorée) (FD) najpoznatija je fitoplazma koju danas mnogi znanstvenici smatraju potencijalno najopasnijom bolesti uopće za europsko vinogradarstvo. Godinu ili dvije nakon prve pojave simptoma uzrokovanih FD zlatnom žuticom zaraženo trsje u pravilu propada. Najprije je opisana na području jugozapadnog dijela Francuske uz Sredozemno more (1949.-54.)! Nakon pojave američkog cvrčka (Scaphoideus titanus syn. littoralis) (1958.) počinje se širiti prema sjeverno-zapadnim vinorodnim regijama uz atlantsku obalu (Bordeaux). Prosječno se godišnje širila američkim cvrčcima 5-10 km (EPPO, 1997). Tek početkom 1970-ih je proširena u sjevernu Italiju. Formiranjem zajedničkog europskog tržišta, od 1990-ih godina bilježimo ekspanziju ove bolesti po europskim vinorodnim državama. Paralelno sa širenjem zlatne žutice proširio se i najvažniji prirodni širitelj: američki cvrčak.
Štetnik se na veće udaljenosti također prenosi kontaminiranim loznim cjepovima (u stadiju odloženih jaja). Do jačeg ili epidemijskog širenja zlatne žutice dolazi tijekom vrlo vrućih i suhih ljeta. Samo u regijama gdje su istovremeno prisutni vektori (cvrčci) i vinogradi zaraženi zlatnom žuticom (FD). Američki cvrčak razvija samo jednu generaciju godišnje. Prije 10-ak godina smatralo se da u Europi obitava isključivo na vinovoj lozi (Vitis vinifera). Stoga su mjere suzbijanja američkog cvrčka obvezom propisane i zahtijevane u svim vinorodnim područjima gdje se javlja FD fitoplazma i njezin širitelj. No, potvrđeno je zadržavanje američkog cvrčka na hibridima europske i američke loze. To je Isabelle, Otello, Noah, Clinton i dr., ali i drugim biljnim vrstama. Npr. Clematis vitalba, Rannunculus repens, Trifolium repens. Što značajno otežava sprječavanje ciklusa širenja zlatne žutice.
Širenje žutica vinove loze u RH
U proteklih 20-ak godina u Republici Hrvatskoj razlikujemo pojavu i širenje patoloških žutica vinove loze (Grapevine yellows diseases) kroz dva razdoblja: A) od 1996.-2006. pronalazimo prvu pojavu i potvrdu identifikacije patoloških žutica tipa stolbur ili Bois Noir i žutica astre ili Aster Yellows), te B) od 2007.-2016. kad pronalazimo zlatnu žuticu Grapevine flavescence dorée, njenog prirodnog širitelja američkog cvrčka (Scaphoideus titanus) i alternativne biljne domaćine. Navedene spoznaje su rezultat VIP projekta i sustavnog praćenja, koje za potrebe Ministarstva poljoprivrede većim dijelom provodi Zavod za zaštitu bilja (pri HCPHS-u, Zagreb). Prvi nalazi zlatne žutice (FD) potječu iz zaražene pavitine (Clematis alba). Sakupljene na području Istre (2007.) i Međimurja (2008.). Naknadno je do kraja 2016. godine potvrđena veća ili manja prisutnost ove bolesti na području Istre, središnje i sjeverno-zapadne Hrvatske. To je Karlovačka, Sisačko-moslavačka, Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Koprivničko-križevačka i Međimurska županija), te području grada Iloka.
Nalazi američkog cvrčka su pritom potvrđeni u svim vinogradarskim područjima Hrvatske (Budinščak, 2016). Sukladno tome, od početka 2013. godine objavljena je “Naredba o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze, koju prouzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence dorée MLO” (NN 7/13.) i Odluka o određivanju demarkiranih područja u kojima se provode mjere sprječavanja širenja i suzbijanja štetnog organizma Grapevine flavescence dorée MLO (NN 20/16.). Nažalost, većina u našoj zemlji dopuštenih pripravaka za suzbijanje američkog cvrčka spada u skupinu sintetskih piretroida (npr. Cythrin Max, Decis EC, Sumialfa FL) ili kombiniranih pripravaka koji sadrže djelatnu tvar iz skupine piretroida (npr. Chromorel-D, Nurelle-D) (vidi Tablicu 1.)! Sintetski piretroidi brzo gube djelotvornost na temperaturama >28°C, djelotvornost im nije veća od 40 %, a sukladno novom Zakonu o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014.) primjena sintetskih piretroida nije dopuštena u višegodišnjim nasadima (vinogradima, voćnjacima)!
Ukljanjanje zaraženog trsja
Kombinirani pripravci koji pored sintetskog piretroida sadrže klorpirifos-etil (Chromorel- D, Nurelle-D) primijenjeni tijekom ljeta mogu prouzročiti neželjene rezidue (ostatke pesticida) u grožđu tijekom berbe! Preostali dopušteni pripravci iz skupine neonikotinoida (Actara WG, Dali SL) također su fotolabilni. Oni su vrlo otrovni i opasni za pčele. Njihova primjena je ograničena samo na večernje sate kada pčele ne lete, a cvatući podrast mora prije biti pokošen! Pritom se pripravak Dali SL ne smije koristiti na otvorenom, već samo u zaštićenom prostoru.
