""Jedna kultura koja se pojavila kao egzotična i „čudotvorna“ jest Lycium barbarum- goji bobice. Na području varaždinske županije zasađeno je oko 2,5 hektara ove egzotične kulture. Poljoprivrednici koji su se prije nekoliko godina upustili u uzgoj ove, barem za naše podneblje nepoznate kulture, naišli su na mnogobrojne teškoće. Bez obzira što su nasadi podignuti profesionalno, sadnja obavljena po preporuci, s navodnjavanjem, na stupovima i sa svom potrebnom infrastrukturom, došlo je do određenih problema i nasadi nisu u dobrom zdravstvenom stanju i propadaju. Što je pošlo po zlu ? Budući da Hrvatska nema dovoljno iskustva s proizvodnjom ove kulture, odgovore smo pokušali naći u iskustvima stranih zemalja.

Voće ili povrće?

Goji bobice pripadaju porodici pomoćnica (Solanaceae). Bliski rođaci ovoj kulturi su kod nas vrlo rasprostranjene povrtne kulture kao rajčica, patlidžan, krumpir. U Americi se ubrajaju u plodovito povrće, zajedno s rajčicom i krumpirom, dok je u Hrvatskoj ova kultura svrstana u voće. Najveći svjetski proizvođač goji bobica je Kina gdje se uzgaja na ukupnoj površini od 82 tisuće hektara, na poplavnim plantažama duž Žute rijeke (Huang Ho), treće najduže rijeke u Aziji, u kojoj su goji bobice poznate i kao „crveni dijamanti“ zbog visoke kakvoće i kvalitete, a uzgajaju se više od 700 godina. Kineska proizvodnja u 2013-toj godini bila je 50 tisuća tona, što je 45% ukupne svjetske proizvodnje goji bobica. Kad dozriju, bobice su osjetljive i moraju se pažljivo brati. Nakon berbe stavljaju se u posebne okvire, gdje se onda suše ili na suncu ili mehaničkom dehidracijom koja se sastoji od progresivnih serija topline tijekom 48 sati. Glavni svjetski izvoznik je također Kina, čiji je ukupni izvoz 2014. godine bio 120 milijuna američkih dolara. To je proizvodnja dobivena od 82000 hektara nacionalne proizvodnje, uz ukupni prinos od 95000 tona.

Ljekovitost

U javnosti su goji bobice predstavljene kao namirnica sa mnogo pozitivnih učinaka na ljudsko zdravlje. Neki od tih učinaka su:

• poboljšava imunološki sustav
• poboljšava raspoloženje (poznate kao „happy berry“)
• poboljšava libido
• usporava starenje
• daje energiju, smanjuje osjećaj umora
• dobar učinak na endokrini sustav, povoljno djeluje na jetru

Dokazi o djelovanju

S druge strane, ne postoji niti jedna relevantna znanstvena studija koja bi sa sigurnošću mogla tvrditi ovakve učinke na zdravlje. Američki FDA ( Food and drug Administration) dugo se bavio problemom nepovezanosti sastava goji bobica s tvrdnjama o pozitivnim učincima na zdravlje. Iz tog je razloga 2007 FDA izdala vodič kojim određuje da sve tvrdnje, koje se tiču bilo kakvog učinka prirodne hrane na čovjekovo zdravlje, moraju biti znanstveno potkrijepljene. Jedina istraživanja koja su rađena, bila su kineska istraživanja, in-vitro. Istraživanja su rađena tako da se iz njih ne može znati kakav bi utjecaj istraživani dijelovi ili cijela bobica imali na živi ljudski organizam, te do danas nemaju znanstvene osnove. Nije sporno da goji bobice sadrže elemente koji bi mogli pozitivno djelovati na zdravlje. Sa nutricionističke strane, goji bobice sadrže proteine, dijetetska vlakna, linolensku kiselinu,omega -6 masnu kiselinu, vitamin A, vitamin B, vitamin C, 11 esencijalnih minerala i 22 elemenata u tragovima, 18 aminokiselina. Sastav im se puno ne razlikuje naspram nama već dobro poznatih naranča ili jagoda. No, da bi se učinci na zdravlje ljudi mogli utvrditi, potrebno je imati dokaz o izravnoj vezi bobice s pozitivnim utjecajem na zdravlje.

Iskustva izvan Kine

U Americi i Europi uzgoj gojia počeo je tek u 21. stoljeću. Najviše se konzumira u suhom stanju, no nalazi se i kao sastavni dio drugih jela kao keksa, jogurta, sokova. Svake godine u Americi i Europi se povećava uzgoj i konzumacija bobice. U Njemačkoj su provedena brojna istraživanja na ostatke pesticida u bobicama uzetih iz konvencionalnog uzgoja. CVUA Stuttgart je tako već u 2009. godine testirao goji bobice na ostatke pesticida u hrani. Od sedam uzoraka koje su uzeli i testirali, svih sedam je imalo ostatke pesticida iznad granice dopuštenih. To isto se nije odnosilo na organsku proizvodnju. Zbog velikih problema oko ostataka pesticida u hrani izvan dopuštenih vrijednosti, nekim je proizvođačima u Kini zabranjen izvoz. Upravo se iz tog razloga proizvodnja goji bobica u Kini sve više okreće organskom načinu proizvodnje. Iz nekoliko uzoraka koji su uzeti iz organskog uzgoja za sada nisu pronađeni ostaci pesticida izvan dopuštenih vrijednosti.

""Uzgoj

Goji je trnovita, drvenasta, originalno grmolika biljka. Kultivacija i orezivanje se obavlja do 1-3 metra visine. Plod je malen, jajastog oblika, dužine do 2 centimetara, crvene boje. Što se pH tla tiče, naišli smo na oprečne informacije, od toga da preferira neutralna tla, pH 6,5-7,0 do toga da preferira pH 8. Najbolji uzgoj je na tlima koja su lagana, bogata humusom i dobro navodnjavana, na mjestima s puno sunca. Mogu se uzgojiti iz sjemena i vegetativno. Uzgojem, kroz nekoliko godina, došlo se do zaključka da je puno bolja varijanta uzgoja iz vegetativnih dijelova nego sjemena, jer sjemenom dolazi do miješanja genetskog materijala i ne možemo biti sigurni kako će se to odraziti na rodnost i rast. Ako se razmnožavaju iz sjemena, uzgoj je sličan kao kod rajčice. Mlade biljke su u početku vrlo osjetljive i različitog rasta pa se prvu godinu mogu uzgajati u plastenicima nakon čega se stavljaju na polja. Sadnja se općenito preporuča u proljeće nakon što prestane opasnost od mraza. Nakon presađivanja za njegu nasada preporuča se malčiranje kako bi se smanjila zakorovljenost, odnosno kompeticija mladih biljaka i korova. Osim toga malčiranjem se održava temperatura. Navodnjavanje je nužno, pogotovo prve godine, jer se korijenov sustav može lako isušiti, a i voćka je sklona tome da propadne pod utjecanjem nedovoljne količine vlage.

Biljke bi se trebale saditi na razmak 1-2 metra unutar reda i 3-3,5 metara između redova. Na umu moramo imati mehanizaciju koja će biti u nasadu, pa je korisno prilagoditi razmake tome koliko je to moguće.

Što se tiče gnojidbe nema posebnih zahtjeva. U početku je potrebna njega slična kao i za rajčicu. Godišnja količina dušika je 80-100 kg /ha, podijeljeno u tri primjene: kod pupanja, cvatnje i kad sazrijevaju plodovi. Kompost se može koristiti, no mora se paziti na količinu soli. Važno je kroz vegetaciju prihranjivati folijarnim gnojivima i aminokiselinama. Rezidba bi trebala biti takva, da se smanji rast biljke, olakša berba, omogući bolja osvjetljenost, omogući sušenje lišća nakon kiša i omogući rast bočnih grana. Plodovi se nalaze na jednogodišnjim granama, najčešće na onima koje su narasle tijekom jeseni ili proljeća. Grane koje se ne režu, nastavit će rast i neće davati više grana, ni više plodova, dok će one koje se orežu proizvesti više bočnih grana i veće prinose. Malo je zapravo istraživanja koje kažu koji bi uzgojni oblik bio dobar. No, u nekim krajevima ide se na oblik grma, cilindra, i na tri etaže. Iskustva koja imamo u ovih nekoliko godina, pokazuju da bi oblik grma bio bolje najbolje rješenje iz više razloga. Ova glavna rezidba obavlja se prije kretanja vegetacije, kako bi se osim spomenutih razloga, uklonile duge i tanke grančice, bolesne i suhe grane, te oblikovao uzgojni oblik. Tijekom ljeta obavlja se rezidba u cilju smanjenja porasta glavne grane, čime se potiče rast bočnih grana koje nose plodove. Jedan je od najvažnijih ciljeva te ljetne rezidbe, napraviti sustav otvorene kupole koja omogućava dovoljno sunca.

Nakon 2 godine biljka daje prve plodove, no ako su sađene jednogodišnje sadnice, već nakon godinu dana. Puni prinos bit će 4-5 godina nakon sadnje. Maksimalan prinos u Kini je otprilike 1300 kg/ha.

Berba

Biljke prvi puta cvatu u kasno proljeće prema ranom ljetu, a plodovi će početi s dozrijevanjem sredinom ljeta, otprilike 35- 40 dana nakon cvatnje. Iskustva govore da se cvjetni pupoljci pojave kad biljka formira novo lišće, a ti cvjetni pupoljci nalaze se točno ispod novog lista. Nakon što formira list biljka obično formira i bodlju. Drugi puta cvatu krajem polovicom prema kraju ljeta. Berba je slična kao kod uzgoja rajčice. Dozrijevanje traje tokom 2 mjeseca. Za sada se berba obavlja ručno, jer bobice ostavljaju sok i pocrne, ako ih se ošteti ili stisne.

Štetnici, bolesti i pesticidi

Vrlo je malo podataka o bolestima i štetnicima koje napadaju ovu kulturu. No to ne znači da ih nema. Literatura govori da se od štetnika najčešće mogu naći octena mušica ploda (Drosophila suzukii), cvrčak uvijenosti lista rajčice (Empoasca fabae), japanski pivac (Popilla japonica), tripsi (Thrips tabaci), koprivina grinja (Tetranychus urticae) i lisne uši (Aphis sp.). Od bolesti nalazimo antraknoze (Colletotrichum sp.), pjegavost lista (Alternaria solani), pepelnica (Leveillula taurica). Osim toga dosta štete pričinjavaju i ptice. Američka iskustva su takva da je od bolesti u nasadu pronađena antraknoza, alternarija i trulež (Pythium, Rhizoctonia), dok je od štetnika octena mušica ploda pronađena na plantažama, no još nije ustanovljen utjecaj mušice na plod. Smatra se da bi i ostale bolesti koje napadaju rajčicu mogli biti potencijalni problem i goji bobicama. Što se tiče iskustva iz Velike Britanije, na uvoznim sadnicama pronađena je grinja goji bobica (Aceria kuko) koja bi mogla raditi štete i na ostalim vrstama Solanaceae. Stoga je Velika Britanija zabranila uvoz sadnog materijala izvan Europe.

 

….Nastavlja se….

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakObavijest za subjekte u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla
Sljedeći članakPreporuka poljoprivrednim proizvođačima za sjetvu certificiranog sjemena
Martina Borić, dipl. ing.agr.
Rođena je 1982. u Varaždinu. Agronomski fakultet u Zagrebu je završila 2007. godine. Radila je na rukovodećim pozicijama u agrocentrima, te u Savjetodavnoj službi nakon koje odlazi raditi u tvrtku specijaliziranu za ekološku proizvodnju. Rođena je 1982. u Varaždinu. Agronomski fakultet u Zagrebu, smjer zaštite bilja završila je 2007. godine. Šest je godina radila na rukovodećoj poziciji vodeći agrocentre te se usavršila u agroekonomskom dijelu. Nakon toga odlazi u Savjetodavnu službu Varaždinske županije na poziciju stručnog savjetnika za zaštitu bilja gdje je stekla vrijedno praktično znanje i iskustvo. Iznimno cijeni struku i veliki je pobornik stalne osobne edukacije kao i edukacije poljoprivrednih proizvođača i kupaca. Smatra da je jedini održivi način poljoprivredne proizvodnje ekološki pristup i hrana bez ostataka pesticida, te se nakon Savjetodavne službe odlučila usavršavati u tom smjeru, pa je trenutno zaposlena u tvrtki koja se specijalizirala za ekološku proizvodnju.