""Na pitanje pretplatnika iz Koprivnice koji obrađuje mali vinograd (400 trsa) i moli za komentar i mišljenje struke o “starinskim” preparatima za zaštitu vinove loze kao što je bordoška juha i tekući sumpor, jer pokušava izbjegavati primjenu organskih pripravaka, odgovara naš stručni suradnik, mr.sc. Milorad Šubić.

Premda je jedna od najopasnijih bolesti vinove loze plamenjača ili peronospora (Plasmopara viticola) prvo opisana još davne 1834. u Sjevernoj Americi, najveće štete su zabilježene nakon njena unosa krajem 19. stoljeća u Europskim vinogradima (prvo u Francuskoj, a vrlo brzo u svim ostalim vinorodnim krajevima starog kontinenta). Bakarni pripravci – nekad jedina mjera zaštite Ove godine se navršava 130 godina od kada je u časopisu “Journal d’ Agriculture Pratique” francuski botaničar Millardet objavio trogodišnje rezultate slučajnog otkrića djelotvornosti mješavine bakarnog-sulfata i gašenog vapna na plamenjaču vinove loze (1885.) (kasnije je navedena fungicida mješavina popularno nazvana “bordoška juha”). Sve do sinteze prvih površinskih organskih fungicida 1940-tih godina (npr. ziram, a kasnije kaptan, metiram, maneb, mankozeb, propineb, kaptafol, folpet i diklofluanid) i njihove šire primjene u našim krajevima nakon 1960tih, upravo su bakarni pripravci (osobito bakarni-sulfat) bili jedina mjera kemijske zaštite vrlo osjetljive europske vinove loze protiv plamenjače! Osim bakarnog sulfata za spravljanje “bordoške juhe” danas postoji još nekoliko desetaka različitih spojeva bakra koji se koriste u poljoprivrednoj proizvodnji diljem svijeta. U našoj zemlji imamo za primjenu u vinogradarstvu 13 različitih trgovačkih pripravaka na osnovi bakarnog sulfata, bakarnog oksida, bakarnog oksiklorida, bakarnog hidroksida (+hidroksidkalcij sulfat kompleks i hidroksid-kalcij klorid kompleks+cinkov sulfid). Postoji dva pripravka kao gotova tvornička mješavina tribazičnog bakarnog sulfata sa organskim fungicidom (zoksamid).

Bakarni pripravci su osim suzbijanja plamenjače (Plasmopara) u našoj zemlji registrirani i protiv drugih važnijih bolesti vinove loze: crvene paleži (Pseudopezicula), crne pjegavosti (Phomopsis) i crne truleži (Guignardia)!

Struka dobro zna da primjenom bakarnih fungicida u vinogradarstvu također posredno umanjujemo pojavu nekih drugih važnijih bolesti: npr. sive plijesni (Botrytis), kisele truleži (Acetobacter) i apopleksije (“esca”, Petrijeva bolest). Stoga su danas diljem svijeta bakarni fungicidi osnovno sredstvo za kemijsko suzbijanje biljnih bolesti u ekološkoj proizvodnji! Unatoč tome da bakarni fungicidi mogu biti fitotoksični u prohladnovlažnim uvjetima, a osobito ako se primjenjuju u početnim stadijima rasta i razvoja vinove loze, zbog specifična načina djelovanja na mikroorganizme u proteklih 130 godina njihove primjene nigdje i nikad nije zabilježena pojava otpornosti ili rezistentnosti uzročnika bolesti! Poznato je da bakarni fungicidi pokazuju i određeno baktericidno djelovanje!

Zbog stoljetne primjene bakra zadnjih nekoliko desetaka godina bilježi se porast njegove koncentracije u zemljištu, a osobito u nekim europskim vinorodnim područjima gdje su lokalno izmjerene vrijednosti iznad tolerantnih 100-150 mg Cu/ kg tla!

""

Premda je bakar u manjim količinama neophodan većini organizama, njihove potrebe za normalan rast i razvoj su toliko male da ne mogu značajno utjecati na stanje zaliha bakra u tlu! Povišene koncentracije bakra u zemljištima negativno utječu na razvoj mnogih biljnih i životinjskih mikro- i makro- organizama, a istraživanja u Švicarskoj još su 1980-tih potvrdila da smanjenje populacije kišnih glista što dugoročno negativno utječe na plodnost tla. Postoji opasnost da ispiranjem iz tako onečišćenih poljoprivrednih površina bakar dospijeva u površinske i podzemne vode.

""

Ublažavanje negativnih posljedica

""Kako bi se što više ublažile negativne ekološke posljedice stoljetne primjene bakarnih fungicida u vinorodnim područjima predlažu se slijedeće mjere:
1. smanjivanje najvećeg broja dopuštenih godišnjih primjena klasičnih bakarnih fungicida na istim površinama,
2. kombiniranje smanjene uporabe klasičnih kemijskih fungicida s povećanjem primjene bioloških pripravaka (npr. Trichoderma sp., Bacillus subtillis, Trichoderma sp. + Clonstachis rosea, Pseudomonas aureofaciens i dr.),
3. uvođenje novih formulacija bakra sa značajno većom djelotvornošću uz smanjenje količina po jedinici površine (npr. Cu-oktanoati, Cu-pektinati, Cu-glukonati, Cu-EDTA kompleksi, Cu-petidati) i
4. povlačenje s tržišta i zabrana primjene bakarnih pripravaka u poljoprivrednoj proizvodnji!
Stoga je danas u integriranoj proizvodnji grožđa primjena bakarnih fungicida ograničena na najviše 3.000 g djelatne tvari/ha tijekom jedne sezone, odnosno temeljem propisane koncentracije i prosječne doze ili količine za primjenu u vegetaciji bakarni se fungicidi smiju tijekom jedne sezone koristiti najviše dva puta! U integriranoj je proizvodnji grožđa zabranjeno tzv. “zimsko tretiranje” vinograda povišenim koncentracijama bakarnih pripravaka pred početak vegetacije! Usvajanjem Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. godine utvrđivanju akcijskog okvira Zajednice za postizanje održive primjene pesticida i donošenjem nacionalnog Zakona o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014) svi hrvatski poljoprivredni proizvođači na svojim površinama moraju provoditi i poštivati načela integrirane zaštite bilja! U našoj zemlji svi bakarni fungicidi dopušteni u vinogradarstvu za vinske sorte imaju propisanu karencu 35 dana, ali u nekim drugim državama ovisno o vrsti i formulaciji bakra različiti pripravci imaju karencu za vinske sorte u rasponu od 21 do 35 dana (npr. u susjednoj Republici Sloveniji).

Bakar u ekološkoj proizvodnji

U ekološkoj se vinogradarskoj proizvodnji danas primjena bakra dopušta tijekom jedne sezone na istoj površini u količini 6.000 g djelatne tvari/ha (pojedine se godine može dopuštena granica prekoračiti, ali pod uvjetom da prosječna količina koja se stvarno koristi tijekom petogodišnjeg razdoblja ne prelazi 6.000 g/ha)! Mogućom zabranom primjene bakarnih fungicida na području Europske Unije u integriranoj proizvodnji grožđa imamo dovoljno organskih fungicida za suzbijanje najvažnijih bolesti vinove loze (Plasmopara, Pseudopezicula, Phomopsis, Guignardia), ali bi značajno porasla štetnost kisele truleži i apopleksije! Naprotiv, zabranom bakarnih pripravaka u ekološkoj proizvodnji grožđa štete od plamenjače (Plasmopara) bi prema dosadašnjim pokusnim istraživanjima u epidemijskim sezonama iznosile čak 30-50 %!

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakZaštićena oznaka izvornosti drniškom pršutu
Sljedeći članakBesplatno stručno osposobljavanje za korisnike Mjere 10 i 11 Programa ruralnog razvoja
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.