Sukladno mjerilima koja se temelje na riziku za zdravlje ljudi (toksikološka mjerila) i riziku za okoliš (eko-toksikološka mjerila), a prema Provedbenoj Uredbi 2015/408, objavljen je popis djelatnih tvari pesticida kandidata za zamjenu (ukupno 77 djelatnih tvari). Od njih se u vinovoj lozi među fungicidima još primjenjuju pripravci na osnovi ciprodinila, difenkonazola, fludioksonila, miklobutanila, tebukonazola, te spojevi na osnovi bakra (-hidroksiklorid, –oksiklorid, –oksid i –sulfat).

U listopadu 2020. države članice EU glasale su da djelatnoj tvari mankozeb ne produžuju odobrenje. Tako je valjanost rješenja o registraciji istekla 4.7.2021.. Krajnji rok za prodaju zaliha bio je 4.10.2021., a krajnji rok za primjenu određen je 4.1.2022. Time je krajem protekle godine s našeg tržišta povučeno iz primjene 20-ak pripravka. Oni su korišteni u zaštiti vinove loze od ekonomski značajnijih uzročnika bolesti (npr. Plasmopara, Phomopsis, Pseudopezicula, Guignardia).

  Početna zaštita vinove loze

Fungicidi na osnovi djelatne tvari propineb povučeni su s tržišta prije nešto više od dvije godine. Krajnji rok primjene zaliha bio je 22.6.2019., pa su česti upiti o izboru pripravaka u početnoj zaštiti vinograda. Za razliku od većine drugih ekonomski značajnih bolesti vinove loze skriveno razdoblje (inkubacija) uzročnika crne pjegavosti traje bitno duže. Premda primarne zaraze bilježimo u rano proljeće prave posljedice od ovog patogenog mikroorganizma vidimo tek sredinom ljeta ili krajem naredne zime.

Prve mjere usmjerene kemijske zaštite vinove loze prema “Tehnološkim uputama za integriranu proizvodnju grožđa” provodimo početkom vegetacije od razvojnog stadija vunastog pupa, prvenstveno protiv štetnih grinja, štetnih gusjenica i uzročnika crne pjegavosti. Uzročnik crne pjegavosti (Phomopsis viticola) u Hrvatskoj je determiniran tek 1973. godine. U svjetskim je razmjerima bolest opisana i izolirana još 1883. godine u Francuskoj.

Danas znamo da je rod Phomopsis jedan od najbrojnijih u biljnoj patologiji. Prije 30-ak godina bilo je opisano više od 900 vrsta. Prema novijoj online bazi moguće je naći podatke o 1.011 vrsta. Samo na vinovoj lozi u novije je vrijeme opisano 16 Phomopsis vrsta. Najpoznatija i najraširenija na vinovoj lozi u cijelom svijetu je Phomopsis viticola koja uzrokuje “pjegavost rozgve i lišća”. Kod nas je poznatija imenom “crna pjegavost vinove loze”. Uglavnom ne uzrokuje izravne štete na grožđu pa je vinogradari iz tog razloga podcjenjuju. Inficirane loze se postupno iscrpljuju, urodi iz godine u godinu opadaju. Na taj način postoje podaci o štetama 30-50 % u nezaštićenim nasadima.

U Americi je crna pjegavost ranije opisivana imenom “bolest mrtvih ruku”, odnosno postupno odumiranje rozgve i panja u vinogradima. Intenzivno širenje crne pjegavosti u hrvatskim vinogorjima započinje 1970-ih godina, a danas je prisutna u većoj ili manjoj mjeri svugdje. Posljednjih dvadesetak godina intenzivno se proučavaju uzročnici iznenadnog venuća, sušenja i propadanja trsja u mnogim vinorodnim područjima diljem svijeta. Ggljivica Phomopsis detektirana je kao jedan od važnijih uzročnika.

“Moderni” sortiment i klonovi loze s maksimalnim opterećenjem i smanjenom uporabom visokih doza bakarnih fungicida bili su okrivljeni kao primarni povod širenja crne pjegavosti prije tridesetak godina. Znamo da su vrlo osjetljive sorte loze na crnu pjegavost rizvanac, graševina, traminac, frankovka, moslavac ili šipon, rajnski rizling, afus-ali i dr.

Zatravljivanje i malčiranje razmaka između redova, uz ostavljanje i usitnjavanje biljnih ostataka nakon zimske rezidbe u nasadu, razlog su vrlo jakog i desetljetnog jačanja prezimljujućeg izvora bolesti ne samo crne pjegavosti već i drugih bolesti (npr. pepelnice, sive plijesni). Uvođenje suvremenih uređaja za aplikaciju sredstva za zaštitu bilja smanjenom potrošnjom škropiva po jedinici površine dobivena je bolja produktivnost i pokrivenost lisne površine. Međurim, takvim pristupom je upitan uspjeh suzbijanja štetočinja u početku vegetacije vinograda. Pri suzbijanju crne pjegavosti je potrebno “natopiti” relativno malu zaštitnu površinu škropivom.

Crna pjegavost se prepoznaje tijekom zimske rezidbe

Tijekom zime i ranog proljeća na prošlogodišnjim rodnim elementima loze primjećujemo neželjene promjene. Upravo se u vrijeme zimske rezidbe crna pjegavost vrlo lako prepoznaje na zaraženoj rozgvi. Vanjski dio kore (liko) tijekom ili krajem zime “izbjeljuje” (ispod kore ulazi zrak). Do samog početka vegetacije na površini takve bijele kore se pojavljuju crne točkice (piknidi), koji vrhom izbijaju iz površinskog dijela kore. Valja spomenuti da i neke druge gljive mogu u određenim uvjetima uzrokovati izbjeljivanje rozgve (npr. Botrytis cinerea, Macrophoma flacida, Sphaeropsis malorum i dr.).

Početkom vegetacije vinograda, iz opisanih crnih točkica se oslobađaju piknospore na osjetljivo zeleno tkivo, te su uz dovoljno vlage moguće primarne zaraze. Oslobađanje infektivnih piknospora počinje u hrvatskim kontinentalnim vinogorjima tijekom travnja, najjače je u svibnju i prvoj polovici lipnja. U tom razdoblju provodimo usmjerene kemijske zaštite preventivnom primjenom djelotvornih fungicida. Ako tada bilježimo česte i dugotrajne kiše (vidi podatke u Tablici 1.), povoljniji su uvjeti razvoja crne pjegavosti (prema istraživanju Agronomskog fakulteta u Zagrebu u travnju i svibnju su najčešće prve ili primarne zaraze uzročnikom crne pjegavosti).

Tablica 1. Utjecaj meteoroloških uvjeta na primarne zaraze uzročnikom crne pjegavosti vinove loze (Phomopsis) u protekle četiri godine (za travanj i svibanj) u Međimurskom vinogorju (mjerni uređaj “iMetos” na lokalitetu Železna Gora)

Mjerni podatci2021. godina2020. godina2019. godina2018. godina
IVVIVVIVVIVV
*Oborine47,8122,227,850,062,8196,023,6117,8
*Temperature8,6713,5712,6014,1712,0113,0515,3218,35
*Vlaženje7.31512.0303.3605.7607.07513.8854.3806.100
*Vlažnost67,3875,4463,3064,3972,8480,4474,9276,84
Zaraze*26123835
*tablični podatci s mjernog uređaja u vinskoj sorti rajnski rizling obuhvaćaju ukupne mjesečne oborine (mm), prosječne mjesečne temperature zraka (°C), mjesečno vlaženje biljaka izraženo u minutama, prosječnu mjesečna vlažnost zraka (%), te mjesečni broj registriranih zaraza uzročnikom crne pjegavosti (Phomopsis). Manje povoljna sezona za razvoj crne pjegavosti je bila samo 2020.

Optimalni uvjeti razvoja crne pjegavosti su temperature 20 do 23°C, močenje biljnih organa i relativna vlažnost zraka 98-100 %. Ipak, prve zaraze su moguće ako se u rasponu temperatura od 8 do 18°C vlaga na osjetljivim mladim zelenim organima loze zadržava barem od 7 do 13 sati. Spoznaja da se crna pjegavost ne može suzbijati kurativno (nakon zaraze) samo otežava vjeru vinogradara za brzom sanacijom bolesti. Jednom kad se fomopsis “uvuče” u nasade teško je očekivati da samo kemijska zaštita tijekom nekoliko sezona “liječi” lozu od ove bolesti.

Vrlo su važne sve preventivne mjere biljne higijene:

(1.) iz nasada uklanjati svu zaraženu rozgvu nakon zimske rezidbe i spaljivati;

(2.) tijekom rezidbe ostavljati što je moguće više zdravih lucnjeva i reznika;

(3.) provoditi uravnoteženu organsku i mineralnu gnojidbu temeljem povremenih analiza i preporuka stručnjaka. Pri izboru sredstva za zaštitu loze protiv crne pjegavosti prednost dati površinskim organskim fungicidima iz skupine:

(a) ditiokarbamati, npr. metiram (Polyram DF);

(b) ftalimidi, npr. folpet (Solofol 80 WDG);

(c) drugih površinskih djelatnih tvari, npr. ditianon (Delan Pro SC).

Također su na crnu pjegavost djelotvorni noviji i na kišu postojaniji;

(d) strobilurini (npr. Universalis SC).

Dopuštenje za suzbijanje crne pjegavosti vinove loze u našoj zemlji imaju pripravci navedeni u Tablici 2. Korisno je u prvim mjerama zaštite upotrijebiti i neki od sumpornih pripravaka (npr. Chromosul, Thiovit Jet, Kalinosul, Kossan, Kumulus; Cosavet WG, Sumpor SC i sl.), jer smanjuju klijavost piknospora crne pjegavosti. Također umanjuju brojnost neželjenih grinja šiškarica. Dugo je godina u praksi općeprihvaćena primjena povišenih koncentracija bakarnih fungicida pred početak otvaranja lozinih pupova (npr. Bordoška juha, Champion, Cuprablau-Z, Kocide, Nordox, Neoram, Kupropin i s.).

Zadnjeg desetljeća u mnogim zapadnoeuropskim državama ograničavaju primjenu bakra u integriranom vinogradarstvu na najviše 3-4 kg čiste djelatne tvari/ha tijekom jedne sezone. Bakar je teška kovina. Ona značajno onečišćuje tlo i okoliš. Novija istraživanja o primjeni bakra ujesen nakon otpadanja lišća (sredinom studenog) i ponovno pred početak vegetacije vinove loze (sredinom travnja) nisu učinkovito umanjila razvoj prezimljujuće forme crne pjegavosti (Nita i sur., 2006.).

Povišenu koncentraciju bakarnih pripravaka (+ parafinsko ulje u pripravcima Red Fox EC Crveno ulje ili Modro UljeEC) smatramo opravdanim primijeniti u manjim vinogradima. U prvim aplikacijama mogu koristiti klasične leđne prskalice s pojačanim utroškom usmjerenog škropiva. Na taj se način rozgva može kvalitetno “natopiti”, pa su manji gubici bakarne otopine u zemljište.

To je naročito poželjno ako su vinogradi kraj šuma. Nakon zimske rezidbe na trsju ima više rana promjera barem 2 cm. Na taj se način drvo na ranama djelomično štiti od uzročnika prijevremena propadanja trsja – npr. apopleksija ili “esca” i “eutypa”. Također, u uvjetima blage zime i neuobičajeno toplih dana za sam početak godine bakarnim fungicidima je opravdano tretirati nasade i sorte gdje se vidi raniji početak vegetacije i izduživanje pupova loze. Ipak, pritom postoji opasnost da ako u vrijeme otvaranja lozinih pupova (a nakon primjene povišene koncentracije bakarnih fungicida) nastupi prohladno-vlažno razdoblje, mogu nastati neželjene fitotoksične promjene na prvim listićima.

Najbolji rezultati u suzbijanju crne pjegavosti se postižu ako nakon pojave na zarazu osjetljivog zelenog tkiva (u našim uvjetima u prosjeku od sredine travnja do druge polovice svibnja), a dan ili dva prije najavljenih oborina, preventivno primijenimo određenu količinu jednog od dopuštenih i ranije nabrojanih organskih pripravaka.

Ali, ciljana površina je tada relativno mala i vrlo brzo se razvija (pupovi u otvaranju). U uvjetima prohladno-kišnog razdoblja s visokom vlagom zraka mjere zaštite od crne pjegavosti tada treba provoditi s razmacima aplikacije ne većim od tjedan dana.

Tablica 2. Površinski ili kontaktni fungicidi* dopušteni za suzbijanje crne pjegavosti vinove loze (Phomopsis) u našoj zemlji

Djelatne tvariPripravciPrimjenaKarenca
bakar & parafinsko uljeRed Fox EC10-15 lit./ha**(1x)K=OVP
Cu-hidroksidCuprablau-Z0,3 % (1 %**)(3x)K=35 dana
bakrov-oksidNordox DF0,1-0,15 %K=35 dana
metiramPolyram DF0,2 % (8x)K=56 dana
folpetSolofol WG1,88 kg/ha (5x)K=28 dana
folpet & azoksistrobinUniversalis SC2 lit./ha (4x)K=42 dana
***ditianonDelan Pro SC3-4 lit./ha (4x)K=42 dana
*osim u tablici navedenih pripravaka, na osnovi tablično navedenih djelatnih tvari (npr. bakar, folpet, te drugi strobilurini – piraklostrobin, trifloksistrobin, krezoksim-metil) postoje i drugi pojedinačni ili kombinirani pripravci registrirani za primjenu u našim vinogradima radi nekih drugih uzročnika bolesti (npr. Plasmopara, Erysiphe i dr.) a djelotvorni su i protiv crne pjegavosti; **registrirano za kasno zimsko tretiranje; ***djelatnoj tvari ditianon dodani kalijevi-fosfonati

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakIsplata prve rate potpora kreće 16. veljače
Sljedeći članakTko su kandidati za skupštinu
Hrvatske poljoprivredne komore?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.