Ne podcijenjujte crnu pjegavost na vinovoj lozi!

99

S blagdanom Svetog Vinka i kod početka rezidbe, mnogi vinogradari početkom kalendarske godine mogu u nasadima vidjeti posljedice zimskog razvoja crne pjegavosti. Naime, za razliku od većine drugih ekonomski značajnih bolesti vinove loze skriveno razdoblje (inkubacija) uzročnika crne pjegavosti traje bitno duže, pa premda primarne zaraze bilježimo u rano proljeće, prave posljedice od ovog patogenog mikroorganizma vidimo tek krajem naredne zime.

""Prve mjere usmjerene kemijske zaštite vinove loze prema “Tehnološkim uputama za integriranu proizvodnju grožđa” (www.mps.hr) provodimo početkom vegetacije od razvojnog stadija vunastog pupa, prvenstveno protiv štetnih grinja, štetnih gusjenica i uzročnika crne pjegavosti. Uzročnik crne pjegavosti (Phomopsis viticola) u Hrvatskoj je determiniran tek 1973. godine, ali u svjetskim je razmjerima bolest opisana i izolirana još davne 1883. godine u Francuskoj. Danas znamo da je rod Phomopsis jedan od najbrojnijih u biljnoj patologiji, jer je prije 30-ak godina bilo opisano više od 900 vrsta, a prema novijoj on-line bazi moguće je naći podatke o 1.011 vrsta. Samo na vinovoj lozi u novije je vrijeme opisano 16 Phomopsis vrsta. Najpoznatija i najraširenija na vinovoj lozi u cijelom svijetu je Phomopsis viticola, koja uzrokuje „pjegavost rozgve i lišća“, a kod nas je poznatija imenom „crna pjegavost vinove loze“. Kako uglavnom ne uzrokuje izravne štete na grožđu pa je vinogradari iz tog razloga podcjenjuju, ali inficirane loze se postupno iscrpljuju, urodi iz godine u godinu opadaju, pa na taj način postoje podaci o štetama 30- 50 % u nezaštićenim nasadima. U Americi je crna pjegavost ranije opisivana imenom „bolest mrtvih ruku“, odnosno postupno odumiranje rozgve i panja u vinogradima. Intenzivno širenje crne pjegavosti u hrvatskim vinogorjima započinje 1970-ih godina, a danas je prisutna u većoj ili manjoj mjeri svugdje. Posljednjih dvadesetak godina intenzivno se proučavaju uzročnici iznenadnog venuća, sušenja i propadanja trsja u mnogim vinorodnim područjima diljem svijeta, te je gljivica Phomopsis detektirana kao jedan od važnijih uzročnika. Znamo da su vrlo osjetljive sorte loze na crnu pjegavost rizvanac, graševina, traminac, frankovka, moslavac ili šipon, rajnski rizling, afus-ali i dr.

Zatravljivanje i malčiranje razmaka između redova, uz ostavljanje i usitnjavanje biljnih ostataka nakon zimske rezidbe u nasadu, razlog su vrlo jakog i desetljetnog jačanja prezimljujućeg izvora bolesti (inokuluma) ne samo crne pjegavosti već i drugih bolesti (npr. pepelnice, sive plijesni). Uvođenje suvremenih uređaja za aplikaciju sredstva za zaštitu bilja smanjenom potrošnjom škropiva po jedinici površine dobivena je bolja produktivnost i pokrivenost lisne površine, ali je takvim pristupom upitan uspjeh suzbijanja štetočinja u početku vegetacije vinograda (pri suzbijanju crne pjegavosti je potrebno „natopiti“ relativno malu zaštitnu površinu škropivom).

Tijekom zime i ranog proljeća na prošlogodišnjim rodnim elementima loze primjećujemo neželjene promjene. Upravo se u vrijeme zimske rezidbe crna pjegavost vrlo lako prepoznaje na zaraženoj rozgvi. Vanjski dio kore (liko) tijekom ili krajem zime „izbjeljuje“ (ispod kore ulazi zrak), a do samog početka vegetacije na površini takve bijele kore se pojavljuju crne točkice (piknidi), koji vrhom izbijaju iz površinskog dijela kore. Valja spomenuti da i neke druge gljive mogu u određenim uvjetima uzrokovati izbjeljivanje rozgve (npr. Botrytis cinerea, Macrophoma flacida, Sphaeropsis malorum i dr.). Početkom vegetacije vinograda, iz opisanih crnih točkica se oslobađaju piknospore na osjetljivo zeleno tkivo, te su uz dovoljno vlage moguće primarne zaraze.


Prva tretiranja i preventiva

Oslobađanje infektivnih piknospora počinje u hrvatskim kontinentalnim vinogorjima tijekom travnja, najjače je u svibnju i prvoj polovici lipnja. Tada su potrebne usmjerene kemijske zaštite preventivnom primjenom djelotvornih fungicida. Ako u tom razdoblju bilježimo česte i dugotrajne kiše, povoljniji su uvjeti razvoja crne pjegavosti. Ako npr. od sredine travnja do sredine svibnja padne prosječno 55,4 mm kiše tijekom prosječno 10,5 kišnih dana, takvi uvjeti pogoduju jačem razvoju crne pjegavosti u slabije zaštićenim vinogradima. U tom su razdoblju prema istraživanju Agronomskog fakulteta u Zagrebu najčešće prve ili primarne zaraze uzročnikom crne pjegavosti.

Optimalni uvjeti razvoja crne pjegavosti su temperature 20 do 23°C, močenje biljnih organa i relativna vlažnost zraka 98-100 %. Ipak, prve zaraze su moguće ako se u rasponu temperatura od 8 do 18°C vlaga na osjetljivim mladim zelenim organima loze zadržava barem od 7 do 13 sati. Spoznaja da se crna pjegavost ne može suzbijati kurativno (nakon zaraze) samo otežava vjeru vinogradara za brzom sanacijom bolesti. Jednom kad se fomopsis „uvuče“ u nasade teško je očekivati da samo kemijska zaštita tijekom nekoliko sezona „liječi“ lozu od ove bolesti.

Koje preventivne mjere koristiti?

Vrlo su važne sve preventivne mjere biljne higijene: 1. iz nasada uklanjati svu zaraženu rozgvu nakon zimske rezidbe i spaljivati,
2. tijekom rezidbe ostavljati što je moguće više zdravih lucnjeva i reznika,
3. provoditi uravnoteženu organsku i mineralnu gnojidbu temeljem povremenih analiza i preporuka stručnjaka.
Pri izboru sredstva za zaštitu loze protiv crne pjegavosti prednost dati površinskim organskim fungicidima iz skupine (a) ditiokarbamati, npr. mankozeb ( Dithane DG Neotec i sl.), propineb (Antracol 70 WG), metiram ( Polyram DF); (b) ftalimidi, npr. folpet (Folpan 80 WDG, Futura 50 WP) ili (c) drugih površinskih djelatnih tvari, npr. ditianon (Delan 700 WDG). Također su na crnu pjegavost djelotvorni noviji i na kišu postojaniji (d) strobilurini (npr. Universalis SC, Stroby DF, Cabrio Top DF). Ipak, dopuštenje za suzbijanje crne pjegavosti vinove loze u našoj zemlji imaju pripravci navedeni u tablici. Korisno je u prvim mjerama zaštite upotrijebiti i neki od sumpornih pripravaka (npr. Chromosul, Thiovit Jet, Kalinosul, Kossan, Kumulus, Cosavet WG, Sumpor SC i sl.) jer smanjuju klijavost piknospora crne pjegavosti, a također negativno utječu na brojnost neželjenih grinja. Dugo je godina u praksi općeprihvaćena primjena povišenih koncentracija bakarnih fungicida pred početak otvaranja lozinih pupova (npr. Bordoška juha, Champion, Cuprablau-Z, Kocide, Nordox, Neoram, Kupropin i s.). Zadnjeg desetljeća u mnogim zapadnoeuropskim državama ograničavaju primjenu bakra u integriranom vinogradarstvu na najviše 3-4 kg čiste djelatne tvari/ ha tijekom jedne sezone. Bakar je teška kovina koja značajno onečišćuje tlo i okoliš.

""

Povišenu koncentraciju bakarnih pripravaka (+ parafinsko ulje u pripravku Crveno ulje ili Modro Ulje EC) smatramo opravdanim primijeniti u manjim vinogradima, gdje se u prvim aplikacijama mogu koristiti klasične leđne prskalice s pojačanim utroškom usmjerenog škropiva. Na taj se način rozgva može kvalitetno „natopiti“, pa su manji gubici bakarne otopine u zemljište. To je naročito poželjno ako su vinogradi kraj šuma, a nakon zimske rezidbe na trsju ima više rana promjera barem 2 cm (na taj se način drvo na ranama djelomično štiti od uzročnika prijevremena propadanja trsja – npr. apopleksija ili „esca“ i „eutypa“).

Novija istraživanja o primjeni bakra ujesen nakon otpadanja lišća (sredinom studenog) i ponovno pred početak vegetacije vinove loze (sredinom travnja) nisu učinkovito umanjila razvoj prezimljujuće forme crne pjegavosti (Nita i sur., 2006). Za sam početak godine bakarnim fungicidima je opravdano tretirati nasade i sorte gdje se vidi raniji početak vegetacije i izduživanje pupova loze. Ipak, pritom postoji opasnost da ako u vrijeme otvaranja lozinih pupova (a nakon primjene povišene koncentracije bakarnih fungicida) nastupi prohladno-vlažno razdoblje, mogu nastati neželjene fitotoksične promjene na prvim listićima. Najbolji se rezultati u suzbijanju crne pjegavosti postižu ako nakon pojave na zarazu osjetljivog zelenog tkiva (u našim uvjetima u prosjeku od druge polovice travnja do sredine svibnja), a dan ili dva prije najavljenih oborina, preventivno primijenimo određenu količinu jednog od dopuštenih i ranije nabrojanih organskih pripravaka. Ali, ciljana površina je tada relativno mala i vrlo brzo se razvija (pupovi u otvaranju), pa u uvjetima prohladnokišnog razdoblja s visokom vlagom zraka mjere zaštite od crne pjegavosti tada treba provoditi svakih 7 dana.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakPovratak proizvodnji maka
Sljedeći članakVinari, uključite se u javno savjetovanje za Nacionalni program pomoći sektoru vina 2019. – 2023.
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.