Suvremena voćarska proizvodnja teži postizanju dobrih uroda s visokim udjelom kvalitetnih plodova, što je preduvjet rentabilne proizvodnje. Uspjeh u proizvodnji postiže se pravilnim odabirom vrsta, odnosno odgovarajućih sorata za određeno uzgojno područje. Prilikom odabira vrsta i sorata najčešće tražena svojstva su rana i obilna rodnost, dobra kvaliteta plodova i otpornost na bolesti i štetnike.

Osim navedenog prilikom odabira sortimenta valja voditi računa o oprašivačima, odnosno treba znati da postoje samooplodne ili stranooplodne vrste odnosno sorte.

 Samooplodnja

Samooplodnja je sposobnost da nakon oprašivanja vlastitim polenom (s istog cvijeta, istog stabla ili drugog stabla iste sorte) dođe do zametanja ploda koji će imati razvijene sjemenke s embrijem. Znači samooplodne vrste/sorte imaju dvospolan cvijet s normalno razvijenim tučkom (tučkovima) i prašnicima i one teoretski ne trebaju drugi izvor polena kako bi došlo do oplodnje cvjetova i zametanja plodova. Međutim, za to moraju postojati vrlo povoljni uvjeti kako bi se osigurao redoviti i visok urod. Gotovo kod niti jedne voćne vrste nisu sve sorte samooplodne. Najviše samooplodnih sorata imaju breskva, marelica, ribiz, ogrozd, malina, jagoda, znatno manje šljiva, višnja, trešnja, maslina, orah i lijeska, dok je većina sorata jabuka, krušaka, bajama i smokava stranooplodne. Stranooplodnim vrstama potreban je izvor polena sa stabala druge sorte. Iako je čest slučaj da su cvjetovi kod tih vrsta dvospolni, u samooplodnji ih sprečava kompleksan sustav tijekom procesa prijenosa i klijanja polena, te oplodnje.

Za uspješnu proizvodnju, te redovitu i obilnu rodnost nužno je osigurati i odabrati odgovarajuće sorte oprašivače. Dobrim oprašivačem se smatra sorta koja se poklapa u mikrofenofazi cvatnje sa sortom koju oprašuje, te je međusobno kompatibilna sa sortom koju oprašuje, te ima dobru produkciju polena zadovoljavajuće klijavosti i normalne fertilnosti.

 Raspored oprašivača

Osim izbora važan je i pravilan raspored sorata oprašivača
Primjer pravilnog rasporeda oprašivača u nasadu

Voćne vrste koje zahtijevaju dvije, tri ili više sorti oprašivača u nasadu (većina sorata jabuka, kruške, trešnje i dr.) trebale bi biti zasađene unutar trideset do šezdeset metara jedne od drugih  i to na način da su u nasadu zasađene u četiri do šest redova vodeće vrste i jedan do dva reda sorte oprašivača. Kod manjih nasada je česta uporaba takozvanog šahovskog rasporeda oprašivača, gdje se sorte oprašivači naizmjenično sade u redove vodećih sorta kako bi otprilike deset posto stabala u nasadu pripadalo oprašivačima. Uz to poželjno je u nasadu rasporediti nekoliko košnica pčela kako bi one mogle ravnomjerno obilaziti cvjetove i raznositi polen, jer i time se također osigurava ravnomjerno oprašivanje cvjetova svih stabala vodeće sorte, čime se osigurava veći postotak oplodnje i zametnutih plodova.

U praksi je često zabilježeno veliko variranje uroda pojedinih voćnih vrsta, čak i u godinama kad nije bilo ograničavajućih čimbenika vezanih uz diferencijaciju pupova ili pojavu mraza u vrijeme cvatnje. Jedan od razloga može biti multialelna gametofitska inkompatiblinost uvjetovana S-alelom, pa izbor odgovarajućih oprašivača za komercijalne sorte često predstavlja problem zbog nepoznavanja S-alela svake pojedine sorte. Ovisno o sastavu parova S alela, na primjer sorte jabuka mogu biti potpuno kompatibilne (kad su oba S alela različita), inkompatibilne (kad su oba alela identična) odnosno djelomično inkompatibilne (kad nose jedan alel identičan, a drugi različit.

Gametofitska inkompatibilnost

Primjeri sorata jabuka koji nose jedan alel različit, a jedan identičan (S3) su: ‘Elstar’  (S3S5), ‘Granny Smith’  (S3S23) ‘Idared’ (S3S7), ‘Golden Delicious’ (S2S3).  U ovom je slučaju za sigurnu i uspješnu rodnost potrebno osigurati najmanje dvije genetski različite sorte, jer ako postoji jedan isti S-alel između polenovog zrnca sorte oprašivača i njuške tučka vodeće sorte, spriječeno je klijanje polena S-alela koji se poklapa s S – alelom tučka i vjerojatnost za oplodnju je smanjena za 50 %, što uz ostale nepovoljne čimbenike može biti razlog smanjenog zametanja plodova, odnosno slabije rodnosti voćaka. Poznavanje navedenih činjenica nužno je prilikom odabira odgovarajućih oprašivača u cilju postizanja visoke i redovite rodnosti voćaka.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakModerno vođenje farme pomoću mobilne aplikacije Agrodox!
Sljedeći članakOstali članci u ovom broju
Avatar
Docentica na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost – Voćarstvo: Uvjeti i tehnologije uzgoja voća, građa, svojstva i kvaliteta plodova, očuvanje starih sorata voća. Rođena je 16.08.1979. godine u Brežicama. Diplomirala je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2002. godine, a od 2003. godine zaposlena je na Zavodu za voćarstvo. Doktorski rad obranila je 2009. kada je izabrana u zvanje znanstvenog suradnika. U zvanje docenta izabrana je 2010. godine, a u zvanje višeg znanstvenog suradnika 2012. godine. Znanstveni interesi vezani su uz sustave i tehnologije uzgoja voća, građu, svojstva i analize plodova, kvalitetu plodova, oksidativni stres plodova, prikupljanje i očuvanje starih sorata voća i dr. Od 2011. godine voditelj je laboratorija Zavoda za voćarstvo. Aktivno sudjeluje u nastavi na Agronomskom fakultetu: kao koordinator modula: 'Voćarstvo' (preddiplomski studij), 'Primijenjene tehnologije uzgoja voća' i 'Ukrasne voćne vrste' (diplomski studij) 'Pomotehnika i kvaliteta ploda' (doktorski studij), a suradnik je na još nekoliko modula ('Osnove uzgoja drvenastih kultura', 'Voćarstvo 1', 'Uvod u hortikulturnu terapiju'). Do sada je bila voditelj 14 diplomskih i 4 završna rada te član povjerenstva 42 diplomska i 23 završna rada. Suradnik je na dva europska projekta: 1) IPA projekt: „Izobrazba kao priprema za posao u ukrasnoj hortikulturi“ (2013-2015) i 2) LIFE + projekt: „Low pesticide IPM in sustainable and safe fruit production“ (2014-2017). Bila je voditelj jednog nacionalnog znanstvenog projekta te je sudjelovala kao istraživač na dva znanstvena projekta, dva tehnologijska projekta te većem broju istraživanja iz područja voćarstva: Ima objavljenih 6 radova a1 skupine, 14 objavljenih radova a2 skupine, te 5 radova a3 skupine. Kao autor/koautor prezentirala je 29 radova na znanstvenom-stručnim skupovima (domaćim i međunarodnim). U razdoblju od 2004-2007. godine u nekoliko navrata znanstveno se usavršavala na Zavodu za staničnu biologiju i ekofiziologiju biljaka, Odjela za biologiju Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku.