Agrarna politika EU usmjerena je stimulaciji smanjenja unosa pesticida u okoliš i podizanju ekološke svijesti (Direktiva 2009/128/EZ i EU Zeleni plan). Briga za okoliš i svijest o štetnosti dugoročne primjene kemijskih sredstava postala je sve izraženija. S druge strane, očuvanje prinosa i proizvodnja hrane za rastuću svjetsku populaciju postaju sve izazovniji.

 class=
Zakorovljena površina

Potrebno je dobro znanje!

Za očuvanje prinosa i primjenu mjera suzbijanja korova koje se ne oslanjaju isključivo na herbicide, potrebno je šire znanje biologije i ekologije korova; o tome se do sada nije pridavalo toliko pažnje. U proizvodnji ekonomski važnih kultura kao što su kukuruz, pšenica i soja, ali i većine povrtnih usjeva, korovi predstavljaju ograničavajući čimbenik proizvodnje. Kod ovih usjeva prinos najčešće potpuno izostane ako se korovi ne suzbiju.

Dosadašnja poljoprivredna praksa najčešće se oslanjala na primjenu herbicida kao najučinkovitije mjere suzbijanja korova. Međutim, internacionalni zahtjevi za redukcijom unosa pesticida u okoliš, pojava rezistentnih biotipova korova kao i EU strategija Zeleni plan, zahtijevaju nove/stare, tzv. alternativne načine suzbijanja korova. Ovi alternativni načini suzbijanja korova ne smiju se promatrati kao pojedinačne mjere borbe već kao paket mjera u sklopu integriranog suzbijanja korova.

Princip integriranog suzbijanja korova

Integrirano suzbijanje korova podrazumijeva primjenu prvotno preventivnih mjera borbe. Potom i kurativnih mjera kao što su mehaničko, fizikalno, biološko te kemijsko suzbijanje. Bit ovog suzbijanja je integracija svih raspoloživih mjera suzbijanja. Naime, potenciranje samo jedne mjere suzbijanja, koliko kod ona ekološki bila prihvatljiva, ne smatra se integriranim suzbijanjem korova. Ove biljne vrste, zbog svoje specifične biologije i brze prilagodbe na razne ekološke uvjete lako se prilagode i počnu pružati otpor i na mjere suzbijanja.

Preventivne mjere podrazumijevaju sve one mjere kojima se priječi unos korova na određenu površinu. One uključuju: čišćenje sjemena kulturnog bilja i sjetva čistog sjemena; uništavanje klijavog sjemena korova u otpadcima vršidbe i čišćenja sjemena kultura; sprječavanje širenja korova stajskim gnojem i kompostom; uništenje korova u urbanim prostorima; osobito u kontaktnim zonama s poljoprivrednim površinama; održavanje čistoće poljoprivrednih zgrada, strojeva i oruđa; primjena čistog pijeska u hortikulturi. Posebice je važno spriječiti korovne vrste da se osjemene i unesu sjeme u tlo u tzv. banku sjemena korova.

Kurativne mjere provode se tijekom vegetacije i one uključuju mehaničko, fizikalno, biološko i kemijsko suzbijanje korova. Iako se prednost daje nekemijskim mjerama suzbijanja korova, integrirano suzbijanje korova ne isključuje primjenu herbicida. Međutim, kemijske se provode uz poznavanje osnovnih načela integriranog suzbijanja korova:

  • Primjenu herbicida nakon nicanja korova (post-emergence) kad je poznat sastav i gustoća korovne flore pa je moguće odabrati odgovarajući herbicid
  • praćenje pojave korovnih vrsta u polju te prilagodba suzbijanja u trenutku najvećeg broja populacija (prag odluke)
  • usmjereno suzbijanje korova
  • primjena reduciranih doza herbicida

Praćenje pojave korovnih vrsta u polju te prilagodba suzbijanja u trenutku najveće brojnosti populacije zapravo je implementacija tzv. pragova odluke, odnosno ekonomskih pragova štetnosti. Primjena ekonomskih pragova štetnosti u suzbijanju korova nikad u potpunosti nije zaživjela za razliku primjene u suzbijanju štetnika i bolesti. Razlog tome je specifična biologija korovnih vrsta. Odnosno, činjenica da broj korova po jedinici površine (m2) najčešće nije adekvatan pokazatelj štetnosti vrste. Utvrđena brojnost korova koja može naštetiti usjevu može se razlikovati pri različitima uvjetima proizvodnje. Također, vrijeme pojave u usjevu i razvojni stadij kulture utječu na prag, odnosno brojnost korova koje se smatraju štetnima.

Primjerice, u nižem razvojnom stadiju kulture ekonomski prag štetnosti bit će viši. U većem stadiju kulture taj će prag biti niži. Iz tog razloga, jedan od pouzdanijih načina određivanja praga štetnosti i poduzimanja mjera suzbijanja jest korištenje prognoznih modela nicanja korova. Ovi modeli koriste podatke o temperaturi i vlažnosti tla zajedno s vrijednostima najniže temperature i najmanje količine vlage potrebne za nicanje pojedine vrste. Sve kako bi predvidjeli vremenski raspon u kojem će najveći broj jedinki pojedine vrste biti prisutan u polju.

Temeljem sume toplinskih jedinica ili sume vodno-toplinskih jedinica utvrđuje se razdoblje najvećeg ponika populacije. Time se izbjegava ponovljeno suzbijanje u slučaju novog ponika, odnosno prekasno suzbijanje u trenutku kad je korov prerastao. Ovakav pristup suzbijanju uvelike olakšava primjenu reduciranih doza herbicida, ali i određivanje provođenja mehaničkog suzbijanja korova (npr. kultivacija).

 class=
Stadij klijanaca

Koji su uvjeti za modele prognoze zakorovljenosti?

Prvi uvjet za sve postojeće modele prognoze zakorovljenosti je ispravna determinacija korova u ranoj razvojnoj fazi (stadij klijanaca). Da bi se poljoprivrednim proizvođačima olakšala i ubrzala determinacija korovnih vrsta, razvijaju se razne aplikacije za automatizirano digitalno prepoznavanje korovnih vrsta. Ideja tih aplikacija jest u tome da uz pomoć moderne tehnologije (pametnih telefona) pruže poljoprivrednom proizvođaču informaciju o tome koje mu korovne vrste dominiraju u polju. Do sad su razvijene samo aplikacije za determinaciju dikotiledonih korovnih vrsta. To je i očekivano zbog velike zahtjevnosti u prepoznavanju monokotiledonih vrsta. Ovo područje je svakako potrebno dalje razvijati, a očekuje se dodatno unaprjeđenje kroz najavljivanu digitalizaciju poljoprivredne proizvodnje.  

Mehaničke mjere suzbijanja

Mehaničke mjere suzbijanja korova razlikuju se u ovisnosti o poljoprivrednoj kulturi u kojoj se provode. Obrada tla predstavlja svaki mehanički zahvat u pedosferu. Glavni cilj je formiranje sloja tla za uzgoj usjeva, formiranje povoljnih vodozračnih odnosa, uništavanja biljnog pokrivača te suzbijanja korova. Također, obradom tla sjeme korovnih vrsta unosi se u dublje slojeve tla iz koje neće moći ponići.

Predsjetvena priprema tla (tzv. lažna sjetva) se često koristi u uzgoju povrtnih kultura. Kod „lažne sjetve“, sjeme koje se nalazi u plićim slojevima tla, potiče se na nicanje te se naknadno (a prije sjetve) može suzbiti nekom od raspoloživih mjera. Ova se mjera posebice često provodi kod uzgoja povrtnica u kojima je sužen izbor dozvoljenih herbicida. Cilj ove mjere je iscrpljivanje sjemena korova iz banke sjemena tla. U okopavinskim usjevima od mehaničkih mjera preporučuje se i međuredna kultivacija ili primjena rotirajućih kopačica.

Ovisno o usjevu, međuredna kultivacija se provodi jednom ili dvaput i uspješno međuredno suzbija jednogodišnje korovne vrste. Kultivacijom doduše nije moguće suzbiti višegodišnje korove koji će ponovo poniknuti iz podzemnih višegodišnjih organa u tlu. Alternativni pristup je i tzv. „band aplikacija“, odnosno usmjereno suzbijanje korova unutar usjeva uz međurednu kultivaciju. Najčešća  širina trake prskanja je  od 20 – 38 cm, a ovisno o širini smanjuje se unos herbicida od 50 do 78 %.

Ovakva mjera borbe nije potpuna alternativa primjeni herbicida, ali ide u prilog značajnoj redukciji unosa herbicida u okoliš. Za ovaj način suzbijanja korova potrebno je imati odgovarajuće strojeve i/ili modificirati postojeće. Primjerice, na sijaćicu je moguće postaviti dizne koje će ispustiti zemljišne herbicide (pre-emergence herbicide) unutar reda posijanog usjeva. U slučaju primjene folijarnih herbicida (post-emergence) dizne je potrebno postaviti na kultivator. On onda istovremeno ispušta herbicidno sredstvo u red usjeva i obavio međurednu kultivaciju. Još „alternativniji“, odnosno ekološki prihvatljivi pristup je istovremena međuredna kultivacija u kombinaciji s plamenom. U ovom slučaju potrebno je plamenik usmjeriti ispod reda usjeva kako ne bi došlo do oštećivanja usjeva.

U usjevima gustog sklopa (npr. strne žitarice), mehaničko suzbijanje korova provodi se i pljevilicama ili češljastim drljačama te zupčastim rotacijskim drljačama u stadiju busanja. Korištenjem međuredne kultivacije ili drljača, osim što se uklanja neželjeni korova, tlo se prorahljuje te se popravljaju vodozračni odnosi.

 class=
Struganje površine – mehaničko uklanjanje korova
 class=
Stremen za uklanjanje korova
 class=
Ručno uklanjanje korova

U voćnjacima i vinogradima korov se preporučava „suzbiti“ kombinacijom mehaničkih, kemijskih i bioloških mjera. Zapravo se termin suzbijanje korova u trajnim nasadima zamjenjuje s pojmom održavanje tla jer, osim što ovaj pristup drži korove pod kontrolom, vodi brigu i o drugim važnim aspektima proizvodnje koji smanjuju nedostatke uzgoja u monokulturi i nedostatke mehaničke obrade tla. Najvažniji dio održavanja tla je zatravljivanje tla u nasadu.

Ono se provodi na cijeloj površini (rjeđe) ili češće u međurednom prostoru. Kod potonjeg se unutar reda nasada korovi suzbijaju mehanički ili primjenom herbicida, a međuredno se usjev kosi. Osim živog malča (zatravljivanje) u trajnim nasadima moguće je koristiti i mrtvi malč organskog podrijetla ili sintetski malč. Glavni cilj malčiranja je sprječavanje nicanja korova. Istraživanja su pokazala da se korištenjem malča od biljaka koje su bogate sekundarnim metabolitima (alelokemikalijama) može značajno umanjiti ponik korova (npr. rižina slama). U urbanim površinama, jedna od mehaničkih metoda, osim košnje, je ručno uklanjanje biljaka, struganje biljaka s površine tla oruđem ili četkama za čišćenje cesta. Svakako je ove mjere potrebno koristiti što češće i što manje se oslanjati na primjenu herbicida (npr. glifosata).

 class=
Zatravljeni vinograd

Fizikalne mjere suzbijanja

Fizikalne mjere suzbijanja korova su primjena plamena, vodene pare ili vruće vode, korištenje električne struje te natapanje površina vodom. Plamen, vodena para, vruća voda i struja termalne su metode. Cilj im je zagrijati biljku te dovesti do denaturacije stanica što posljedično dovodi do venuća biljke.

Suzbijanje korova plamenom uz korištenje plina propana metoda je koja se od prethodno navedenih najčešće koristi u kulturama pamuka, kukuruza, soje, graha, lucerne, krumpira. Princip spaljivanja plamenom temelji se na zagrijavanju biljke pri čemu dolazi do proširivanja staničnog zrakopraznog prostora. Posljedično širenjem stanica pucaju stanične stijenke, povećava se transpiracija, biljka izgubi vodu, vene te se nakon nekoliko dana osuši. Uspješnost suzbijanja ove metode najčešće nije vidljiva odmah nego tek nakon nekoliko dana.

Temperatura koja se doseže korištenjem ove metode je 1100°C, dok je letalna temperatura za biljke od 45-55°C. Učinak ove metode ovisi o nekoliko čimbenika: visini korova, gustoći i životnom ciklusu. Visina korova u vrijeme tretiranja plamenom vrlo je bitna za učinkovitost i postotak suzbijenih korova. Nešto manji utjecaj ima gustoća to jest sklop kulture. Vrste koje nemaju skriven vršni meristem i vrste tanjih listova, primjerice bijela loboda i mišjakinja 100 % su suzbijene s utroškom plina od 20-50 kg ha-1 čak i u razvojnoj fazi pet pravih listova u vrijeme tretiranja.

Nasuprot tome, neke vrste kao što su pastirska torbica i kamilica imaju zaštićenu vršnu točku rasta. Moguće ih je uspješno suzbiti samo u vrlo ranom razvojnom stadiju. Također, vrste koje imaju veći sadržaj vode u svom tkivu kao primjerice tušt nije moguće suzbiti u većem razvojnom stadiju te je potrebno ciljati rani razvoj, suzbijanje u stadiju klijanaca, odnosno rani post-emergence. Dokazan je i slabiji učinak na jednogodišnje travne vrste koje zbog skrivenog meristemskog vrha u čvoru busanja mogu ponovno ponići, odnosno regenerirati tkivo. Nedostatak je i taj što plamenom nije moguće suzbiti višegodišnje korovne vrste.

Naime, suzbijanje plamenom, slično kao i suzbijanje kontaktnim herbicidom, uspješno suzbije nadzemne organe, odnosno stabljiku, no ubrzo iz neoštećenih podzemnih vegetativnih organa potjeraju novi izdanci. U tom smislu potrebno je primjenu plamena ponoviti. Ponovnom primjenom ugljikohidratne rezerve iz podzemnih dijelova se iscrpljuju te dolazi do manje mogućnosti ponovnog ponika. Kao i primjena herbicida, plamen možete koristiti prije nicanja usjeva (pre-emergence) i nakon nicanja usjeva (rani post-emergence i post-emergence).

Prije nicanja usjeva plamenom se spaljuje čitava površina zbog čega je ovakav tip spaljivanja neselektivan. Kod ovog roka primjene plamena moguće je očistiti površinu od prisutnih korovnih vrsta. Ipak, nije moguće suzbiti sjemenke koje se nalaze u tlu. Međutim, zagrijavanjem površine tla može se potaknuti dormantno sjeme na klijanje. Dobar učinak suzbijanja postiže se samo na sjemenke direktno izložene plamenu.

Nakon nicanja usjeva (u oba roka) suzbijanje je selektivno. Plamen se usmjerava samo na korovne vrste pazeći pritom na selektivnost kulture. U ranoj fazi post-emergence roka kad je kukuruz u fenofazi koleoptile, primjena plamena je vrlo učinkovita. U toj fenofazi kukuruz je najselektivniji u odnosu na korovne vrste. One tu selektivnost dosežu tek u fazi minimalno 4-6 razvijena lista.

U post-emergence roku, kad kukuruz dosegne fazu minimalno 5-6 pravih listova, moguća je kombinacija suzbijanja primjenom međuredne kultivacije i plamena. Kultivacijom je moguće suzbiti i one korovne vrste koje još nisu sasvim iznikle na površinu. Plamenom je moguće spaliti vrste koje su se već pojavile na površini. Ova metoda kod nas nije još uvijek dovoljno korištena, ponajviše zbog mehanizacije koju je potrebno prilagoditi u svrhu suzbijanja. Prilagodba mehanizacije ovom tipu suzbijanja treba biti obavljena s oprezom i sigurna za daljnje korištenje. U svakom slučaju, iako stara poznata metoda, ovo je jedna od perspektivnih metoda za suzbijanje korova. Ona bi u budućnosti uz kombinaciju mehaničkih mjera mogla biti jedna od korištenih u hektarskih značajnim kulturama.

 class=
Korištenje plamena u suzbijanju korova
 class=
Korištenje plamena u suzbijanju korova

Osim plamena, termalne metode poput vruće vode i vruće pare rade na sličnom principu kao i primjena plamena. Istraživanja provedena u Italiji ukazuju da je primjena vruće pare učinkovitija u suzbijanju od zalijevanja vrućom vodom. Ova metoda zanimljiva je za korištenje na urbanim površinama. Tako je primjerice u Švedskoj korištena za uništavanje korova duž željezničke pruge. Za suzbijanje vodenom parom na tržištu postoje već razvijeni strojevi koji koriste spremnike, to jest plamenike. Oni isparavaju vodu kako bi se stvorila para pri relativno visokim temperaturama (600°C).

Para se također usmjerava prema korovima zahvaljujući kontroliranim uvjetima u kojima se koristi. Tako je i ovu metodu moguće koristiti selektivno. Metodom korištenja električne struje u suzbijanju korova zagrijava se biljka do korijena nakon čega se biljka suši i vene. Strane tvrtke u svojoj ponudi imaju strojeve za ovakvo suzbijanje korova. Ono je često neselektivnog djelovanja te se primjenjuje širom parcele ili usmjereno prema pojedinačnoj biljci. Ovakva metoda suzbijanja prikladna je za urbane površine te u suzbijanju invazivnih drvenastih vrsta. Istraživanja u poljoprivrednim kulturama pri usmjerenom suzbijanju električnom strujom koristila su robote koji detektiraju i spaljuju strujom neželjenu vrstu.

Još jedna od fizikalnih metoda koju je moguće primijeniti jest metoda natapanja vodom. Ona se može primijeniti u poljoprivrednim usjevima ili na površinama bez usjeva. Najbolje se može koristiti za suzbijanje korova u poljima riže ili brusnice, odnosno u onim kulturama koje se mogu uzgajati u vodi. Korovne vrste se zbog natapanja velikom količinom vode uguše. Ova tehnika je vrlo učinkovita kod specifičnih kulturnih biljaka i u posebnim poljoprivrednim uvjetima. S obzirom da na našim poljoprivrednim površinama nisu zastupljene kulture koje podnose veliku količinu vode, ova metoda suzbijanja korova kod nas se ne koristi.

 class=
Vruća para za suzbijanje korova
 class=
Uklanjanje mahovine vrućom vodom

Koje su biološke mjere?

Biološko suzbijanje još je jedna od nekemijskih mjera koja se može primjenjivati u integriranoj i ekološkoj proizvodnji. Podrazumijeva izravno ili neizravno korištenje različitih živih organizama i njihovih derivata za suzbijanje korova. Postoje tri načina biološkog suzbijanja: konzervativni, augmentativni i klasični način. Konzervativni način je očuvanje i/ili stvaranje povoljnijih uvjeta autohtonim prirodnim neprijateljima s ciljem stvaranja ravnoteže unutar ekosustava. Naime, velika gustoća populacije pojedine vrste u polju, bilo korova ili štetnika, zapravo je rezultat prirodne neravnoteže. S obzirom da je agroekosustav umjetno stvoren sustav u kojem gustoća populacije uzgajane biljke prelazi gustoću koja bi prirodno postojala dolazi do neravnoteže i između ostalih živih organizama tog agroekosustava.

Visoka populacija štetnih vrsta u intenzivnoj poljoprivredi dovodi do pojave rezistentnosti ili uništenja prirodnih neprijatelja kao i smanjenja bioraznolikosti. S ciljem postizanja bioraznolikosti i stvaranja održivog agroekosustava poljoprivrednicima se preporuča primjena raznih agro-ekoloških mjera. Npr. zatravljivanje trajnih nasada, održavanje ekoloških infrastruktura (živice), uzgoj cvjetnih i travnih traka.

Zatravljivanje djetelinsko-travnim smjesama, zajedno s održavanjem ekoloških infrastruktura (živice, cvjetne trake i sl.) na gospodarstvu, značajno doprinosi povećanju bioraznolikosti i ekološkoj stabilnosti sustava, odnosno regulaciji problematičnih korova i štetnih organizama povećanjem populacije korisnih organizama koji tu nalaze svoj životni prostor. Zatravljivanje je preporučljivo provoditi na područjima s prosječnom količinom oborina u tijeku vegetacije od minimalno 250 do 300 mm uz ravnomjeran raspored. Zatim na dubokim tlima dobre strukture s manjim udjelom skeleta te na tlima u kojima sadržaj humusa iznosi više od 1,5 %.

Nije preporučljvo provoditi zatravljivanje u mladim nasadima, npr. vinove loze do treće godine od etabliranja nasada zbog povećanje kompeticije za vodu i hraniva između vinove loze i/ili voćaka te travno-djetelinskih ili djetelinsko travnih smjesa. Uloga cvjetnih traka jest osiguravanje staništa oprašivačima ili drugim korisnim insektima za kontrolu brojnosti štetnika. Travne se trake formiraju s ciljem stvaranja sigurnog staništa za ishranu i gniježđenje nekih vrsta ptica. Ipak, iako značajne prednosti, uspostavljanje ovog tipa ekološke infrastrukture može izazvati i neke negativne posljedice. Tako poljske trake mogu biti i staništa nekim štetnim organizmima, ali i izvor inokuluma određenih biljnih bolesti.

Pravilna uspostava poljskih traka izradit će prirodnu ravnotežu korisnih i štetnih organizama. Cvjetne trake treba posijati uz rub ili unutar parcele širine najmanje 3 metra, maksimalno 15 metara, imajući na umu da udaljenost između traka mora biti najmanje 50 metara. Ukupna dužina traka na parceli mora biti najmanje 200 metara po hektaru. Trake trebaju sadržavati najmanje pet cvjetnih vrsta koje naizmjence cvjetaju tijekom cijele vegetacijske sezone. Travne trake treba posijati uz rub parcele, širine najmanje 2 metra, maksimalno 3 metra, imajući na umu da udaljenost između traka mora biti najmanje 50 metara. Ukupna dužina traka na parceli mora biti najmanje 200 metara po hektaru, a njihov se položaj, za razliku od cvjetnih traka, ne mijenja tijekom petogodišnjeg razdoblja. Trake trebaju sadržavati najmanje pet vrsta trava.

U prvoj godini nakon uspostava travne trake dopuštena je košnja 2-3 puta u vegetaciji kako bi se spriječilo zakorovljivanje i potaklo busanje. U trećoj godini trake je potrebno pokositi najkasnije do jeseni. Agro-ekološkim mjerama poljoprivrednici stvaraju uvjete za razvoj prirodnih neprijatelja, tzv. konzervativni način biološkog suzbijanja. Ipak, u nekim slučajevima autohtone populacije štetnika i fitofagnih kukaca potrebno je umnožiti i unijeti na neko područje kako bi povećali njihovu populaciju u agroekosustavu, tzv. augmentativni način. Ovakav način nije korišten u praksi u suzbijanju korova, iako se redovito koristi u suzbijanju štetnika u zaštićenim prostorima.

Treći način biološkog suzbijanja jest klasična metoda, odnosno unos prirodnih neprijatelja iz postojbine štetnog organizma, najčešće drugih kontinenata. Na ovaj način, unesena je zlatica Zygogramma suturalis iz Amerike u Hrvatsku za potrebe istraživanja biološkog suzbijanja ambrozije na Agronomskom fakultetu. Nažalost, ova metoda nije zaživjela u praksi. Ambrozija i zlatica koja je njen prirodni neprijatelj invazivni su na našem području pa je uvijek riskantno i nepredvidljivo ponašanje uvođenja ovakvih štetnika za suzbijanje korova. Međutim, druga vrsta zlatice Ophraella communa utvrđena je 2018. na području Lonjskog polja. Ova vrsta podrijetlom je iz Amerike te je također jedan od prirodnih neprijatelja ambrozije, unesena na područje Europe. Širenje ovog prirodnog neprijatelja u Hrvatskoj mogao bi pomoći u suzbijanju ambrozije, ipak potrebno je istražiti utjecaj zlatice Ophraella communa i na druge biljne vrste u ekosustavu.

 class=
Ophraella communa prirodni neprijatelj ambrozije

Suzbijanje korova biološkim metodama kao što su primjena štetnih kukaca i fitofagnih gljiva u praksi nije primjenjivana. Češće i s većim uspjehom primjenjivane su biološke metode u kojima su druge biljne vrste korištene za suzbijanje neželjenih korovnih vrsta u polju. Neke od tih metoda su korištenje živog ili mrtvog malča, sjetva pokrovnih kultura te sjetva združenih usjeva. Potiskivanje korova ovim metodama događa se zbog kompeticije korova s navedenim usjevima ali i zbog alelopatije. Naime, smjese biljnih vrsta koje se koriste kao pokrovni usjevi bogati su sekundarnim metabolitima (alelokemikalijama) kojima mogu potiskivati rast korova.  Stoga je preporučljivo što češće u plodored uvrštavati pokrovne usjeve.

Pod pokrovnim usjevom smatra se zasijana biljna vrsta ili smjesa više biljnih vrsta koja je sposobna vezati atmosferski dušik, smanjiti eroziju tla, smanjiti ispiranje i nakupljanje nitrata, ali i potisnuti rast korova. Istraživanjima na Zavodu za herbologiju utvrđeno je da su pokrovni usjevi iz porodice Brassicaceae (kupusnjače) bogati sekundarnim metabolitima od kojih fenolne kiseline imaju mogućnost potisnuti rast nekih korovnih vrsta. Upravo se u ovom smjeru provode daljnja istraživanja i pokušavaju naći novi spojevi, tzv. bioherbicidi koji bi se mogli primjenjivati folijarno i na ekološki prihvatljiv način suzbiti korov.

 class=
Heljda kao pokrovni usjev

Ekološki prihvatljiva kemijska sredstva

Od ekoloških prihvatljivih kemijskih sredstava na tržištu su trenutno dostupna tri pripravka na osnovi pelargonske kiseline za suzbijanje korova u vinogradu, suzbijanje mladica na stablu vinove loze, desikaciju krumpira, suzbijanje mahovine na putovima i površinama s ukrasnim grmljem i drvećem te urbanim površinama. Pelargonska kiselina masna je kiselina izdvojena iz biljke Pelargonium graveolens podrijetlom iz Južne Afrike. Primjenjuje se folijarno na razvijene listove biljke, visine do 10 cm.

Ulaskom u biljku dolazi do destrukcije tkiva i izlijevanja staničnog sadržaja, ali se ne širi na okolno tkivo, odnosno učinak nije sistemičan već kontaktan. Iz tog razloga, očekivano postoji slabiji utjecaj na višegodišnje korovne vrste koje iz podzemnih organa mogu ponovno ponići te je tretiranje potrebno ponoviti. Područje pronalaska ekološki prihvatljivih kemijskih sredstava je svakako imperativ agrokemijskih kompanija. To se prije svega odnosi na formuliranje bioherbicida, odnosno tvari koje se prirodno nalaze u podzemnim i nadzemnim dijelovima nekih biljnih vrsta, a imaju potencijal potisnuti rast korova. Trenutno na tržištu Hrvatske nema dostupnih bioherbicida (osim pelargonske kiseline).

Digitalne tehnologije u suzbijanju korova

Nove digitalne tehnologije i računalni vid danas se koriste kako bi robotima i sličnim sustavima u usjevu razlikovali usjev i korov. Na ovaj način moguće je precizno suzbiti korov, odnosno omogućiti primjena mjera suzbijanja na točno određenim mjestima gdje su korovi prisutni. Dvije su različite metode koje se pri tom koriste: usmjerena aplikacija bazirana na mapiranju i usmjerena aplikacija u stvarnom vremenu. U sustavu mapiranja prvo se mapiraju područja u kojima su korovi prisutni na polju,  čime se stvara karta korova na polju s pomoću vozila sa satelitskim sustavom pozicioniranja.

Tada se karta učita u bazu vozila (robota) za aplikaciju herbicida s ciljem da se aplikacija provede samo na zakorovljenim dijelovima polja. Kod usmjerene aplikacije u stvarnom vremenu istodobno se odvija lociranje korova i aplikacija. Senzor koji je razvijen za suzbijanje korova smješten je na prednjoj strani sustava, detektira korove i posredstvom računala prenosi te informacije na uređaj za aplikaciju koji se temelji na načelu otvaranja/zatvaranja. Kad uređaj za aplikaciju primi signal da je korov uočen, započinje apliciranje na područje u kojem se korov nalazi.

Ukratko, tim se susta

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakNezapamćen pad u mljekarstvu!
Sljedeći članakSuzbijanje korova i radovi u biodinamičkoj poljoprivredi
Avatar
Diplomirala na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, smjer Fitomedicina. Stručno se usavršava u Italiji, na Sveučilištu u Padovi. Od 2016. zaposlena je na Sveučilištu u Zagrebu, a od 2017. doktorand je na Zavodu za herbologiju gdje izrađuje doktorsku disertaciju na temu mogućnosti prognoze nicanja korova u usjevu kukuruza. Područje interesa: biologija i ekologija korova, prognozni i bio-ekonomični modeli, primjena smanjenih doza herbicida, adjuvanti, integrirano suzbijanje korova. Valentina Šoštarčić rođena je 1993. u Zagrebu. Srednjoškolsko obrazovanje završava u Općoj gimnaziji u Ivanić Gradu. U rujnu 2014. sjteče titulu sveučilišne prvostupnice inženjerke zaštite bilja obranom završnog rada pod nazivom: “Učinak reduciranih doza topramezona u kombinaciji s adjuvantima na korovne vrste Chenopodium album (L) i Echinochloa crus-galli (L) u usjevu kukuruza”. U sklopu Erasmus programa stručne prakse provodi tri mjeseca (lipanj – rujan 2014.) na Sveučilištu u Padovi, Department of Agronomy, Food, Natural Resources, Animals and Environment (DAFNAE). U lipnju 2015. osvaja Rektorovu nagradu za rad po nazivom „Biološki parametri toplopljubivih korovnih vrsta transfer AlertInf modela iz Italije u Hrvatsku“. Tijekom listopada 2015. godine postaje stipendistica Zaklade Agronomskog fakulteta, a u veljači 2016. godine osvaja nagradu iz Zaklade Milan Maceljski, Hrvatskog društva biljne zaštite na 60. Seminaru biljne zaštite u Opatiji. U veljači 2016. godine završava diplomski studij Fitomedicina obranom diplomskog rada: “Utjecaj razvojnog stadija, doze topramezona i adjuvanata na osjetljivost koštana”. Zaposlena je na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu na radnom mjestu asistenta. U siječnju 2017. godine upisuje poslijediplomski doktorski studij Poljoprivredne znanosti. Područje interesa: biologija i ekologija korova, prognozni i bio-ekonomični modeli, primjena smanjenih doza herbicida, adjuvanti, integrirano suzbijanje korova. Članica je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ), Društva za zaštitu bilja Srbije te European Weed Research Society (EWRS).