Tri najznačajnije vrste parazitskih osica za biološku kontrolu lisnih uši su Aphidius colemani, Aphidius ervi i Aphelinus abdominalis. Ženke ovih parazitskih osica odlože svoje jaje u lisnu uš. Nakon čega iz jaja izlazi ličinka osice koja se hrani unutar lisne uši. Kada završi svoj razvoj, odrasla parazitska osica izlazi iz svog uginulog domaćina kroz okrugli otvor na leđnoj strani lisne uši. Zbog parazitacije lisna uš nabubri, promijeni boju i postaje poput papira -”mumija”.
Ako je lisna uš parazitirana od parazitskih osica vrste Aphidius colemani ili Aphidius ervi. Tada ona mijenja boju u žutosmeđu, a ako je parazitirana od vrste Aphelinus abdominalis, onda postaje crna. ”Mumije” parazitiranih lisnih uši vrlo se lako mogu uočiti u nasadu, što omogućava procjenu uspješnosti parazitacije. Parazitske osice Aphidius colemani iAphidius ervi vrlo su slične. Sitni su crni insekti, tankog tijela sa smeđim nogama i dugim ticalima. Dužina tijela kod vrste Aphidius colemani je oko 2 mm, a parazitska osica Aphidius ervi dvostruko je veća. Razlika u veličini je povezana s vrstama lisnih uši koje ove parazitske osice parazitiraju.
Vrsta Aphidius colemani parazitira zelenu breskvinu lisnu uš, pamukovu lisnu uš i duhanovu lisnu uš. Dok parazitska osica Aphidius ervi parazitira vrste većih lisnih uši – mlječikinu lisnu uš i krumpirovu lisnu uš. Stoga, ovisno o vrsti lisne uši koja je prisutna u nasadu, odabire se i odgovarajuća vrsta parazitske osice za njezino biološko suzbijanje. Parazitska osica vrste Aphelinus abdominalis crne je boje sa žutim stražnjim dijelom tijela. Dužine oko 3 mm iza razliku od prethodnih dviju vrsta ima kratke noge i ticala i slabiji je letač. Zbog toga, ženka ove osice traži lisne uši u koje će odložiti svoja jaja hodajući po listu. Parazitska osica Aphelinus abdominalis kao i vrsta Aphidius ervi parazitira vrste većih lisnih uši (mlječikina i krumpirova lisna uš).
Suzbijanje lisnih uši započeti na početku napada
Biološko suzbijanje lisnih uši potrebno je zbog njihova brzog razmnožavanja započeti na početku napada. Parazitske osice treba ispustiti u nasad kod prve pojave lisnih uši na žutim ljepljivim pločama ili na biljkama. Tada je obično dovoljna jedna introdukcija neke od navedenih vrsta parazitskih osica u količini od oko 0,15 osica/m2. Međutim, ako se pravodobno ne izvrši prva introdukcija, tada se broj potrebnih tjednih ponovljenih ispuštanja povećava. Također raste i potreban broj parazitskih osica po četvornom metru.
