Drvenaste korovne vrste prisutne u Hrvatskoj najčešće su invazivne vrste koje svojim prisustvom i intenzivnim rastom potiskuju autohtonu floru. Neke od njih su: Amorpha fruticosa (amorfa), Robinia pseudacacia (obični bagrem), Reynoutria japonica (japanski dvornik) i Ailanthus altissima (žljezdasti pajasen).
Amorfa i obični bagrem unesene su iz Sjeverne Amerike, dok su žljezdasti dvornik i pajasen podrijetlom iz Azije. Sve ove vrste u Europu, pa i u Hrvatsku unesene su namjerno kao ukrasne ili medonosne vrste. Nekontroliranim širenjem i u nedostatku prirodnih neprijatelja danas predstavljaju opasnost za bioraznolikost mijenjanjem okoliša i narušavanjem stabilnosti ekosustava. Pri korak uspješnog uklanjanja ovih vrsta jest poznavanje biologije i morfologije navedenih vrsta.
Amorfa i obični bagrem pripadaju porodici Fabaceae (mahunarke) te se odlikuju sastavljenih dlanastim i perastim listova te grozdastim cvjetovima što je najuočljivije svojstvo ove porodice. Bagrem je dobro poznato listopadno drvo bogatih bijelih grozdastih cvjetova i trnovitih grana. Visinom može doseći i do 25 m, a širinom debla i do 50 cm. Nasuprot tome, amorfa koja pripada istoj porodici listopadni je grm koji može doseći visinu do 6 m, a tipični grozdasti cvjetovi koji se razvijaju intenzivne su tamnoljubičaste boje i stoga lako prepoznatljivi.
Kombinirati kemijske i mehaničke mjere u suzbijanju
Invazivnost amorfe i bagrema odlikuje se i sposobnošću vegetativnog razmnožavanja podzemnim podancima (amorfa) i korijenovim izdancima (bagrem) zbog čega primjena isključivo mehaničkih mjera u suzbijanju ne daje dugoročno dobre rezultate. Pri suzbijanju, ako je to moguće, važno je kombinirati kemijske i mehaničke mjere. Primjena mehaničkih mjera, koje uključuju rezanje biljnih dijelova treba biti provedena više puta tijekom vegetacije.
Ako se radi o manjoj površini, preporučljivo je iskopati biljne dijelove te ih ukloniti s površine. U kombinaciji s kemijskim mjerama moguće je primijeniti neki od herbicide poput glifosata i flazasulfurona. Dobre rezultate pokazuje primjena ovih herbicida u kombinaciji uz prethodno zarezivanje stabljike i/ili injektiranje.
Zahtjevnije suzbijanje pajasena
Japanski dvornik pripadnik je porodice Polygonaceae, dok se žljezdasti pajasen ubraja u porodicu Simaroubaceae. Vrste su unesene iz Kine kao dekorativne biljke, a u Hrvatskoj se prvi put uočavaju početkom i sredinom 20. stoljeća. Japanski dvornik višegodišnja je zeljasta biljka grmolikog izgleda s mogućnošću rasta do 3 metra visine. Cvjetovi dvornika su bijele boje i sakupljeni u grozdove, a stabljike karakteristične crveno-ljubičaste boje. Pajasen je poput bagrema, listopadno stablo koje može doseći visinu do 25 m. Karakterističan je po svojim neparno perastim dugim listovima. Cvjetovi koji se razvijaju na biljci su zelenkasto-žute boje.
Jedna jedinka pajasena može proizvesti do 320.000 plodova koji se potom raznose vjetrom. Pri dozrijevanju plodovi poprimaju narančasto-crvenkastu boju. Osim generativnog razmnožavanja, pajasen se širi i vegetativno podzemnim podancima, adventivnim pupovima na panjevima i fragmentima korijena. Snažna prostorna kompeticija kojom potiskuje okolnu floru nije jedina odlika ove napasne biljke. Naime, poznato je njegovo lučenje ailanthona, alelokemikalije koja negativno utječe na rast i razvoj susjednih biljaka. Suzbijanje ove dvije vrste zahtjevnije je, a dokazana je i slabija djelotvornost glifosata pri primjeni u suzbijanju japanskog dvornika.
Stoga, strategija suzbijanja treba biti dvojaka, što podrazumijeva mehaničko uklanjanje nadzemnog dijela biljaka ili djelomičnim rezom. Uklanjanjem nadzemnog dijela razvit će se novi mladi izdanci na koje je onda moguće primijeniti herbicid. Djelomičnim rezom odrezane dijelove potrebno je tretirati herbicidom ili injektirati herbicid u deblo, ako je to moguće. Od herbicida za primjenu na nepoljoprivrednom zemljištu dozvoljen je arboricid pikloram. S obzirom na to da se radi o sistemičnom i visokoperzistetnom totalnom herbicidu na tretiranim površinama 12 mjeseci nije dopušteno uzgajati i saditi biljke. Također, zbog širokog spektra djelovanja potrebno je izbjegavati tretiranje pikloramom u blizini drugih biljnih vrsta koje nisu cilj suzbijanja.
