U mladicama i lišču inficiranog trsja uzrokuju začepljenje provodnog staničja, uzrokujući različite stupnjeve i oblike šteta, uz najdrastičnije propadanje biljaka. U europskim vinorodnim zemljama najčešče se susreću dvije osnovne fitoplazme – Flavescence Dorée (FD) i Bois Noir (BN), ali s vrlo sličnim simptomima i posljedicama. Nažalost, podjednako su opasne. Najugroženije su sorte Chardonnay, Pinot sivi, Pinot bijeli, Pinot crni, Moslavac, Cabernet sauvignon, Frankovka i dr.

Početak bolesti

Upravo je rujan mjesec kad se prema znakovima bolesti u vinogradu može posumnjati na pojavu fitoplazmatske zlatne žutice, kako bi se pravodobno poduzele preventivne mjere da se spriječi njihovo naknadno širenje i propadanje većeg dijela nasada. Naime, posljednjih šest godina na nekim sortama vinove loze u Hrvatskoj (ponajprije u sjeverozapadnom dijelu i Istri) primijećeni su znakovi koji odgovaraju bolestima poznatijima kao žutice vinove loze.
Dakle, žutica vinove loze skupno je ime više vrsta fitoplazmatskih bolesti vinove loze, za koje se sve do 1967. vjerovalo da su virusnog porijekla. Prema simptomima ili znakovima bolesti vrlo se teško prepoznaju, ali postoje razlike u epidemiologiji i sortnoj osjetljivosti vinove loze. Za njihovo sigurno dokazivanje koristimo serološke metode (ELISA, ISEM; uz primjenu poliklonalnih i monoklonalnih protutijela), odnosno suvremenu molekularno-biološku lančanu reakciju polimerazom (PCR) i elektroforetsku analizu fragmenata DNA fitoplazme. Zašto? Uzročnici žutice vinove loze su sitni, jednostanični, prokariotski organizmi svrstani u razred Mollicutes.

Nemaju staničnu stijenku, pa su pleomorfnog (neodređenog ili promjenljivog) izgleda. Vide se samo vrlo velikim povećanjem. U biljkama žive u sprovodnom staničju (tzv. floemu), odnosno žilama kojima se provode asimilati (šečeri) iz lišča u ostale organe. Obligatni su paraziti, što znači da se izvan biljke na mrtvoj organskoj hrani ne mogu održati. Osjetljivost sorte, fiziološko stanje vinove loze (ishranjenost, stres i dr.) i klimatski uvjeti određuju izgled znakova fitoplazmatske bolesti. Jačem intenzitetu pojave fitoplazmatske žutice pogoduje sušno vrijeme.

Promjene na oboljelom trsu pojavljuju se početkom ljeta (najčešče u lipnju), a najizraženije su u rujnu i listopadu.

Rubovi lišča počinju se uvijati prema dolje (slično virusu uvijenosti lišča), jer je onemogućen transport asimilata (vidi sliku). U bujnijih sorata uvijanje može izostati ili biti manje izraženo (pr. Sauvignon, Malvazija). Lisna površina požuti, osobito uz lisnu nervaturu (kod tamnih kultivara lišče poprima crvenkastu boju). Lišče je krto, dozrijeva ranije ali otpada kasnije od nezaraženog. Patološke promjene vidljive su i na mladicama. Skraćeni su internodiji, pa je lišče gusto raspoređeno. Lignizacija mladica je poremećena, pa izbojci potkraj ljeta – početkom jeseni ne odrvenjavaju, tijekom zime smrzavaju i pocrne. Cvatnja i oplodnja ponekad mogu biti poremećene. Nakon cvatnje uslijedi osipanje zametnutih bobica. Bobe ili često cijeli grozdovi smežuraju se i suše (slično napadu plamenjače ili peronospore). Peteljkovina grozda nekrotizira.

Takvo grožđe treba izostaviti u berbi, jer narušava kakvoću ostalog.

Posljedice su vidljive i na starijem dijelu loze – deblo čokota izgubi okrugli promjer i postaje nepravilno spljošteno. Kod tako oboljelih biljaka već prve godine nakon razvoja simptoma bolesti dolazi do gubitka uroda 50 posto, a ugibanje zaražene loze slijedi 2 – 3 godine nakon toga. Jednom oboljela biljka uzročnikom fitoplazme ne može se oporaviti (ali može nekoliko godina biti u tzv. latentnom ili skrivenom obliku)! Fitoplazmatska zlatna žutica vinove loze prvi je put registrirana u Francuskoj (1971.), Španjolskoj i Italiji (1973.), Sloveniji (1991.) i Češkoj (1996.). Jednom proširena, bolest se održava u alternativnim domaćinima, širi se brzo, pa u skoroj budućnosti od ove bolesti očekujemo znatne gubitke u hrvatskom vinogradarstvu!

Prethodni članakBruceloza – krije više opasnosti
Sljedeći članakMrkva u niskim i poluvisokim tunelima
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.