Iskustva suzbijanja bakterijske tamne truleži žila kupusa

124

""Kupus varaždinski ili “Varaždinsko zelje”, dugo se proizvodi na prostorima sjeverozapadne Hrvatske, a kako bi sačuvali genetsku čistoću sorte poljoprivredni proizvođači su nastojali “uzdržnom” selekcijom bez stručnog nadzora i bez raskuživanja sjemena sredstvima za zaštitu bilja očuvati izvorni genetski materijal za vlastite potrebe.

Sjemenom kupusa se prenosi 19 različitih mikroorganizama, od kojih među najopasnije ubrajamo bakterijsku tamnu trulež žila (Xanthomonas campestris p.v. campestris), čija je dopuštena zaraza prema mjerilima za utvrđivanje zdravstvenog stanja usjeva i objekata, sjemena i sadnog materijala još početkom 1990-tih godine iznosila 0 %.

Još od 2006. sezone bilježimo sve veću učestalost simptoma bakterijske tamne truleži žila na pojedinim poljima, a zdravstvenim je pregledom potvrđeno da su zaražene presadnice jedan od bitnih čimbenika u pojavi i širenju ove bolesti.

Pripravci za tretiranje

Za tretiranje sjemena kupusnjača u našoj zemlji dopuštenje ima samo metalaksil- M (Apron XL 350 ES). Prema djelotvornosti daju zaštitu od manjeg broja štetnih patogenih vrsta Plasmopara, Pythium ( metalaksil-M), ali za raskuživanje sjemena kupusa protiv bakterijske tamne truleži žila nema registriranih pripravaka. Također, za folijarno suzbijanje uzročnika biljnih bolesti na kupusu sve do sredine 2011. godine dopuštenje za primjenu u Republici Hrvatskoj imao je samo boskalid & piraklostrobin ( Signum DF registriran za suzbijanje prstenaste i koncentrične pjegavosti) i pojedini bakarni pripravci (bakar-sulfat, bakarni-hidroksid, bakar-oksiklorid). Proširenjem primjene sredstava za zaštitu bilja od sredine 2011. sezone u usjevima kupusa je dopuštena folijarna primjena azoksistrobina (Ortiva SC), difenkonazola (Difkor, Score EC) te trifloksistrobina & tebukonazola (Nativo WG). Ipak, ove dopuštene djelatne tvari i pripravci ne suzbijaju bakterijsku tamnu trulež žila. Novije selekcije daju tolerantne hibride kupusa, kelja i cvjetače na bakterijske bolesti, a prskanja sredstvima na osnovi bakra daju određene rezultate (bakar je u integriranoj zaštiti povrća dopušten samo jednom u sezoni za folijarno prskanje biljaka).

Kako se “Varaždinsko zelje” najčešće koristi kao kiseli kupus, primjena bakra je ograničena, a karenca iznosi 42 dana.

Ekonomski vrlo štetna bolest

""Bakterijska tamna trulež žila jedna je od ekonomski vrlo štetnih bolesti kupusnjača diljem svijeta. Kao i sve bakterijske bolesti zahtijeva toplo i vrlo vlažno klimatsko razdoblje, pa su u Hrvatskoj najveće štete zabilježene u kontinentalnoj proizvodnji kupusa, kelja i cvjetače koji se sade tijekom ljetnog razdoblja, a navodnjavaju se “kišenjem” ili “orošavanjem”. Bakterija se primarno prenosi kontaminiranim sjemenom (samo 3 zaražene sjemenke na 10.000 zdravih mogu u optimalnim uvjetima uzrokovati epidemiju), zaraženim zaostalim biljnim ostacima u tlu i korovima iz porodice krstašica. Sekundarno se u usjevu širi kišnim kapljama, kukcima (lisne uši), puževima i različitim alatom (oruđima), pa je u tom smjeru potrebno provoditi sve preventivne mjere, kako bi se spriječila pojava bolesti u usjevu. Tuča i olujno nevrijeme jako pogoduje naknadnom razvoju bakterijske bolesti. Prvi simptomi bakterijske tamne truleži žila kupusnjača se prepoznaju u formi žućkastih rubnih promjena tkiva kotiledona ili razvijenih listova, veličine 1-3 cm, u obliku slova «V». Središnji dio takvih klorotičnih zona naknadno odumire (poprima smeđu boju), a lisne žile postaju tamne (crne). Žilama se uzročnik bolesti širi do stabljike, pa biljke slabije rastu, moguće se osuše ili ne formiraju glavicu očekivane veličine i čvrstoće. Potpuno je narušena kakvoća takovog zelja za kiseljenje. Na presjeku stabljike (kocena) vide tamne promjene u boji provodnih žila, što je karakteristični znak bolesti. Kad se bolest jednom pojavi na polju, zadržava vitalnost na zaostalim zaraženim biljnim dijelovima 2-3 godine. Simptomi postaju uočljivi pri toplom i vlažnom vremenu (24° do 29°C).

Temeljna mjera zaštite je plodored i korištenje zdravog sjemena, jer je moguć razvoj latentno inficiranih presadnica. Naknadno se krajem ljeta bolest u polju vrlo brzo širi, a naročito joj pogoduju rosna i maglovita jutra u drugoj polovici kolovoza i početkom rujna nakon čega slijede sunčani i topli dani.

Raskuživanje sjemena

Dobra kvaliteta sjemena jedan je od glavnih preduvjeta za postizanje stabilnih i visokih uroda. Sjetvom zaraženog sjemena prenose se uzročnici bolesti na biljke tijekom vegetacije, pa se očekuju veći ili manji gubici u kakvoći i kvantiteti. Zbog spoznaje i velike važnosti da se bakterijska tamna trulež kupusnjača (Xanthomonas) prenosi sjemenom, još su od početka 1980-tih godina propisane vrlo stroge sanitarne smjernice i ograničenja koja ne dopuštaju niti najmanji postotak zaraze u uzorku 10.000 sjemenki. Novija istraživanja potvrđuju spoznaju da stupanj kontaminacije sjemena kupusa 0,01 %, koji se standardnim testovima ne može uvijek detektirati na uzroku 30.000 sjemenki, bude dovoljan za epidemijski razvoj bakterijske tamne truleži u presađenim i latentno inficiranim presadnicama. U zaštiti od patogena poznata je metoda potapanja sjemena u zagrijanu vodu, koja se primjenjuje u razvijenim zemljama za zaštitu kupusnjača od unutarnjih zaraza sjemena bakterijom Xanthomonas campestris pv. campestris. Koristi se voda zagrijana na +50°C, a postoje podaci da ekspozicija kod kupusa iznosi samo 15 minuta ili 25 minuta ili čak 30 minuta. U suprotnom je klijavost sjemena smanjena. Na dužinu izlaganja sjemena zagrijanoj vodi utječe osjetljivost sorata kupusa i kondicija sjemena. Protiv bakterije vrlo su učinkoviti tretmani sjemena antibioticima (npr. oksitetraciklin, klortetraciklin, strptomicin), ali se zbog negativnog utjecaja na klijavost ne koriste u praksi. Na našem je tržištu dostupan dezinficijens širokog spektra benzojeva kiselina ( Menno Florades). Benzojeva kiselina sprječava prijenos (pseudo)gljivica, bakterija, virusa i viroida. Još ujesen 2006. godine pokusima na klijavost sjemena provjeravali smo potapanje sjemena “Varaždinskog zelja” u 3 % i 4 % otopine dezinficijensa – benzojeve kiseline (Menno Florades) u sterilnoj gazi i supstratu sa ekspozicijom 30 minuta i 2 sata. Cilj je bio provjeriti mogući negativni utjecaj dezinficijensa Menno Florades na klijavost sjemena, a korištene bi koncentracije prema spoznajama iz Njemačke suzbijale zarazu bakterijom Xanthomonas campestris pv. campestris. Temeljem ovakvih rezultata od 2007. godine proizvođačima koji sami proizvode sjeme dvogodišnjom “uzdržnom” selekcijom bez stručnog nadzora preporučili smo obaviti tretiranje sjemena potapanjem u 2 % otopinu dezinficijensa Menno Florades trajanju do 30 minuta.

Tretiranje biljaka u polju

Suzbijanje bakterijske tamne truleži kupusnjača u polju kemijskim pripravcima često ne daje zadovoljavajuće rezultate. Od početka novog milenija, a nakon što se 1999. godine na hrvatskom tržištu prvi puta pojavio famoksadona u kombinaciji sa cimoksanilom, oglednim smo gospodarstvima koja proizvode kupusnjače u kasno-ljetnom razdoblju preporučili primijeniti pripravak Equation PRO WG, prvenstveno radi zaštite protiv uzročnika pjegavosti (Alternaria) i plamenjače (Peronospora). Već tijekom 2001. i 2002. sezone primijetili smo da na poljima kupusa gdje se od početka srpnja do sredine kolovoza pripravak Equation PRO WG primjenjuje preventivno u količinama 0,2- 0,4 kg/ha bakterijske bolesti ima značajno manje. Spoznaje o baktericidnoj djelotvornosti famoksadona na bakterijske bolesti u povrćarstvu su potvrdili i drugi istraživači u svijetu. Ovakva iskustva iz prakse potvrđuju da je potrebno sukladno Naputku o proširenju dozvola za primjenu kemijskih sredstva za zaštitu bilja na malim kulturama i/ili malim namjenama zatražiti u našoj zemlji dopuštenje za primjenu pripravku Equation PRO WG u kupusnjačama osjetljivim na bakterijsku tamnu trulež žilnog staničja. Poštivanjem proširenog plodoreda (kupus na istu površinu tek svake treće godine) i primjenom gnojiva vapnenog dušika s propisanim ograničenjima nekoliko tjedana prije sadnje (“cijanamidna faza”) također umanjujemo pojavu ove bakterijske bolesti

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakEdukativna slikovnica o pčelama i pčelinjim proizvodima
Sljedeći članak800 tisuća kuna iz Programa ruralnog razvoja za preradu maslina
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.