Do unazad dvije godine, jesenski štetnici se u pravilu nisu suzbijali, osim u rijetkim slučajevima kad su vremenske prilike nakon nicanja uljane repice bile povoljne za pojavu štetnika u većem broju. Primjena insekticida nije bila potrebna prvenstveno iz razloga što je sjeme uljane repice bilo tretirano insekticidima (neonikotionidi) prilikom dorade, te je u prvim fazama rasta uljane repice (nicanje i razvoj listova) bilo zaštićeno.
Zabrana tretiranja sjemena
Međutim, Europska komisija je 1. prosinca 2013. donijela odluku o zabrani tretiranja sjemena uljane repice za tri aktivne tvari iz skupine neonikotinoida iz razloga njihovog negativnog utjecaja na pčele i ostale korisne organizme. Već iduće, 2014. godine, osjetile su se posljedice zabrane tretiranja sjemena uljane repice. Proizvođači na području Velike Britanije, Francuske, Poljske i Njemačke imali su ozbiljne teškoće i gubitke, te su određeni dio površina morali i preorati. Dodatna okolnost koja otežava suzbijanje jesenskih štetnika na području navedenih zemalja je i dokazana rezistentnost pojedinih jesenskih štetnika na insekticide iz skupine piretroida.
Na području Republike Hrvatske vrijede ista pravila kao i u ostalim zemljama Europske Unije, što se tiče sjetve netretiranog sjemena, a olakšavajuća okolnost je ta da jesenski štetnici uljane repice još nisu razvili rezistentnost ili još nije dokazana.
Prema tome, proizvođači uljane repice na području Hrvatske unatoč sjetvi netretiranog sjemena, još uvijek imaju zadovoljavajuća rješenja u suzbijanju štetnika nakon nicanja usjeva. U daljnjem tekstu biti će prikazani najvažniji jesenski štetnici uljane repice te mogućnosti njihovog suzbijanja.
Kupusni buhači
Više vrsta kupusnih buhača napada uljanu repicu. To su sitni kukci, dužine 2 – 3 mm, metalnog sjaja. Napad ovih štetnika opasan je samo za mlade, tek izniknule biljke. Uljanoj repici štete ujesen kada repica niče, a odrasli oblici traže hranu prije odlaska na prezimljenje. Štete su najveće za vrijeme toplog i suhog vremena. Tipični simptomi očituju se u obliku okruglih rupica na lišću koje porastom biljke postaju veće. Rubovi nekrotiziraju, za jačeg napada rupice se spajaju, a lišće se suši. U slučaju jačeg napada na mlade biljke treba provesti folijarno tretiranje insekticidima, koje se smatra opravdanim, ako je uništeno više od 10 % lisne površine mladih biljaka. Suzbijanje treba provesti što je brže moguće, jer u optimalnim uvjetima buhači u kratkom vremenskom razdoblju mogu uništiti velike površine.
Repičin crvenoglavi buhač
Tijelo repičinog crvenoglavog buhača metalnog je sjaja, a prednji dio glave i prednji par nogu su rđasto crvene boje. Odrasli oblici javljaju se u vrijeme nicanja uljane repice. Štete čine izgrizajući lišće, ali taj oblik šteta nije značajan, jer je njihova brojnost znatno manja od brojnosti kupusnih buhača. Tijekom cijele jeseni ženke odlažu jaja iz kojih se razvijaju ličinke koje čine najveće štete jer se penju na biljke i ubušuju u peteljke. Hrane se unutar peteljke, a kasnije i unutar stabljike, praveći hodnike prema terminalnom pupu. Šupljine koje su izbušile ličinke mogu se napuniti vodom koja tijekom zime smrzne i biljke se raspucaju. Ličinke crvenoglavog repičinog buhača mogu se naći u biljkama uljane repice tijekom proljeća, zajedno sa prvim stadijima ličinki proljetnih pipa.
Suzbijanje ostalih jesenskih štetnika može značajno smanjiti brojnost crvenoglavog repičinog buhača.
Zbog dugog razdoblja ovipozicije ženke će odlagati jaja prije ili poslije razdoblja učinkovitosti insekticida. U slučaju daljnjeg povećanja brojnosti moguće je da će biti potrebno dva puta primjenjivati insekticide: jednom nakon nicanja protiv crvenoglavog repičinog buhača i kupusnih buhača, a drugi put protiv ovog štetnika i repičine ose listarice. Insekticidi koji se koriste za suzbijanje repičine ose listarice djeluju i protiv buhača. Zbog kontaktnog mehanizma djelovanja insekticidi su učinkoviti samo na odrasle oblike, dok na ličinke nemaju djelovanje, jer su one zaštićene unutar biljaka i zbog toga je važno pratiti pojavu odraslih oblika. Praćenje se obavlja postavljanjem žutih posuda u usjev uljane repice u fazi nicanja. Kada se u žutoj posudi ulovi više od 15 jedinki dnevno ili 35 jedinki tjedno potrebno je primijeniti odgovarajući insekticid.
Repičina osa listarica
Odrasli oblik je osa žutonarančaste boje koja tromo leti iznad biljaka uljane repice, pa se lako uočava. Štete čine ličinke (pagusjenice) koje su crno – sive, dok su mlađi razvojni stadiji zelenkaste boje.
Ova vrsta ima 2 – 3 generacije godišnje, a najvažnija i najbrojnija je treća generacija čije pagusjenice čine štete na uljanoj repici od kraja rujna do druge polovice listopada.
Pagusjenice
Pagusjenice se hrane lišćem i izrazito su proždrljive. Koliko su pagusjenice proždrljive govore podaci da se težina pagusjenica udvostručuje svakih dan do dan i pol, a jedna pagusjenica dnevno pojede dvostruko više lišća od svoje težine. Početni napad se teško uočava, a nakon 2 – 3 dana štete su velike. Najveće štete su za vrijeme tople i suhe jeseni. Zapažanjem brojnosti odraslih osa u usjevu moguće je obaviti kratkoročnu prognozu.
Kada se utvrdi prisutnost više od jedne ose po četvornom metru potrebno je obaviti tretiranje. Osim vizualnim pregledom, ose se mogu registrirati i hvatanjem u žute posude. Kada se vizualnim pregledom usjeva utvrdi prosječno više od 0,5 pagusjenica po biljci ili 50 pagusjenica po četvornom metru potrebno je obaviti suzbijanje. Suzbijanje je potrebno provesti dok su pagusjenice manje od 10 mm, a prije nego što naprave veće štete. Pregled usjeva radi utvrđivanje brojnosti pagusjenica treba obaviti 3 – 5 dana nakon utvrđenog masovnog leta osica.
Pipa terminalnog pupa
Odrasli oblik je crne boje tijela, brončanog sjaja, dužine 2 – 3,5 mm. Ličinke su bijele boje, svinutog tijela i bez nogu. U uzgojnom području uljane repice javlja se periodično, a štete mogu biti dosta velike. Odrasli oblici javljaju se u jesen na tek izniklom usjevu. Prve ličinke u usjevu nalaze se već u listopadu. Hrane se u peteljci i glavnoj žili lista uništavajući terminalni pup. Glavna stabljika se ne razvija, lišće se suši, a zaražene stabljike pucaju.
Jako zaražene biljke poprimaju žbunast izgled zbog formiranja postranih stabljika ili ugibaju nakon zime. Za sada se suzbija zajedno sa repičinom osom listaricom i crvenoglavim repičinim buhačem. U slučaju većih populacija ovog štetnika mogu se primijeniti pripravci na osnovi aktivnih tvari alfa – cipermetrin i lambda – cihalotrin. Za uspješnu zaštitu uljane repice od štetnika, koji se javljaju nakon nicanja, vrlo je važno redovito obilaziti usjeve i pratiti visinu njihove populacije te primijeniti odgovarajući insekticid nakon prelaska pragova odluke.
