""

Zbog tako velikog broja štetnih organizama, većina tržnih proizvođača kupusa primjenjuje tehnologiju preventivne zaštite namakanjem presadnica pred sadnju u insekticidnu otopinu. Dopuštenje za takvu namjenu u našoj zemlji imaju pripravci na osnovi imidakloprida (Confidor, Boxer, Rapid, Kohinor, Dali, Congo SL). Time su tek posađene presadnice kupusa zaštićene od napada kupusnih buhača, kupusne muhe, kupusne brašnene lisne uši, kupusnih stjenica. Umanjen je početni napad od tripsa i kupusne bijele mušice. U početku formiranja glavica dodatno je potrebna biološka ili kemijska zaštita od nekoliko vrsta štetnih gusjenica – kupusnih moljaca, kupusnih bijelaca i lisnih sovica! Sve navedene kategorije štetnika u ljetnoj proizvodnji kupusnjača pojavljuju se svake sezone u jakim populacijama, te su u prvih 40-tak dana vegetacije potrebni redoviti pregledi biljaka i preventivne mjere zaštite.

Kupusni štitasti moljac ili bijela mušica

No, jedan štetnik zadnjih 6-7 godina tijekom ljetnog razdoblja (srpanj, kolovoz) postaje sve veći problem u proizvodnji kupusa. Zašto? Klima kontinentalnog područja naše zemlje sve više tijekom ljeta poprima neka “tropska” obilježja. Kao posljedica toga pojavljuju se i “novije” kategorije vrste biljnih nametnika koje su u ranijim godinama opisivani samo kao povremeni štetnici. Poseban pristup u kemijskom suzbijanju zahtijeva u ljetnom razdoblju štetna vrsta kupusni štitasti moljac ili bijela mušica (Aleyrodes proletella). U literaturi, ova vrsta se spominje samo kao povremeni nametnik povrtnih krstašica u našoj zemlji. U Italiji se kupusna bijela mušica kao jedna od važnijih štetnih vrsta u proizvodnji zelja navodi još prije 20-tak godina. Dok se primjerice povrtlari u susjednoj Sloveniji na porast njegove štetnosti u proizvodnji kelja pupčara upozoravaju od početka novog milenija.

Kupusna bijela mušica pričinjava dvojake štete – sisanjem sokova uzrokuje slabiji razvoj napadnutih biljaka, a obilnim izlučivanjem tzv. “medne rose” omogućuje razvoj gljivica čađavica. Čime se dodatno umanjuju asimilacijska funkcija lišća, uz onečišćenje do te mjere da napadnuto bilje potpuno gubi tržnu vrijednost.

Nije poznato da kupusna bijela mušica prijenosi virusne bolesti. Polifagna je vrsta, što znači da se može hraniti i održavani na većem broju biljnih. Među povrtnim vrstama napada kelj pupčar, kupus, cvjetaču, brokulu i kelj. Zbog većeg broja biljnih vrsta koje napada, otežan je nadzor radi sprječavanja proširenja u nova područja. Najčešće se širi prodajom zaraženog biljnog materijala nepokretnim i teško uočljivim ličinkama. Aktivno se širi letom unutar usjeva, a vjetar ih može prenijeti i na veće udaljenosti.

Razvoj na donjoj strani lišća

To je maleni kukac, veličine svega 1,5 mm. Tijelo i krila su mu pokrivena finim voštanim praškom, što im daje bijelu boju. Kad se zaražene biljke protresaju odrasli oblici živahno lete. Ličinka je plosnata tijela presvučena voskom, pa time sliči “lažnim” štitastim ušima. Razvoj ličinki prosječno traje 10 dana. Svi razvojni oblici bijele mušice se razvijaju na donjoj strani lišća. Ženke odlažu izduženo-ovalna jaja od sredine svibnja do kraja rujna u manjim skupinama ili pojedinačno na naličje lišća. Jaja su u početku blijede, a kasnije tamnije boje, a razvoj im u prosjeku traje 12 dana. Mužjaci su malobrojniji. Prezimljavaju odrasli oblici na alternativnim hraniteljima – korovima (npr. Sonchus arvensis, Brassica nigra i dr.) ili u plastenicima (npr. na matičnim biljkama za proizvodnju sjemena lokalnih eko-tipova varaždinskog zelja). Obično razvija 4-5 generacija godišnje, a brojnost (štetnost) ovisi o zemljopisnoj širini gdje se razvija, osjetljivosti biljaka domaćina i optimalnim temperaturama.

Zelje je osjetljivije na bijelu mušicu od crvenog kupusa, a otpornost hibridne (F1) generacije kupusa nastalog križanjem otpornih i osjetljivih linija roditelja nije značajno izražena.

Istraživanja provedena na brokulama pri izlaganju stalnoj temperaturi od +16odo +30oC dokazala su da se ličinke ovog štetnika najbrže razvijaju pri vrijednostima +28 do +29oC. Pri stalnoj temperaturi +16oC razvoj jedne generacije traje čak 46-47 dana, a pri temperaturi +28oC razvoj jednog pokoljenja od jaja do odraslih kukaca traje samo 19 dana. Razvoju štitastih moljaca također pogoduje i visoka vlažnost zraka, pa se u optimalnim uvjetima vrlo brojna populacija razvija za svega tri tjedna.

Mjere zaštite

U komercijalnoj proizvodnji kupusnjača važno je bijelu mušicu pravovremeno otkriti i započeti mjerama zaštite. Većina proizvođača mjere zaštite počinje provoditi prekasno, a naknadno se greške teško ispravljaju. Dobro je već prije sadnje presadnice kupusnjača potapati u otopinu imidakloprida, a u prvim mjerama folijarnog tretiranja obavezno uključiti pripravak Chess WG (registriran u crvenom i bijelom kupusu, te kelju protiv lisnih uši u količini 0,4 kg/ha, uz propisanu karencu samo 7 dana), jer pokazuje dobar postrani učinak na ovog nametnika! Obavezno u propisanim količinama dodavati sredstva za poboljšanje učinka pesticida (npr. Silwett, Inex-A i slično).

Poznati su i prirodni neprijatelji kupusne bijele mušice iz redova Coleoptera (Clitostethus), Diptera (Acletoxenus) i Hymenoptera (Encarsia i dr.), te se istražuje njihova moguća komercijalna uporaba. Osim kupusne bijele mušice tijekom ljetnog razdoblja su povrtne kupusnjače napadnute od različitih vrsta štetnih gusjenica, pa je potrebno odabrati i dovoljno učinkovita biološka ili kemijska sredstva za njihovo suzbijanje uz prikladnu karencu.

""

Prethodni članakZapočelo izdavanje odluka o dodjeli sredstava po natječajima za operacije u okviru mjere 4 Programa ruralnog razvoja
Sljedeći članakŠto poljoprivrednici očekuju od buduće vlade?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.