Vinovu lozu napada nekoliko vrsta grinja: (a) iz skupine grinja šiškarica (Eriophydae) poznati su uzročnici akarinoze (Calepitrimerus vitis) i erinoze (Eriophies vitis), a (b) iz skupine crvenih pauka (Tetranychidae) najčešći su crveni voćni pauk (Panonychus ulmi) i koprivina grinja (Tetranychus urticae). Grinje se razlikuju morfologijom, biologijom i počinjenim štetama, a na temelju iskustava o pupulaciji iz prijašnjih godina na nekim lokalitetima i osjetljivim sortama (pr. Sauvignon, Graševina, Moslavac i dr.), kemijsku zaštitu treba obvezno započeti s razvojnim stadijem vunastog pupa vinove loze. Akarinoza (Calepitrimerus vitis) je odavno poznat gospodarski štetnik vinove loze, a posljednjih godina redovito se pojavljuje u jačima populacijama. U prirodi imaju veći broj neprijatelja, pa je njihova jača pojava posljedica neprimjerene (nedovoljno stručne) primjene neselektivnih insekticida, najčešće iz skupine jeftinih sintetskih piretroida. Ove su grinje vrlo sitne, pa se ne vide golim okom (0,02 mm). Ženke prezimljuju ispod kore na čokotu, ili još češće ispod ljuski u pupovima. Pri bubrenju pupova postaju aktivnima i sišu biljne sokove. Posljedice su vidljive u dva osnovna oblika: (1) iz napadnutih pupova mladice se jedva razvijaju i zaostaju u rastu (u drastičnom slučaju akarinoza može uzrokovati posmeđenje i uginuće pupa); (2) već razvijene mladice imaju skraćene internodije (međukoljenca) s nepravilnim ili deformiranim listićima (uvinuti rubovi prema gore, mozaična plojka s ubodnim klorotičnim ili nekrotičnim mjestima = okrenuti prema svjetlosti jasno se vide ubodna mjesta okružena žućkastom zvjezdolikom zonom). Najjače su napadnute mladice koje se razvijaju iz pupova smještenih bliže trsu (donji ili bazalni pupovi na lucnju = vidi sliku), odnosno mladice koje rastu iz reznika ili starog drva. Tijekom vegetacije ove grinje razviju 3 – 5 ili više pokoljenja. Rastom izboja uzročnici akarinoze premještaju se na najmlađe organe (lišće). Lišće tada poprima tamniju boju ljubičastog sjaja, jer na mjestima uboda nastaju crne točkice (u Švicarskoj je tijekom ljeta prebrojeno čak 5000 grinja po listu). Bez obzira na brojnost, akarinoza potkraj ljeta nije toliko štetna zbog obilja lisne površine. Najveće štete od akarinoze nastaju kad je u proljeće razvoj vinove loze usporen zbog prohladno-vlažnog meteorološkog razdoblja (u kontinentalnom dijelu Hrvatske često početkom svibnja), jer su tada grinje veći broj dana koncentrirane na razmjerno maloj lisnoj površini. Toplo razdoblje u vrijeme početka rasta mladica (s noćnim temperaturama zraka višim od 10° C) bitno umanjuje štetnost od akarinoze. Ali, ako je brojnost grinja u zimskim pupovima velika, štete su velike bez obzira na vremenske prilike. Postoje pozitivna iskustva pri kemijskom suzbijanju uzročnika akarinoze potkraj ljeta, kad su odrasle grinje najbrojnije, a prije njihova povlačenja na prezimljenje.
Erinoza (Eriophies vitis) prvenstveno uzrokuje pojavu nabreklina veličine zrna graha ili graška na gornjoj strani lišća (tzv. šiške), u kojima je s donje strane vunasta prevlaka. Zbog bijele prevlake na naličju lisnih nabreklina, napad erinoze ne smije se poistovjetiti s infekcijama plamenjače (Plasmopara viticola), a zbog nabreklina se ne smiju zamijeniti s napadom trsne uši (Viteus vitifoliae) na lišće američke loze. Često su nabrekline u početku crvenkaste ili ljubičaste, ali postupno postaju tamnozelenima (kao da je taj dio lisnog tkiva bogat zelenim pigmentima – klorofilima). Starenjem šiške propadaju uz odumiranje tkiva, a samo jedna jedina grinja može uzrokovati opisanu nabreklinu. Uzročnici erinoze u uvjetima nepovoljnima za početni rast zimskih pupova uzrokuju skraćivanje internodija (međukoljenca), pa su mladice značajno kraće. Sindrom uvijanja erinozom napadnutoga vršnog lišća bez nabreklina nastaje sisanjem biljnih sokova izravno iz lisnih žila. Takvo lišće požuti, odumire i otpada. Uzročnici erinoze tijekom godine razviju do 7 pokoljenja, pa se tijekom zime u napadnutom pupu može naći više stotina jedinki.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPčelinjak u travnju
Sljedeći članakRotkvice – sjetva cijele godine
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.