U desetgodišnjem razdoblju, na “prijelazu” iz proteklog u novi milenij (1994.-2004.) u jednom istraživanju procijenjen je porast šteta u svjetskoj poljoprivredi za 20 % od neželjenih organizama (uzročnici bolesti, štetni životinjski organizmi, korovi) (ukupni gubitci su porasli sa 42 na 50 %). Bez obzira na sustav poljoprivredne proizvodnje (konvencionalna, ekološka, biodinamička) biljno zdravstvo će zbog međunarodne trgovine i globalnih klimatskih promjena u skoroj budućnosti biti od sve većeg značaja. Nezavisne procjene predviđaju još veće gubitke od neželjenih organizama u europskoj poljoprivredi zbog sve strožih ograničenja primjene zaštitnih sredstava.

Primjena proširenog plodoreda (s 5-10 glavnih vrsta usjeva različitih botaničkih skupina), uravnotežena gnojidba s podizanjem sadržaja humusa u zemljištu (>3 %), te odabir otpornijih biljaka na dominantne uzročnike bolesti i štetnike najvažnije su indirektne mjere zaštite bilja u ekološkoj poljoprivredi.

Neželjeni organizmi u ekološkom uzgoju također mogu ograničiti uspješnost proizvodnje. Njihova štetnost može pojedinih godina iznositi 80-ak % ili više. U odnosu na konvencionalnu proizvodnju, proizvođači u ekološkoj poljoprivredi moraju još više provoditi redovite zdravstvene preglede bilja i poduzimati sve dopuštene preventivne mjere zaštite, jer je zabranjena primjena kurativnih kemijskih sredstva za “liječenje” bolesnih biljaka.

Pritom je vrlo važno pratiti i meteorološke uvjete koji značajno utječu na pojavu i razvoj neželjenih organizama (uzročnika bolesti i štetnika), ali i na djelotvornost sredstava za zaštitu bilja u ekološkoj proizvodnji. Također, potrebno je poznavanje svih propisa vezanih uz primjenu pesticida. Smiju se koristiti samo sredstva koja su registrirana za primjenu u Republici Hrvatskoj. Istovremeno je dozvoljena njihova uporaba u ekološkoj poljoprivredi (FIS: Fitosanitarni Informacijski Sustav/ekološka uporaba). Preporučujemo kod odabira zaštitnih sredstva potražiti i mišljenje (odobrenje) ovlaštenih nadzornih stanica u ekološkoj poljoprivredi.

Dobro je iskustva o mjerama zaštite bilja u ekološkoj proizvodnji potražiti od iskusnijih poljoprivrednika. Oni se već duže bave takvim uzgojem ili kod Savjetodavne službe (www.savjetodavna.hr) ili stranih specijalističkih ustanova (npr. FIBL, Agroscope, Südtiroler Beratungsring i dr.). Važno je usvojiti ograničenja koja proizlaze iz tuđih iskustva zbog drukčijih zemljišnih i klimatskih uvjeta, te specijalizacije neželjenih organizama (u drugim državama su moguće dominantni drugi štetnici, korovi i uzročnici bolesti). Stoga nema jamstva da savjeti o ekološkim mjerama zaštite bilja iz drugih agroekoloških uvjeta budu jednako uspješni na našim poljima i nasadima.

Provoditi vlastitu strategiju

Dobro je svake godine na manjim površinama provoditi vlastite pokuse i prirediti “domaću” strategiju zaštite pri ekološkom uzgoju usjeva na polju ili u višegodišnjim nasadima. Na primjeni bakarnih i sumpornih pripravaka (fungicida) temelji se ekološka zaštita bilja. Ograničenja njihove aplikacije se godinama mijenjaju, jer pretjerana primjena može imati neke neugodne ekološke posljedice. Prema primjeni i formulaciji razlikujemo nekoliko skupina bakarnih pripravaka: npr. klasični fungicidi (Cu-oksidi, -oksikloridi, -hidroksidi), kristali Cu-sulfata (“Modra galica”), pripravci s vrlo sitnim česticama (< 1 nm)(“nanobakar”), lisna gnojiva, kelati i drugi.

Tablica 1. Najčešća sredstva za zaštitu bilja koja se koriste u ekološkoj poljoprivredi

Vrsta sredstvaNamjena
bakarni pripravcisuzbijanje većine gljivičnih i bakterijskih biljnih bolesti
sumporni pripravcisuzbijanje pepelnica i fitofagnih grinja (grinje šiškarice)
ekstrakt preslice (Equsetum plus)preventivno sredstvo protiv nekoliko skupina uzročnika bolesti (pepelnice, pjegavosti, skladišne bolesti voća)
sumporno-kisela glinica (MycoSin)sredstvo protiv različitih uzročnika bolesti (plamenjača, crvena palež, pjegavost, krastavost,  smeđa trulež)
kalijev-hidrogenkarbonat (Vitisan, Armicarb)sredstvo za suzbijanje pepelnica u vinogradarstvu, voćarstvu i povrću (Erysiphe, Podosphaera, Sphaerotheca, Leveillula)
Bacillus subtilis (Serenade ASO)biološka zaštita za suzbijanje različitih uzročnika bolesti u hortikulturi (Botrytis, Erwinia, Rhizoctonia, Monilinia)
kalijevo vodeno staklo (Pottassol) (SiO2 + K2O)sredstvo za suzbijanje različitih uzročnika bolesti (pepelnica, siva plijesan)
fino mljeveni kaolin (Cutisan, Surround)sredstvo umanjuje pojavu nekih uzročnika bolesti (npr. krastavost jabuka i krušaka – Venturia) i štetnika (npr. kruškina buha – Psylla)!
smeđe morske alge (Algovital Plus)sredstvo koje smanjuje pojavu nekih bolesti (krastavost) i ublažava posljedice stresa
ekstrakt Azadirachta indica (NeemAzal)suzbijanje različitih vrsta štetnika koji sišu sokove (npr. uši, tripsi, cikade, stjenice), ali i nekih drugih kukaca (npr. voćne i povrtne muhe, lisni mineri, štitasti moljci, gusjenice sovica)!
biljni piretrin (Direkt Green, Asset, Pyregard, Krisant)suzbijanje različitih vrsta štetnika: uši, cikade ili cvrčci, voćne osice, gusjenice leptira!
Bacillus thurgiensis (Lepinox Plus, Biobit)suzbijanje štetnih gusjenica u voćarstvu i vinogradarstvu (Cydia, Archips, Adoxophies, Pandemis, Lobesia)
virus granuloze (Madex, Capex, Carpovirusin)suzbijanje uzročnika crvljivosti plodova jabuke: jabučnog savijača (Cydia pomonella)
mineralna/parafinska  ulja (Bijelo ulje, Ovitex)sredstva za zimsko i ljetno tretiranje biljaka radi suzbijanja štetnika (lisne i štitaste uši, fitofagne grinje – crveni pauci).

  Bakarni pripravci

Poljoprivrednici s ekološkim uzgojem bilja moraju redovito provjeravati status bakarnih fungicida u FIS-u. U ekološkoj poljoprivredi ne želimo koristiti bakarne pripravke s vrlo malim česticama (< 1 nm), zbog njihove značajno slabije eko-toksikološke ocjene. Zadnjih se godina na tržištu nude lisna gnojiva ili biološki stimulatori koji sadrže sistemične ili kelatne oblike bakarnih spojeva (npr. Cu-EDTA, Cu-glikonat, Cu-oktanoat, Cu-peptidat i slično).

Valja biti oprezan kod primjene takvih pripravaka. U mnogo slučajeva nije definiran njihov status kao sredstva za zaštitu bilja. Zbog “sistemičnosti” moguće su i neke druge neželjene posljedice na biljkama (palež, zastoj u rastu, ometanje oplodnje, povišeni ostaci u prinosu i kemijska reakcija s nekim vitaminima i antioksidansima). S obzirom na ograničenja primjene 3-4 kg/ha djelatne tvari bakra tijekom jedne godine, moramo odlučiti na koji način raspodijeliti ovu količinu u voćnjacima i vinogradima. Npr. u koštičavom i bobičastom voću težište primjene bakarnih pripravaka je početkom vegetacije i kasnije u jesen, dok se u lupinastom voću i vinogradima uglavnom koriste u vegetaciji.

U povrću ne bi trebalo koristiti bakarne pripravke više od jednom u vegetaciji. Kod sumpornih pripravaka nema tako značajnih ograničenja potrošnje količine djelatne tvari tijekom jedne sezone. Ipak valja poznavati različite formulacije sumpora na tržištu i njihov postrani učinak. Tako razlikujemo: močivi i mikronizirani sumpor (obično 80 % u formulaciji dispergirajuće granule), tekući sumpor (80 % u koncentriranoj suspenziji), sumpor u prahu (>93 %) i vapneno-sumporna juha (“Kalifornijska juha”) (sadrži 15-25 % sumpora). Sumporni pripravci nisu djelotvorni na temperaturama nižim od 12°C, dok su kod vrijednosti >26°C fitotoksični za biljke.

Upotreba kalifornijske juhe

Bitno drugačija svojstva od većine sumpornih pripravaka ima “Kalifornijska juha” (vapneno-sumporna juha). Dobiva se kuhanjem gašenog ili hidratiziranog vapna i sumpora. Razlikuje se djelotvornošću na nižim temperaturama, topljivosti u vodi, te učinkom na uzročnike bolesti i štetnike. “Kalifornijska juha” suzbija na voćkama u ranom proljetnom razdoblju lisne i štitaste uši, fitofagne grinje i gusjenice savijača pupova. Osim što suzbijaju pepelnice, sumporni fungicidi smanjuju zaraze uzročnikom krastavosti jabuke (Venturia) i crne pjegavosti vinove loze (Phomopsis).

Sumpor je djelotvoran na fitofagne grinje (posebice pri povišenoj koncentraciji na grinje šiškarice). Također umanjuje populaciju korisnih – predatorskih grinja (Phytoseiidae). Stoga je primjena močivog i mikroniziranog sumpora u vegetaciji voća i vinove loze najčešće ograničena na 1,5-4 kg/ha. Mješavina sumpora s mineralnim/parafinskim uljima tijekom vegetacije uzrokuju fitotoksične promjene bilja. Neke biljne sorte su jače osjetljive na primjenu sumpora. Višegodišnja primjena povišenih količina sumpora u prahu smanjuje pH vrijednost ili zemljište čini kiselim.

 Kombiniranje različitih pripravaka

U ekološkoj zaštiti bilja često kombiniramo različite pripravke. Kod programa zaštite bilja u ekološkoj proizvodnji moramo znati osnovne podatke o fizikalno-kemijskoj snošljivosti ili mogućnosti istovremene primjene otapanjem različitih pripravaka u spremniku s vodom ili njihove aplikacije u skraćenom razmaku (dan ili dva). Pritom su moguće sljedeće neželjene posljedice: nesnošljivost formulacije (npr. mješavina se jako pjeni, stvara se talog, na površini nastaje tzv. “griz-efekt” i sl.), gubitak djelotvornosti i fitotoksičnost na tretirano bilje.

VAŽNIJA OGRANIČENJA: vapneno-sumpornu juhu (“Kalifornijska juha”) ne smijemo miješati s bilo kojim drugim pripravkom. Razmak između primjene bakarnih pripravaka i sumporno-kisele glinice (MycoSin) mora biti najmanje 4-5 dana (u oba smjera). Dodatno treba voditi računa o razdoblju između aplikacije bioloških fungicida (npr. Bacillus spp., Trichoderma spp. i sl.)(npr. Serenade ASO) i klasičnih fungicida na osnovi bakra i/ili sumpora (zbog slabije djelotvornosti bioloških sredstva).

Utjecaj meteoroloških uvjeta

Na učinkovitost bioloških pripravaka značajno utječu zabilježeni meteorološki uvjeti: korisni mikroorganizmina osnovi virusa (npr. Madex, Carpovirusin), bakterija (npr. Lepinox plus, Biobit, Baturad), gljivica (npr. Polyversum, AQ 10, Remedier, Trianum) postaju neučinkoviti ako se apliciraju pri visokim temperaturama zraka i jakom UV zračenju. Isto vrijedi i kod biljnih piretrina – npr. Asset, Abanto, Pyregard. Za mnoge biološke pripravke najbolje je primijeniti ih za oblačnog vremena ili navečer na mokre biljke. Pri obilnoj jutarnjoj rosi bolje se raspodjele na tretirane biljne organe. Sigurniji je “kontakt” sa štetnim organizmima, a učinak je dugotrajniji. Isto vrijedi za primjenu biljnih – insekticidnih ulja (npr. Prima ulje EC, Ogriol).

Ako nakon ljetne primjene biljnih ulja (radi suzbijanja lisnih uši ili fitofagnih grinja) naglo nastupi razdoblje s visokim temperaturama (>30°C), moguće je očekivanu fitotoksičnost umanjiti noćnim tretiranjem biljaka s većim utroškom čiste vode ili uključivanje sustava za navodnjavanje kišenjem. Jedan od važnijih meteoroloških podataka za suzbijanje gljivičnih uzročnika bolesti je količina i raspored oborina. Kiša ispire preventivno primijenjene zaštitne tvari (bakar, sumpor, sumporno-kisela glinica, karbonati), a zadržavanje vlage na osjetljivom biljnom tkivu uz pripadajuću temperaturu utječe na zarazu i daljnji tijek patogeneze. Za svako ekološko sredstvo valja provjeriti informaciju o mogućoj primjeni na mokre biljke. Meteorološke podatke u biljnim usjevima i nasadima po hrvatskim županijama prati Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede (ranije Savjetodavna služba) (www.savjetodavna.hr; e-savjetnik). Ovakve informacije određuju broj i raspored tretiranja bilja u ekološkoj poljoprivredi.

Dodatna zaštita pčela: kod pripravaka koje koristimo u ekološkoj poljoprivredi radi suzbijanja štetnih kukaca (najčešće ekstrakt Azadirachta indica i biljni piretrini) naglašavamo njihov postrani negativan utjecaj na pčele i druge oprašivače. Ne smijemo ih koristiti u cvatnji, a cvatući podrast u višegodišnjim nasadima prije njihove aplikacije mora biti pokošen. Koristimo ih samo u doba dana kad pčele ne lete. Primjena biljnih/mineralnih/parafinskih ulja, fino mljevenog kaolina i vapneno-sumporne juhe može oslabiti pčele, pa i njihovu primjenu ograničavamo na određeno vrijeme.

Ako u suvremenom ekološkom uzgoju voćnih nasada i vinograda zbog sadnje otpornih sorti na dominantne uzročnike bolesti ne provodimo njihovo suzbijanje (npr. krastavost i pepelnica jabuke, plamenjača i pepelnica vinove loze), radi globalnih klimatskih promjena zadnjih sezona do izražaja dolaze drugi “minorni” patogeni: npr. zvjezdasta pjegavost jabuke (Diplocarpon mali – na slikama 1 i 2 prvi simptomi na listu i prijevremena defolijacija u netretiranom nasadu jabuka) i crna trulež grožđa (Guignardia bidwellii – na slikama 3 i 4 prvi simptomi na lišću i štete na nezaštićenom grožđu) (foto: M.Šubić)

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakŠto možete poduzeti u okolnostima rastuće inflacije?
Sljedeći članakPreseljenjem Zelene tržnice ugrožena je egzistencija sto tisuća ljudi
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.