Primjer uzgoja rajčice u zaštićenim prostorima uz smanjene ostatke pesticida

Uzgoj povrća u zaštićenim prostorima značajno se razlikuje u pogledu biljnog zdravstva nego na otvorenim poljima ili gredicama.

Neke posebnosti biljnog zdravstva pri uzgoju povrća u zaštićenim prostorima:

• Zbog posebne mikro-klime povrće se u zaštićenom uzgoju brže razvija u odnosu na otvoreni uzgoj; kraće je vrijeme od sjetve ili sadnje do berbe) i/ili povrće raste u doba godine kada su vanjski meteorološki uvjeti nepovoljni.
• Drugačiji režim temperature i vlažnosti zraka u zaštićenim prostorima utječe na pojavu nekih uzročnika bolesti i štetnika prilagođenih “tropskim” uvjetima, a koje ne srećemo pri uzgoju na otvorenom.
• Uzgoj u zaštićenim prostorima predstavlja gotovo monokulturu; dugo se godina uzastopno na istoj površini uzgajaju jednake kulture (npr. rajčica – zimska salata).

Povrćari u zaštićenim prostorima često uzgajaju iste kulture. Izostankom plodoreda s godinama se javlja više problema u biljnom zdravstvu. Početkom novog milenija u najsjevernijoj hrvatskoj Županiji 50-ak tržnih proizvođača je uzgajalo povrće i cvijeće u 4,47 ha zaštićenih prostora (najčešće negrijanih plastenika). Pritom su samo četiri proizvođača posjedovali plastenike ukupne površine 2.030-2.650 m². Većina je cvijeće i povrće uzgajala u zaštićenim površinama 250-800 m². Od povrtnih vrsta tijekom ljetnog razdoblja dominantan je  bio uzgoj rajčice.

Među uzročnicima biljnih bolesti redovito se javljao problem venuća i sušenja (Verticillium, Fusarium), te plamenjače rajčice (Phytophthora). U Međimurju oko 1000 poljoprivrednika uzgaja krumpir, pa plamenjača u kišnim sezonama redovito s krumpira “prelazi” na rajčicu uzgajanu na otvorenom, ali i zaštićenom prostoru. Globalnim klimatskim promjenama zadnjih sezona koncentrična pjegavost (Alternaria) postaje sve učestalija bolest krumpira i rajčice (slike 4 i 5).

Među štetnim organizmima životinjskog podrijetla koprivinu ili stakleničku grinju osim na rajčici u štetnim smo populacijama po prvi puta tijekom 2017. pronalazili na osjetljivim sortama krumpira (slike 6 i 7).

Zbog čestog uzgoja rajčice na istoj površini u negrijanim plastenicima nakon određenog razdoblja dominantan problem postaju uzročnici venuća i sušenja (slika 3). Područja s uzgojem krumpira predstavljaju izvor plamenjače za rajčicu na otvorenom, ali i u zaštićenom prostoru (slike 4 i 5). Snimio M.Šubić.

Premda je na rajčici opisano 24 različita (pseudo)gljivičnih uzročnika bolesti korijena i nadzemnih organa, osim uzročnika venuća i sušenja (Verticillium, Fusarium), plamenjače (Phytophthora) i koncentrične pjegavosti (Alternaria), redovito se pojavljuje još siva plijesan (Botrytis) na plodovima, lišću i stabljikama rajčice. Bolest pjegavosti i venuća rajčice (Tomato spotted wilt virus – TSWV) nakon 2016. sezone redovita je i dominantna virusna bolest u negrijanim plastenicima.

Biološko suzbijanje bolesti korijena rajčice u pokusnim plastenicima

Posljednjih se godina na hrvatskom se tržištu pojavljuju korisni mikroorganizmi. Oni se kao antagonisti širokog spektra koriste u biološkoj zaštiti usjeva od nekih gljivičnih i bakterijskih bolesti (npr. Trichoderma spp., Bacillus subtilis i dr.) (biofungicidi) (vidi Tablicu 1. i 2.). Treba ih primjenjivati preventivno, jer naseljavaju biljne organe gdje se natječu za životni prostor i hranjiva sa patogenim mikroorganizmima (kompeticija). Zbog specifičnog načina djelovanja, biološki fungicidi su učinkoviti na veći broj patogenih gljiva i bakterija (Erwinia, Pseudomonas, Xanthomonas)!

Tablica 1. Neki biološki fungicidi registrirani u našoj zemlji za suzbijanje različitih uzročnika bolesti u povrćarstvu

Mikorizne gljivice (npr. Glomus spp.) žive na korijenu biljaka domaćina. Mikorizne gljivice čine biljke otpornije na određene bolesti kao i nepovoljne okolišne uvjete (npr. suša). Pritom gljivice kroz korijen biljaka dobivaju ugljikohidrate (šećere iz fotosinteze). U biljkama se zauzvrat povećava koncentracija određenih hormona. Oni povećavaju razinu nekih sekundarnih tvari (flavonidi, terpenoidi) i štite biljke od stresa i bolesti! Često korisni mikroorganizmi na različite načine djeluju na štetne patogene (kao hiperparaziti ili antagonisti širokog spektra koji u određenim uvjetima produciraju neke toksične spojeve koji štete patogenima). U novije vrijeme se nude na tržištu kao mikrobiološki imuno-stimulatori i poboljšivači tla (vidi Tablicu 2.)

Tablica 2. Neki mikrobiološki imuno-stimulatori i poboljšivači tla koji umanjuju pojavu nekih uzročnika bolesti u našoj zemlji

Pokusnu primjenu zaštite rajčice od uzročnika bolesti korijena preventivnom primjenom mikrobioloških poboljšivača tla i/ili registriranim biološkim fungicidom započeli smo 2016. godine (tablica 3.).

Ovakve mjere zaštite se mogu provoditi:

1. zalijevanjem presadnica prije sadnje;
2. tretiranjem cijele površine u plasteniku i unošenjem u zemljište prije sadnje;
3. primjenom kroz sustav “kap po kap”.

Dobro je provesti barem dvije od tri navedene metode mikrobiološke zaštite. Nakon ovako provedenih mjera biološke zaštite broj biljaka koji pokazuje simptome venuća i prijevremena sušenja ograničen je na prihvatljivu mjeru, unatoč tome što se rajčica na istoj površini uzgaja već 25 godina!

Tablica 3. Iskustva suzbijanja uzročnika venuća i sušenja rajčice primjenom mikrobioloških poboljšivača tla i/ili registriranim biološkim fungicidom pri uzgoju pokusnim plastenicima (pripravci, datum, količina i način primjene)

Siva plijesan (Botrytis cinerea) kao polifagni ubikvist i plamenjača rajčice (Phytophthora infestans) (na susjednim parcelama uzgaja krumpir) se redovito javljaju kao (pseudo)gljivične bolesti u pokusnim plastenicima tijekom praćenog razdoblja (vidi Tablicu 4.). Nakon redovite preventivne mikro-biološke zaštite zalijevanjem presadnica prije sadnje, tretiranjem tla ili primjenom “kap po kap”, smanjila se pojava venuća i sušenja biljaka rajčice (Verticillium, Fusarium, Pseudomonas), ali se svake godine pojavljuje virusna bolest pjegavosti i venuća rajčice (TSWV). Tijekom 2020. u jačoj se mjeri na osjetljivom hibridu pojavila koncentrična pjegavost (Alternaria solani).

Tablica 4. Datumi prve pojave različitih uzročnika bolesti rajčice u pokusnim plastenicima

Pojavu dominantnih (pseudo)gljivičnih bolesti rajčice na nadzemnim organima očekujemo svake godine. Pri tome zabilježeni meteorološki uvjeti značajno utječu na prvu pojavu i naknadni razvoj. Stoga sredinom ili krajem svibnja procjenjujemo potrebu preventivne primjene registriranih fungicida s najkraćom propisanom karencom radi suzbijanja važnijih bolesti rajčice (vidi Tablicu 5.). Nakon početka berbe plodova rajčice prednost dajemo biološkim pripravcima.

Tablica 5. Mogući izbor nekih kemijskih pripravka (najkraće karence) i bioloških fungicida za folijarnu zaštitu rajčice od nadzemnih uzročnika bolesti

Zbog klimatskih promjena i blizine uzgoja krumpira na susjednim parcelama uz negrijane plastenike koncentrična pjegavost (Alternaria) zadnjih sezona postaje dominantna “palež” cime krumpira i biljaka rajčice (slike 6 i 7). Iz istih razloga koprivina ili staklenička grinja (Tetranychus) uzrokuje slične neželjene promjene na osjetljivim sortama krumpira i hibridima rajčice (slike 8 i 9). Snimio M.Šubić.

Zbog specifične mikro-klime i ponovljenog uzgoja pri uzgoju plodovitog povrća u zaštićenim prostorima naše zemlje javlja se pet kategorija štetnih organizama (vidi Tablicu 6.). Među navedenim vrstama u pokusnim se plastenicima redovito pojavljuje cvjetni štitasti moljac ili bijela mušica (Trialeurodes vaporariorum) i lokalno staklenička ili koprivina grinja (Tetranychus urticae).

Tablica 6. Vrste i važnost nekih štetnih organizama pri uzgoju plodovitog povrća u našoj zemlji                        

Tablica 7*. Otpornost nekih štetnika zaštićenog prostora na neke insekticide u našoj zemlji (2018.-2019.)(https://rezistentnost-szb.hr)

Redovitim zdravstvenim pregledima uzgajanih biljaka, te vješanjem žutih i plavih ljepljivih ploča, potrebno je redovito pratiti moguću prvu pojavu štetnih organizama životinjskog podrijetla navedenih u Tablici 6.. Na taj način na vrijeme primijeniti neki od registriranih insekticida kraće karence (vidi Tablicu 8.). Dobra iskustva su dobivena i primjenom nekih pripravaka (“antifidanti”) “kap po kap” prvih mjeseca dana nakon sadnje presadnica (npr. flonikamid pri suzbijanju “bijele mušice”) i silikonski polimer (Silmax) radi suzbijanja stakleničke grinje (nakon prve pojave nametnika).  

Zbog dokazane otpornosti ili rezistentnosti dominantnih štetnika u zaštićenim prostorima (vidi tablicu 7.), tržni proizvođači plodovitog povrća sa većim površinama zaštićenih proizvodnih prostora već 10-ak godina uspješno provode metode biološke borbe i suzbijanja navedenih pet kategorija najvažnijih štetnika životinjskog podrijetla kontroliranim ispuštanjem njihovih prirodnih neprijatelja (npr. Encarsia formosa, Amblyseius cucumeris, Phytoseiulus persimilis, Aphidius colemani, Dancusa sibirica i dr.).

Prirodne neprijatelje na naše tržište distribuiraju specijalizirane tvrtke, npr. “Zeleni hit” d.o.o. (Rugvička cesta 102, Dragošička 10370, Dugo Selo), “Kadmo” d.o.o. (Savska Opatovina 121, 10000 Zagreb) i drugi.

Tablica 8. Mogući izbor nekih kemijskih pripravka (različitih skupina) i botaničkih insekticida za zaštitu rajčice

*botanički ili biljni pripravci prikladni za ekološki uzgoj: piretrini biljni (npr. Asset Five, Pyregard, Abanto, Krisant EC) i (Neem-Azal) (vidi Tablicu 15.)!

Osim moguće primjene nekih kemijskih insekticida ili akaricida kratke karence radi suzbijanja dominantnih štetnika pri uzgoju rajčice u negrijanim plastenicima (vidi Tablicu 7.), za folijarno tretiranje povrća radi smanjene količine ili bez rezidua pesticida moguće je koristiti biološke ili botaničke pripravke (vidi Tablice 8. i 9.).

Tablica 9. Neki bio-insekticidi dopušteni u našoj zemlji za profesionalnu primjenu kod uzgoja nekih vrsta povrća (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/)

U ekološki prihvatljive insekticide iz skupine derivata nekih organizama (naturaliti) ubrajamo djelatnu tvar spinosad. On ima dopuštenje za primjenu u ekološkoj proizvodnji uz prethodno odobrenje kontrolnog tijela. Djelatna tvar je izolirana iz aktinomicete Saccharopolyspora spinosa 1990. godine, te je mješavina kemijskih tvari iz grupe spinosina. Visoko je aktivan spoj čija učinkovitost ovisi o vrsti štetnika, razvojnom stadiju koji se suzbija, načinu primjene i temperaturi zraka prilikom aplikacije.

Za većinu štetnika učinkovit je u stadiju ličinki, a samo neke vrste suzbija kao odrasle kukce. Na tržište dolazi u obliku koncentrata za suspenziju, kao kontaktno-probavni insekticid (Laser SC). Ima nisku toksičnost za sisavce, povoljnih je ekoloških obilježja (brzo se razgrađuje i ima vrlo niski potencijal ispiranja u podzemne vode). Ali, širokog je spektra djelovanja, pa prije primjene treba smanjiti opasnost na parazitoide i ne tretirati za vrijeme leta pčela.

Od mikrobioloških agensa danas su na tržištu najzastupljeniji  pripravci na osnovu bakterija  i gljiva. Od bakterija kao insekticid u našoj zemlji već duže se vrijeme koristi Bacillus thuringiensis, čijih nekoliko sojeva ima dopuštenje za suzbijanje određenih štetnih organizama: npr. kurstaki suzbija gusjenice, tenebrionis ličinke kornjaša, a israelensis ličinke muha i komaraca. U našoj je zemlji Bacillus thuringinesnis subsp. kurstaki (Baturad WP) u povrćarskim kulturama registriran za suzbijanje gusjenica kupusnog bijelca, ali je učinkovit i na druge gusjenice leptira (npr. gusjenice lisnih sovica).

Tablica 9. Registrirani botanički (biljni) pripravci insekticidnog učinka na našem tržištu

Botanički ili biljni pripravci su sekundarni metaboliti biljaka kemijskog podrijetla. Oni imaju obrambenu svrhu u biljnom tkivu radi zaštite od napada štetnih organizama. Pokazuju manje toksično djelovanje na štetne organizme, a većinom imaju repelantan (odbijajući) učinak i/ili jačaju otpornost biljaka i time preventivno sprječavaju veće štete. Na hrvatskom tržištu ima nekoliko pripravaka na osnovi ekstrakta sjemena biljke neem i prirodnog ekstrakta biljke dalmatinskog buhača (vidi Tablicu 9.).

Pripravci dobiveni ekstrakcijom otrovnih biljaka (dalmatinski buhač) mogu biti otrovni za ribe, pčele, toplokrvne životinje i ljude. S njima treba rukovati oprezno (nakon primjene slijediti uputu proizvođača o propisanoj karenci) (npr. karenca pripravcima “Abanto”, “Krisant” i “Pyregard” pri suzbijanju lisnih uši na lisnatom povrću iznosi 2 dana, a na plodovitom povrću 1 dan).

Osnovne prednosti primjene bioloških pripravaka (biopesticida) u odnosu na kemijska sredstva za zaštitu bilja

• Nema štetnih ostataka (rezidua) kao kod kemijskih sredstva za zaštitu bilja.
• Manji negativni učinak na korisne i “neciljane” organizme (prirodni neprijatelji, oprašivači, humifikatori).
• Niska toksičnost za druge životinjske organizme i čovjeka.
• Manji negativan utjecaj na biljke (većina nije fitotoksična za usjeve). Mikrobiološki imuno-stimulatori i poboljšivači tla umanjuju negativne utjecaje meteorološkog stresa.
• Štetni organizmi ne razvijaju otpornost (rezistentnost) kao na većinu kemijskih sredstva za zaštitu bilja.

Zbog višestruke prednosti bioloških pripravaka (biopesticida) u odnosu na kemijska sredstva za zaštitu bilja, svakako ih treba sve više koristiti u tržnoj i amaterskoj proizvodnji povrća na vrtovima uz okućnice. Osim na plodovitom povrću, ovaj pristup vrijedi za sve vrste povrća koje uzgajamo u zaštićenom prostoru ili na otvorenom polju.

Posljedice prekomjerne pojave i množenja nekih neželjenih organizama plodovitog povrća u zaštićenom prostoru: različiti razvojni stadiji “bijele mušice” ili cvjetnog štitastog moljca na naličju rajčice (slika 10), propadanje lišća rajčice zbog prekomjernog množenja mušice minera na lišću rajčice (slika 11, zabilježeno 2010.) i štete na plodovima osjetljivih hibrida paprike kao posljedica pojave kalifornijskog tripsa i biljnog virusa (TSWV) (slika 12). Snimio M.Šubić 

Temelj uspješne zaštite povrća je prepoznavanje neželjenih promjena: simptomi nekih bolesti i štetnika su naizgled vrlo slični (npr. plamenjača, koncentrična pjegavost i staklenička grinja na rajčici – vidi slike 3, 7 i 9.). Važno je razlikovati promjene bilja zbog neuravnotežene gnojidbe (nedostatak ili suvišak nekih hranjivih elemenata) sa sve češćim i ekstremnim meteorološkim pojavama (npr. niske temperature, manjak vlage u zemljištu, štetno UV zračenja i visoke temperature i dr.) sa štetama od uzročnika bolesti.

Pogrešna dijagnoza uvijek za posljedicu ima krivu “terapiju” i neuspjeh u biljnom zdravstvu. Kad znamo dominantne bolesti i štetnike u našim povrtnim usjevima tada od dobavljača sjemena svakako prednost dajemo tolerantnim (otpornim) biljkama, a kod mjera usmjerene zaštite prednost dati ekološki prihvatljivim biološkim i botaničkim (biljnim) pripravcima. 

Kad proizvođači povrća znaju koje bolesti i štetnici čine ekonomski važnije štete u usjevima, poželjno je da provjere tolerantnost ili otpornost novijih sorata ili hibrida povrća prije njihova uvođenja u proizvodnju. Na slikama 13,14 i 15 su pokusna iskustva proizvođača u vlastitim negrijanim plastenicima sa novijim hibridima rajčice. Osim važnijih gospodarskih svojstva bilježi se njihova osjetljivost – tolerantnost na dominantne uzročnike bolesti i štetnike. Snimio M.Šubić.

PROČITAJTE JOŠ:

BIOLOŠKE MJERE U ZAŠTITI POVRĆA