Rezistentnost korova na herbicide

35

Rezistentnost, odnosno razvijanje otpornosti je jedan od najvećih nedostataka kemijskih mjera borbe protiv štetnih organizama (korova, uzročnika bolesti, štetnika). Prvi podaci o pojavi rezistentnosti korova na herbicide datiraju od kasnih pedesetih godina prošlog stoljeća kad je dokazano da maslačak pruža otpor prema 2,4-D herbicidu. Koncem šezdesetih utvrđeno je da kostriš (Senecio vulgaris) pruža otpor prema simazinu. Od tada do danas problem rezistentnosti sve više raste.

Do danas je dokazano da 254 vrste korova pružaju otpor prema velikom broju herbicida različitog mehanizma djelovanja. Pokušat ćemo ukratko odgovoriti na pitanje što je rezistentnost, o nastanku te kojim mjerama možemo usporiti pojavu, odnosno ublažiti problem.

Prema međunarodnoj udruzi za praćenje rezistentnosti korova, Herbicide Resistance Committee (HRAC): Rezistentnost je prirodna i nasljedna sposobnost nekih biotipova (jedinki) korova unutar određene populacije (korovne vrste) da prežive tretman herbicidom, koji bi u normalnim uvjetima suzbio tu populaciju. Treba naglasiti da se rezistentnost ne smije brkati s pojmom tolerantnost. Tolerantnost je nasljedna sposobnost biljke da preživi i razmnožava se nakon izloženosti uobičajeno letalnim (smrtonosnim) dozama herbicida.

U slučaju rezistentnosti u početku primjene nekog herbicida populacija korovne vrste je iskazivala osjetljivost, dok u slučaju tolerantnosti populacija neke korovne vrste nije nikad bila osjetljiva na određeni herbicid. U tom slučaju kažemo da korovna vrsta nije u spektru djelovanja herbicida, odnosno da je tolerantna na herbicid.

Kako dolazi do problema rezistentnosti korova?

Za razumijevanje problema, treba znati na koji način herbicid suzbija jedinke neke korovne vrste. Ovisno o mehanizmu djelovanja, herbicid ima sposobnost ometati određene životne procese biljke (disanje, diobu stanica, tvorbu aminokiselina, rast, razvoj itd.). U početku primjene herbicida osjetljiva populacija korovne vrste biva uspješno suzbijena. Međutim, iako su na izgled sve jedinke neke populacije iste, to zapravo nije tako. Unutar populacije postoje jedinke koje su određenim mehanizmima sposobne pružiti otpor (prirodno rezistentne) prema herbicidu. Takve jedinke (R biotipovi) u prirodnoj populaciji (prije primjene herbicida) zastupljene su puno manjim brojem jedinki. Zašto? Zato što su u odnosu na osjetljive jedinke (S biotipove) po većem broju svojstava slabije (niže, manji broj listova, manja lisna površina, manja produkcija suhe tvari) od osjetljivih jedinki. Stoga osjetljive jedinke dominiraju u populaciji. Uzastopnom primjenom herbicida istog mehanizma djelovanja zapravo obavljamo selekciju. Suzbijamo osjetljive jedinke, a pomažemo rezistentnim jedinkama nesmetano umnožavanje. Ovakva selekcija može trajati niz godina dok u polju ne uočimo problem. Poljoprivrednik tad često zaključuje pogrešno da nešto nije u redu s herbicidom. Nije teško zaključiti da razlog problemu rezistentnosti leži u pogrešnom pristupu primjene herbicida. Osim teorijom selekcije, rezistentnost se objašnjava i teorijom mutacije, odnosno genetičkim promjenama (različito izazvanim) koje mogu rezultirati otporom (rezistentnošću) pojedinih jedinki u kojima je došlo do mutacija. Bez obzira kako je došlo do rezistentnosti, problem u praksi je uvijek isti. Zbog činjenice da su herbicidi relativno jeftini, učinkoviti, brzog učinka i jednostavni za primjenu, postali su gotovo jedini način borbe protiv korova. Istaknut ćemo nekoliko važnih činitelja koji utječu na rizik pojave rezistentnosti:
• kombiniranje herbicida;
• broj primjena herbicida istog mehanizma djelovanja u jednoj vegetacijskoj sezoni;
• mjere suzbijanja korova;
• intenzitet zakorovljenosti;
• plodored.
Već je naznačeno da se herbicidi međusobno razlikuju po mehanizmu djelovanja, odnosno po tome koji fiziološki proces ometaju u korovnoj biljci. Rizik nastanka problema rezistentnosti je veći ako se na nekoj njivi učestalo i uzastopno primjenjuju herbicidi istog mehanizma djelovanja. Upravo nakon uočavanja problema rezistentnosti koji je u uskoj vezi s mehanizmom djelovanja herbicida, međunarodne udruge koje proučavaju ovaj problem dale su naglasak na označavanje mehanizma djelovanja slovom (Europa, Australija) ili brojem (SAD). U nekim državama (ne u EU) na ambalaži sredstva za zaštitu bilja, zbog važnosti problema, naznačen je (slovom ili brojem) mehanizam djelovanja. Na taj način korisnik sredstva može jednostavnije voditi brigu da na istu njivu ne primjenjuje učestalo herbicide iste oznake mehanizma djelovanja. Naime, na herbicid istog mehanizma djelovanja, iako kemijski različit, R biotipovi iskazuju otpor iako nikad prije nije primijenjen na njivi, što se naziva unakrsna (cross) rezistentnost. Stoga su u Tablici 1, za orijentaciju, svi u Hrvatskoj registrirani herbicidi razvrstani u skupine po mehanizmu djelovanja. Detaljnije o svim herbicidima može se naći u Pregledu sredstava za zaštitu bilja u Hrvatskoj za 2018. godinu (Glasilo biljne zaštite, 1-2). Iz radova profesora Ostojića i suradnika iz početka 80-ih godina prošlog stoljeća može se vidjeti da se Hrvatska već susretala s problemom rezistentnosti lobode, šćira i ambrozije na atrazin, a i s unakrsnom rezistentnošću istih korovnih vrsta (na simazin, cijanazin).

""

Prema navedenom, poljoprivrednik treba voditi brigu da ne primjenjuje uzastopno herbicid istog mehanizma djelovanja, pogotovo ne ponavljati primjenu herbicida istog mehanizma djelovanja u istoj vegetacijskoj sezoni. Može se uočiti da kemijske tvrtke, u cilju boljeg herbicidnog učinka, ali sprečavanja rizika od rezistentnosti, u pripravcima kombiniraju herbicide različitog mehanizma djelovanja.

Preventivne mjere

S gledišta mjera suzbijanja korova, već je navedeno da se suzbijanje korova danas oslanja gotovo isključivo na primjenu herbicida, što predstavlja visok rizik pojave rezistentnosti korova. U cilju smanjenja rizika, u sustav suzbijanja potrebno je uključiti nekemijske mjere suzbijanja. Preventivne mjere kao što je sprječavanje plodonošenja korova, sjetva čistog sjemena i niz drugih mjera, mogu znatno smanjiti potrebu primjene herbicida. Različite mehaničke mjere (obrada tla, međuredna kultivacija i dr.) kod nižeg intenziteta zakorovljenosti mogu zamijeniti ili smanjiti potrebu primjene herbicida. Ukratko, treba naglasiti značaj integriranog pristupa suzbijanja korova, odnosno primjenjivati sve raspoložive mjere koje doprinose smanjenju intenziteta zakorovljenosti, a time i potrebi primjene herbicida. Dobar primjer da se u Hrvatskoj ove mjere ne primjenjuju jest gotovo potpuni izostanak gospodarenja strništem. Nije rijedak slučaj da nakon žetve žitarica ili uljane repice, do zimske brazde, većina naših poljoprivrednika ni ne gleda svoju njivu. Kod obrazloženja plodoreda s gledišta rizika od pojave rezistentnosti, uz poznate prednosti plodoreda s drugih gledišta, plodored je do nedavno bio važan “alat” za odgađanje problema, jer se uz smjenu kultura podrazumjeva i smjena herbicida različitog mehanizma djelovanja. Međutim, nakon pristupanja Hrvatske EU i preuzimanja pravne stečevine EU u području primjene sredstava za zaštitu bilja (SZB) i strogih kriterija o procjeni rizika od primjene SZB, od 2008. do danas je s tržišta povučeno više od 30 herbicida. Izbor herbicida je znatno sužen. Problem je posebno izražen kod herbicida iz “skupine B” (ometaju sintezu nekih aminokiselina). Naime, učešće primjene ove skupine sve više raste (od 70 registriranih herbicida, 18 pripada u skupinu B). Osim visokog učešća (osim duhana sve veće kulture imaju registrirane herbicide iz ove skupine), introduciraju se tolerantni kultivari nekih kultura (suncokreta i šećerne repe) na herbicide iz “B” skupine. Dokazano je u većem broju zemalja širom svijeta da se rezistentnost na ovu skupinu herbicida relativno brzo razvija i poznat je velik broj korovnih vrsta koje su razvile rezistentnost. Stoga je za pretpostaviti da se i Hrvatska nalazi pred istim problemom. Stoga ovom prilikom skrećemo pažnju poljoprivrednicima da obrate pažnju na ovaj problem.

""

Opažanje u polju

Sve počinje opažanjem u polju. Često se događa u praksi da izostane učinak primijenjenih herbicida. Najčešće se objašnjava pogrešnom dozom, nepovoljnim uvjetima okoliša, kvalitetom aplikacije, razvojnom fazom korova u vrijeme primjene i sl. Kod opažanja u polju treba donijeti procjenu o:
– herbicidnom učinku;
– prisustvu neoštećenih jedinki korova u blizini suzbijenih;
– iskustvima s istim herbicidom u prethodnim godinama;
– povijesti primjene herbicida na njivi;
– o istoj situaciji na susjednoj njivi i sl.

U Hrvatskoj je započeo projekt „Monitoring rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja”, pa ako čitatelji posumnjaju (prema prethodnim uputama) u rezistentnost korova, molim da nam dojave na e-mail: kbaric@agr.hr

Postavi pitanje autoru klikom ovdje