Mnogi vinogradari zadnjih godina primjećuju da u uputama međimurske Prognozne službe za zaštitu bilja više ne preporučujemo usmjereno suzbijati prezimljujuću ili prvu generaciju grožđanih moljaca. To je bila redovna mjera krajem 1990-ih godina.
Sredinom 1990-ih grožđani moljci bili su proglašeni gotovo “međimurskim neprijateljem broj 1” u vinogradima. Čak se zbog njihove prekomjerne pojave uoči berbe 1996. tražilo i proglašenje elementarne nepogode radi naknadnog razvoja truleži ili sive plijesni grožđa. Tijekom zadnjih 15-ak godina broj primjene insekticida smanjili smo sa 6-7 tijekom sezone na samo dvije aplikacije. Pritom smo značajno popravili zdravstvenu ispravnost grožđa, ekološki manje onečistili okoliš, “vratili” ponovno pčele u vinograde i smanjili ekonomske troškove proizvodnje grožđ a.
Velike štete – grožđani moljci
Grožđani moljci su najvažniji tehnološki štetnici vinove loze u našoj zemlji i izazivaju velike izravne i neizravne štete zbog naknadnog razvoja gljivičnih bolesti (siva plijesan, kisela trulež grožđa). Smatra se da je početkom 20.stoljeća dominantna vrsta na području Hrvatske bio žuti grožđani moljac (Eupoecilia ambiguella). Već sredinom 1950-ih pepeljasti grožđani moljac (Lobesia botrana) postaje značajan povremeni štetnik. Na pojedinim područjima bilježimo njegovu stalnu veću brojnost. Na području bivše države krajem 1980-ih pepeljasti grožđani moljac je bio proširen u čitavoj zemlji, te je osim u sjeverozapadnim krajevima bio znatno štetniji od žutog grožđanog moljca.
Već sredinom i krajem 1990-ih pepeljasti moljac postaje u međimurskom vinogorju također značajno brojniji u odnosu na žutog. To potvrđuju i podaci iz susjednih područja sjeverno-istočnog dijela Slovenije (u Lendavskim, Ljutomersko-Ormoškim i Radgonsko-Kapelskim goricama). Zbog većeg reprodukcijskog potencijala i bolje migracijske aktivnosti pepeljasti grožđani moljac je u nekim europskim vinorodnim područjima značajno brojniji od žutog moljca. Početkom novog milenija procijenilo se da totalno i usmjereno kemijsko suzbijanje grožđanih moljaca na 6,5 milijuna trsa u Međimurskom vinogorju godišnje košta oko 100.000 EUR (Šubić i sur., 2003).
Primjena metode zbunjivanja
Unatoč praćenju populacije moljaca pomoću ferotrapova i određivanju stvarne potrebe suzbijanja, mnogi manji međimurski vinogradari su krajem 1990-ih još uvijek “za svaki slučaj” koristili jeftinije insekticide iz skupine sintetskih piretroida 6-7 puta tijekom sezone. Mnoge su razvijene zemlje posljednjih 20ak godina uvođenjem metode konfuzije ili zbunjivanja značajno smanjile potrošnju insekticida u vinogradima.
Prva domaća pozitivna iskustva primjene ove metode u suzbijanju grožđanih moljaca su dobivena upravo u Međimurskom vinogorju tijekom 1998.-2001.. Zbog nemogućnosti nabave dispenzora na hrvatskom tržištu model konfuzije kod nas nije proširen u praktičnom suzbijanju grožđanih moljaca. Budući da u zemljama EU integrirano vinogradarstvo postaje imperativ uspješne i poticane proizvodnje, višegodišnjim pokusima suzbijanja grožđanih moljaca u Međimurskom vinogorju istražujemo djelotvornost novijih i ekološki prihvatljivijih djelatnih tvari, kao i kritične brojeve za određivanje stvarne potrebe njihove primjene u vinogradima prema OILB-u.
Praćenje populacije ferotrapovima
Zahvaljujući feromonima, u svrhu određivanja stvarne potrebe i optimalnih rokova suzbijanja, posljednjih 10godina sustavno se prati populacija pepeljastog i žutog grožđanog moljca. Veći im je nedostatak osjetljivost na sunčevu svjetlost i štetno UV-zračenje. Stoga se lociraju na prosječnu visinu 1,3-1,5 m u zonu grožđa zaštićenu lišćem. U radu županijske prognozne službe za zaštitu bilja koristili smo u desetgodišnjem razdoblju (1997.-2009.) komercijalno dostupne ferotrapove Biotrap-AgrEvo, Pherocon-Sandoz, Isagro i Csalomon za praćenje populacije grožđanih moljaca. Također nismo primijetili značajne razlike u njihovoj atraktivnosti.
Pojavu prvih leptira prezimljujuće populacije pepeljastog grožđanog moljca u Međimurskom vinogorju očekujemo početkom treće dekade travnja (22. travnja). Obično u prvim danima svibnja bilježimo njihovu masovniju pojavu. Prosječno šest dana nakon prve pojave pepeljastog moljca očekujemo i prvi ulov prezimljujućih leptira žutog grožđanog moljca.
Početak leta druge generacije pepeljastog i žutog grožđanog moljca očekujemo od 28. lipnja-1. srpnja.
Zanimljivo je da početak leta druge generacije može biti jako razvučen i različit po godinama. Tako smo tijekom izrazito suhe i vruće 2003. prvu pojavu druge generacije pepeljastog moljca zabilježili već sredinom lipnja (17/6). Iduće vlažne i prohladne 2004. tek sredinom srpnja (13/7). Pojavu treće generacije pepeljastog moljca očekujemo početkom zadnje dekade kolovoza (20/8). U svim godinama praćenja populacije moljaca u Međimurju uvijek je značajno veća brojnost pepeljastog grožđanog moljca u odnosu na žutog. Dapače, zadnjih godina žutog grožđanog moljca na pojedinim lokalitetima uopće ne lovimo na ferotrapove!
Suzbijanje – grožđani moljci
Domaća literatura preporučuje, a praksa često provodi njihovo suzbijanje kako bi se smanjila jača pojava ljetnih pokoljenja. Gusjenice prve generacije se lako zapažaju na generativnim organima tijekom cvatnje, ali su najmanje štetne jer pridonose prorjeđivanju bobica. Uspješno se suzbijaju i kurativno, nakon pojave prvih zapredaka. Premda se tolerantnim pragom za prvu generaciju gusjenica grožđanih moljaca smatra 15-30 na 100 grozdova. Naša iskustva i istraživanja u zemljama okruženja potvrđuju da je ovaj prag prestrogo postavljen. Potpuno je drugačiji pristup suzbijanju druge generacije moljaca. Zato jer i najmanji postotak oštećenih bobica od gusjenica predstavlja odlične preduvjete za ranu pojavu sive plijesni (Botrytis cinerea) ili tzv. “zelene plijesni grožđa”.
U svim vinogorjima gdje se pojavljuju brojnije populacije grožđanih moljaca obavezno se preporučuje njihovo usmjereno tretiranje. Kritični prag škodljivosti za drugu generaciju moljaca iznosi samo 4 gusjenice na 100 pregledana grozda. Stoga se provode dva tretiranja u razmacima 8-15 dana. Prednost se daje ekološki prihvatljivijim skupinama insekticida koji pošteđuju prirodne neprijatelje. Npr. biotehnički pripravci (regulatori razvoja kukaca) (npr. Match, Runner, Mimic i slično) i biološki insekticidi na osnovi spora i toksina bakterije Bacillus thuringiensis var. kurstaki (npr. Biobit, Baturad WP). Treća generacija moljaca je prema ulovu na ferotrapove u Međimurskom vinogorju najmanje brojna. No potencijalno su neizravne štete zbog razvoja plijesni i truleži grožđa vrlo velike.
Gusjenice moljaca se tada kemijski otežano suzbijaju zbog njihove skrivenosti u zbijenim grozdovima i pridržavanja propisane karence. Samo pojedini pripravci u našoj zemlji imaju propisanu karencu za grožđe 7 dana (Affirm WG),.14 dana (npr. Avaunt SC, Runner SC) ili 21 dan (npr. Reldan EC, Laser KS, Beta-Baythroid EC). No prema vlastitim iskustvima kvalitetno suzbijana druga generacija gusjenica moljaca je jamstvo da neće biti zabilježene štete od trećeg pokoljenja pepeljastog moljca.
Zbog pojave fitoplazmoza i američkog cvrčka (Scaphoideus titanus) na lokalitetu Štrigova (Budinščak et al., 2005), u nasadima gdje se pojavljuju simptomi patološke žutice prednost pri suzbijanju ljetne generacije grožđanih moljaca dajemo novijem indoksakarbu (Avaunt SC) i klorpirifos-metilu (Reldan EC). Ovakvim pristupom primjena insekticida protiv grožđanih moljaca se posljednjih 10ak godina u Međimurskom vinogorju smanjila 300%. Biološka je učinkovitost sa samo dva godišnja tretiranja značajno povećana.
