Glavne štete kukuruzu nanose ličinke koje žive i razvijaju se u tlu iz odloženih jaja prošle godine. Ishranom na korijenu ličinke uzrokuju smanjenje mase korijena, a time i trošenje životne energije biljke na njegovu regeneraciju. Jači napad na korijen oslabljuje uporište biljke u tlu i dovodi do povijanja ili kasnije polijeganja.

Otežana mehanizirana berba kukuruza izbjegava se i kod većeg napada na korijen, struka predlaže siliranje kukuruza. Štetni mogu biti i odrasli oblici koji se hrane svilom na klipu. Tako uzrokuju rehuljavost zbog remećenja oplodnje i razvoja zrna. Naša istraživanja pokazuju da intenzivna pojava odraslih oblika može imati za posljedicu i veći intenzitet zaraze klipova fuzariozama. Zato jer su na njima pronađene spore gljiva koje uzrokuju ove bolesti.

""

Gubitak prinosa kod silažnog kukuruza

Postavlja se pitanje ima li utjecaja napad ličinki i odraslih kukuruzne zlatice na kvalitetu silaže. U smislu njene količine i hranidbene vrijednosti? Kod nas su slabo istraživane ove povezanosti, međutim u SAD-u postoje istraživanja čiji su rezultati dosta zanimljivi. Naime, istraživanja su pokazala da ukoliko se kukuruz uzgaja ciljano za silažu. Možemo očekivati značajno veću štetu u smislu gubitka prinosa kod istog intenziteta napada. Nego ako se radi o uzgoju kukuruza za zrno. Ako se kalkulira cijena prinosa silažnog kukuruz u odnosu na cijenu kukuruza za zrno. Onda se gubitak u prinosu po jediničnoj cijeni koštanja proizvoda jače manifestira na silažnom kukuruzu jer je gubitak  veća.

Što se tiče kvalitete silaže u smislu sadržaja sirovih proteina i ukupnih vlakana. Dobra je vijest da intenzivna ishrana na korijenu ne dovodi do opadanje indeksa ovih hranjivih komponenti kukuruzne silaže. Drugi okolinski čimbenici kao što su vremenske prilike i optimalna starost biljaka kukuruza za silažu imaju mnogo veći utjecaj na kvalitetu silaže nego ishrana ličinkama na korijenu. Nije istraživano i slabo je poznato postoji li povezanost intenzivne pojave odraslih oblika kukuruzne zlatice u kukuruzištu. Također zaraze klipova fuzariozama i drugim gljivama koje su potencijalni zagađivači silaže mikotoksinima, iako smo mi našim istraživanjima uočili da odrasli mogu biti prenosioci spora ovih gljiva.

Planirana sjetva za silažu

Može se zaključiti da svjetska istraživanja ne idu u prilog našoj praksi koja u područjima s jače napadnutim poljima kukuruznom zlaticom, odbacuje za proizvodnju zrna i silira za silažu. Naime, istraživanja nas podučavaju tome da planiramo proizvodnju. Ako na nekoj parceli planiramo sjetvu kukuruza za silažu isplativije je provoditi zaštitu i procjenjivati rizik s manjim kritičnim brojem ulovljenih odraslih oblika na žutim pločama. Nego na poljima gdje planiramo proizvodnju za zrno. Zaključak je jednostavan – ako smo silirali polje na kojem se dogodila šteta od ličinki kukuruzne zlatice, gubimo dvostruko. Prvo, jer bi bilo bolje da je na njoj bio zasijan kukuruz za zrno. Drugo jer je na tome polju proizvedena masa silaže sigurno značajno manja od potencijala koju kukuruz može dati za silažu da je bio zaštićen od napada. Sve se nažalost, svodi na planiranje proizvodnje kukuruza na gospodarstvu i na procjenu rizik za prognozu šteta u ponovljenoj sjetvi.

Prethodni članakPovrat poreza za radnike u inozemstvu
Sljedeći članakPoziv na manifestacije “Maslina Split 2015” i “Intrada Split 2015”
dr. sc. Tomislav Kos
Viši asistent na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: sustavi i mjere suzbijanja štetnika na ratarskim kulturama i uskladištenim poljoprivrednim proizvodima. Entomologija (znanosti o kukcima), fitofarmacija, savjetodavstvom u fitomedicini. Rođen je 1977. godine. Diplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završava 2004. godine od kada je djelatnik Zavoda za poljoprivrednu zoologiju. Doktorski rad obranio je 2011. godine na istoj instituciji te je izabran u višeg asistenta u suradničkom zvanju znanstvenog novaka. U znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika izabran je 2013. godine. Znanstveni interes usredotočen je na sustave i mjere suzbijanja štetnika na ratarskim kulturama i uskladištenim poljoprivrednim proizvodima. Osim entomologijom (znanosti o kukcima) bavi se i fitofarmacijom, istraživanjem učinkovitosti insekticida u laboratorijskim i poljskim pokusima, te savjetodavstvom u fitomedicini. U nastavnom programu studija Agronomskog fakulteta trenutno je suradnik na jednom modulu preddiplomskog i dva modula diplomskog studija. Ovlašteni je predavač Ministarstva poljoprivrede za provođenje akcijskog plana održive uporabe pesticida. Pod njegovim mentorstvom izrađeno je 14 diplomskih radova, a na više njih bio je u povjerenstvu ili je sudjelovao kao neposredni voditelj. Sudjelovao je s 12 radova kao autor ili koautor na međunarodnim znanstvenim skupovima od čega pet usmenih izlaganja i sedam postera, a na dva rada je bio prvi autor. Na nacionalnom stručnom skupu Hrvatskog društva biljne zaštite sudjelovao je sa 16 radova, od kojih je na četiri bio prvi autor. Kao autor ili koautor objavio je više znanstvenih radova indeksiranih u međunarodnim bazama te veći broj stručnih i popularnih članaka. Surađivao je na tri međunarodna i tri domaća znanstvena projekta, te više razvojnih projekta Ministarstva poljoprivrede i suradnje s lokalnom samoupravom ili udrugama proizvođača. Kao koautor sudjeluje u pisanju dvaju poglavlja u knjigama s međunarodnom recenzijom. Aktivno sudjeluje u radu domaćih i inozemnih strukovnih udruženja (HDBZ, HED, IOBC, B.E.N.A.). Dobitnik je Rektorove nagrade za studentski rad, stipendije Zaklade Agronomskog fakulteta za suradnju s gospodarstvom, Zelene stipendije Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Agencija za zaštitu okoliša i predstavništvo B.E.N.A-e u Hrvatskoj.