Nedavno je objavljen podatak o godišnjoj potrošnji pesticida u poljoprivredi zemalja članica EU za 2021., pri čemu je naša zemlja na gotovo samom začelju s ukupno utrošenih 1.469,6 tona.
Prema podatcima o prodaji sredstva za zaštitu bilja registriranih za profesionalnu primjenu (Fitosanitarni informacijski sustav – FIS), u Republici Hrvatskoj godišnje utrošimo između 1.500-2.000 tona pesticida. Meteorološki uvjeti značajno utječu na potrošnju pesticida, pa smo tijekom iznadprosječno kišovite sezone 2014. u našoj zemlji utrošili 2.047 tona pesticida, dok je tijekom aridne 2017. ta potrošnja iznosila 1.515 tona. Način korištenja poljoprivrednog zemljišta i intenzitet tretiranja pojedine kulture također značajno utječe na potrošnju pesticida.
Premda se u svijetu koristi nešto više od 1.100 djelatnih tvari, u Republici Hrvatskoj rješenje za primjenu ima tek 220 djelatnih tvari.
Prema podatcima iz *FIS-a o potrošnji sredstva za zaštitu bilja tijekom razdoblja 2014.-2018. godine vinova loza je naša kultura gdje po jedinici površine trošimo značajno više djelatnih tvari pesticida (10,7 kg/ha) nego u drugim nasadima ili biljnim usjevima (npr. u voćnjacima 5,6 kg/ha, u usjevima duhana 5,5 kg/ha, u krumpiru 2,9 kg/ha) (ili prosječno na hrvatskim poljoprivrednim površinama 1,04 kg/ha).
*FIS = Fitosanitarni Informacijski Sustav (FIS) (https://fis.mps.hr) je platforma u kojoj su spremljene i povezane informacije vezane uz upravljanje registracijom sredstava za zaštitu bilja, evidencijom prodaje, prodajnom mrežom, procesima i podatcima vezanim uz izobrazbe, o tretiranjima javnih površina, te podatcima o kontroli uređaja za primjenu sredstava za zaštitu bilja. Sustavu se pristupa putem portala ePoljoprivreda (https://ePoljoprivreda.mps.hr) uz autentifikaciju putem sustava NIAS (Nacionalni Identifikacijski i Autentikacijski Sustav) koji je dio portala e-Građani.
Potrošnja pesticida – trend u svijetu, državama članicama i našoj zemlji
Već 1960-ih godina odnosno nedugo nakon širenja primjene kemijskih sredstva za zaštitu bilja organskog podrijetla u poljoprivrednu proizvodnju, primijećeni su najvažniji nedostatci najraširenije metode izravnog suzbijanja neželjenih organizama: onečišćenje okoliša (ostaci ili rezidui pesticida u zemljištu, vodama i zraku), negativan utjecaj na “ne-ciljane” organizme (npr. oprašivače, prirodne neprijatelje, humifikatore), ostaci u namirnicama biljnog ili animalnog podrijetla, te pojava rezistentnosti ili otpornosti neželjenih organizama uslijed njihove nestručne i pretjerane uporabe.
Stoga je već prije 60 godina započeo razvoj integrirane zaštite bilja (IPM – Integrated Pest Management) koji za cilj ima smanjiti potrošnju pesticida. Radi zaštite zdravlja potrošača, sustavno praćenje ostataka pesticida u namirnicama na području Europske Unije započelo je 2022. analizom više od 70.000 biljnih i animalnih uzoraka.
Istraživanja su pokazala da Europljani koriste namirnice koje su u velikoj mjeri bez ostataka pesticida ili ih sadrže unutar zakonskih granica. Ali, zbog zaštite okoliša i očuvanja biološke raznolikosti naknadno je usvojena Direktiva 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju akcijskog okvira Zajednice za postizanje održive uporabe pesticida, temeljem koje bitne promjene (ograničenja) u distribuciji i primjeni kemijskih sredstva za zaštitu bilja donosi nacionalni Zakon o održivoj uporabi pesticida (NN 14/14, 46/22).
Povrće i voće bez mjerljivih ostatka pesticida
U novom programskom razdoblju zajedničke europske poljoprivredne politike prijedlogom nacrta Uredbe o održivoj uporabi sredstva za zaštitu bilja i Uredbe o obnovi prirode predviđa se smanjenje potrošnje kemijskih sredstva za zaštitu bilja 50 % do 2030. godine. Hrvatski proizvođači hortikulturnog bilja (u sektoru povrća i voća) koji na veliko opskrbljuju strane trgovačke lance moraju već od 2016. zadovoljiti strože zahtjeve uz “Residue Free” biljne namirnice (“povrće i voće proizvedeno bez mjerljivih ostataka pesticida”).
Posljednjih 30 godina potrošnja poljoprivrednih pesticida u svijetu je porasla 57 % (Histogram 1.) (u navedenom je razdoblju povećana sa 1,6 milijuna tona na 2,7 milijuna tona). Tijekom druge dekade novog milenija (2011.-2020.) svjetska potrošnja pesticida se kreće od 2,65 do 2,75 milijuna tona (prosječno 2,69 milijuna tona). Pritom, među prvih pet država po potrošnji pesticida u svijetu ubrajamo Kinu (1.763.000 t), Sjedinjene Američke Države (407.779 t), Brazil (377.176 t), Argentinu (196.009 t) i Kanadu (90.839 t). Od članica Europske Unije u skupinu vodećih deset država po potrošnji pesticida u svijetu ubrajamo samo Francusku (70.589 t) i Španjolsku (60.896 t).
Tablica 1. Vodećih deset država potrošača poljoprivrednih pesticida u svijetu 2020. godineDržava Potrošnja pesticida (tona) Prosječno pesticida kg/ha Kina 1.763.000 13,1 Sjedinjene Američke Države 407.779 2,5 Brazil 377.176 6,0 Argentina 196.009 4,9 Kanada 90.839 2,4 Ukrajina 78.201 2,3 Francuska 70.589 3,6 Malezija 67.288 8,1 Australija 63.416 2,0 Španjolska 60.896 3,6
Stanje potrošnje poljoprivrednih pesticida u državama Europske Unije: za razliku od trenda potrošnje pesticida u svijetu, posljednjih nekoliko godina bilježimo prosječni pad prodaje pesticida 10,8 % u odnosu na 2016. , kad je u zemljama članicama zabilježena potrošnja nešto veća od 370.000 tona (Histogram 2.). Države članice koje troše najviše pesticida u poljoprivredi (>10.000 t), pored već spomenute Francuske i Španjolske, još su Italija (56.641 t), Njemačka (48.193 t) i Poljska (25.075 t).
Razvijenost države, veličina poljoprivrednih površina, udio kultura (usjeva i nasada) s većim indeksom tretiranosti u strukturi proizvodnje te prosječni meteorološki uvjeti (klimadijagram) najviše utječu na potrošnju pesticida.
Ako promatramo prosječnu potrošnju pesticida po jedinici poljoprivredne površine onda među zemljama članicama postoje značajne razlike (Histogram 3.). Veću potrošnju pesticida po jedinici površine u Europskoj Uniji imaju države Nizozemska (7,9 kg/ha), Belgija (6,7 kg/ha), Republika Irska (6,5 kg/ha), Italija (6,1 kg/ha) i Portugal (5,4 kg/ha).
Ove podatke objašnjavamo značajnim udjelom u njihovim poljoprivrednim površinama sljedećim kulturama: krumpir (Nizozemska, Belgija, Republika Irska), vinogradi (Portugal, Italija) i voćnjaci (jabuka – Italija). Nasuprot tome, skandinavske države članice (Švedska, Finska) zbog ograničenih poljoprivrednih površinama na kojima dominiraju trave (žitarice) imaju najmanju prosječnu potrošnju pesticida po jedinici površine (0,6 kg/ha). Početkom protekle 2022. objavljeno je da prosječna potrošnja pesticida u zemljama Europske unije iznosi 2,05 kg/ha, a količine koje se prodaju u Republici Hrvatskoj su gotovo dvostruko manje (1,04 kg/ha).
U europskoj strukturi potrošnje kemijskih sredstva za zaštitu bilja dominiraju pripravci za suzbijanje uzročnika bolesti (fungicidi i baktericidi) (40 %), slijede sredstva za suzbijanje korova (herbicidi) (33 %), sredstva za suzbijanje štetnih životinjskih organizama (insekticidi, akaricidi) (13 %), te ostali pesticidi koji se koriste u poljoprivredi.
Budućnost biljnog zdravstva u Europskoj Uniji
Osim već spomenutog općeg cilja smanjenja potrošnje pesticida u poljoprivredi 25-50 % do 2030., istovremeno se predviđa porast udjela ekološke poljoprivrede u zemljama članicama na 25 % (trenutno je 8,2 % europske poljoprivrede na ekološkim površinama, dok je u našoj zemlji taj udio 7,2 %).
Europska Komisija posljednjih 10 godina vrlo restriktivno povlači ili zabranjuje primjenu mnogim djelatnim tvarima iz skupine poljoprivrednih pesticida. Primjerice još 12. ožujka 2015. objavljena je Provedbena Uredba Komisije 2015/408 kojom se uspostavlja popis kandidata za zamjenu, koji sadrži 77 djelatne tvari. Njihove će uporabe biti izmijenjene, ograničene ili zabranjene ako postoje alternativna sredstva za zaštitu bilja ili mjere (metode) zaštite koje su znatno sigurnije za zdravlje ljudi, životinja i okoliš.
U EU je u proteklih sedam godina zabranjena primjena nekih fungicida (npr. ciprokonazol, epoksikonazol, famoksadon, miklobutanil, propikonazol, karbendazim, kinoksifen, prokloraz i dr.), herbicida (npr. dikvat, glufosinat, haloksifop-P, izoproturon, linuron, triasulfuron i dr.) i zoocida (bromadiolon, dimetoat, lufenuron, tiakloprid i dr.). Kako kandidata za zamjenu ima značajno više, vrlo je neizvjesno kada će biti ograničena ili ukinuta primjena nekih vrlo raširenih pesticida u hrvatskoj poljoprivredi (npr. bakarni spojevi, ciprodinil, ciram, difenkonazol, dimoksistrobin, fludioksonil, fluopikolid, imazamoks, metalaksil-M, metribuzin, nikosulfuron, pendimetalin, pirimikarb, tebukonazol, tebufenpirad i drugi).
Upitni proizvodni rezultati u skoroj budućnosti
Među vrlo “zahtjevne” kulture u biljnom zdravstvu ubrajamo vinske sorte europske (plemenite) vinove loze (Vitis vinifera L.). Premda je udio vinograda samo 8 % u poljoprivrednim površinama Europske Unije, neki autori smatraju da vinova loza zahtijeva potrošnju 40 % svih europskih pesticida (od čega su 70 % fungicidi).
Istraživanja provedena u Međimurskom vinogorju tijekom epidemijskih sezona 2019. i 2020. pokazuju da je moguće učinkovito zaštititi viske sorte europske (plemenite) vinove loze (npr. Muškat žuti, Cauvignon cabernet, Pinot sivi i dr.) u ekološkoj proizvodnji. Pritom je najveći broj aplikacija (10-15 godišnje) proveden sljedećim sredstvima za zaštitu bilja dopuštenim u ekološkom vinogradarstvu: kalijev sapun, kalijev-bikarbonat, sumpor i ekstrakt od preslice.
Mjere zaštite ekološkog vinograda s plemenitim vinskim sortama se provode isključivo preventivno (prije uvjeta za zarazu ili prije kiše), pritom je prosječni razmak tretiranja iznosio 6.5 dana, između kojih je padalo prosječno 20.0 mm oborina, te je na taj način potrebno tijekom sezone planirati prosječno 22.5 aplikacija.
Prosječan izgled pokusnih vinograda u Međimurju tijekom dozrijevanja grožđa pokusne 2020. godine: iz ekološkog uzgoja nakon 22 aplikacije (slika lijevo, vinska sorta Muškat žuti sredinom kolovoza i početkom rujna), te susjednog nasada s integriranom zaštitom bilja nakon 9 aplikacija (slika desno, vinska sorta Moslavac bijeli ili Šipon početkom listopada), Snimio M.Šubić.
Klimatske promjene od početka 2000.-ih godina proporcionalno utječu na veću štetnost neželjenih organizama u poljoprivredi te je samo u prvih 10 godina novog milenija njihovo povećanje u svjetskim razmjerima procijenjeno 20 %!
Pitanje je kakve proizvodne rezultate u skoroj budućnosti možemo očekivati alternativnim mjerama zaštite (primjenom sredstva za zaštitu bilja dozvoljenih u ekološkoj proizvodnji) tijekom epidemijskih sezona, primjerice kao ove 2023., kada se poljoprivrednici bore protiv žute hrđe u poljima pšenice, krumpirove plijesni, plamenjače u usjevima luka i nasadima vinove loze, uzročnikom krastavosti u nasadima jabuka, monilijskom paleži cvjetnih organa u koštičavom voću te drugim dominantnim uzročnicima biljnih bolesti, napasnim korovnim vrstama i fitofagnim organizmima životinjskog podrijetla (štetni kukci i grinje).