Nedavno je objavljen podatak o godišnjoj potrošnji pesticida u poljoprivredi zemalja članica EU za 2021., pri čemu je naša zemlja na gotovo samom začelju s ukupno utrošenih 1.469,6 tona.

Prema podatcima o prodaji sredstva za zaštitu bilja registriranih za profesionalnu primjenu (Fitosanitarni informacijski sustav – FIS), u Republici Hrvatskoj godišnje utrošimo između 1.500-2.000 tona pesticida. Meteorološki uvjeti značajno utječu na potrošnju pesticida, pa smo tijekom iznadprosječno kišovite sezone 2014. u našoj zemlji utrošili 2.047 tona pesticida, dok je tijekom aridne 2017. ta potrošnja iznosila 1.515 tona. Način korištenja poljoprivrednog zemljišta i intenzitet tretiranja pojedine kulture također značajno utječe na potrošnju pesticida.

Grafika 1. Potrošnja kemijskih pesticida je u padu

Premda se u svijetu koristi nešto više od 1.100 djelatnih tvari, u Republici Hrvatskoj rješenje za primjenu ima tek 220 djelatnih tvari.

Prema podatcima iz *FIS-a o potrošnji sredstva za zaštitu bilja tijekom razdoblja 2014.-2018. godine vinova loza je naša kultura gdje po jedinici površine trošimo značajno više djelatnih tvari pesticida (10,7 kg/ha) nego u drugim nasadima ili biljnim usjevima (npr. u voćnjacima 5,6 kg/ha, u usjevima duhana 5,5 kg/ha, u krumpiru 2,9 kg/ha) (ili prosječno na hrvatskim poljoprivrednim površinama 1,04 kg/ha).

Vinova loza je naša kultura gdje po jedinici površine trošimo značajno više djelatnih tvari pesticida

*FIS = Fitosanitarni Informacijski Sustav (FIS) (https://fis.mps.hr) je platforma u kojoj su spremljene i povezane informacije vezane uz upravljanje registracijom sredstava za zaštitu bilja, evidencijom prodaje, prodajnom mrežom, procesima i podatcima vezanim uz izobrazbe, o tretiranjima javnih površina, te podatcima o kontroli uređaja za primjenu sredstava za zaštitu bilja. Sustavu se pristupa putem portala ePoljoprivreda (https://ePoljoprivreda.mps.hr) uz autentifikaciju putem sustava NIAS (Nacionalni Identifikacijski i Autentikacijski Sustav) koji je dio portala e-Građani.

Potrošnja pesticida – trend u svijetu, državama članicama i našoj zemlji

Već 1960-ih godina odnosno nedugo nakon širenja primjene kemijskih sredstva za zaštitu bilja organskog podrijetla u poljoprivrednu proizvodnju, primijećeni su najvažniji nedostatci najraširenije metode izravnog suzbijanja neželjenih organizama: onečišćenje okoliša (ostaci ili rezidui pesticida u zemljištu, vodama i zraku), negativan utjecaj na “ne-ciljane” organizme (npr. oprašivače, prirodne neprijatelje, humifikatore), ostaci u namirnicama biljnog ili animalnog podrijetla, te pojava rezistentnosti ili otpornosti neželjenih organizama uslijed njihove nestručne i pretjerane uporabe.

Stoga je već prije 60 godina započeo razvoj integrirane zaštite bilja (IPM – Integrated Pest Management) koji za cilj ima smanjiti potrošnju pesticida. Radi zaštite zdravlja potrošača, sustavno praćenje ostataka pesticida u namirnicama na području Europske Unije započelo je 2022. analizom više od 70.000 biljnih i animalnih uzoraka.

Istraživanja su pokazala da Europljani koriste namirnice koje su u velikoj mjeri bez ostataka pesticida ili ih sadrže unutar zakonskih granica. Ali, zbog zaštite okoliša i očuvanja biološke raznolikosti naknadno je usvojena Direktiva 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju akcijskog okvira Zajednice za postizanje održive uporabe pesticida, temeljem koje bitne promjene (ograničenja) u distribuciji i primjeni kemijskih sredstva za zaštitu bilja donosi nacionalni Zakon o održivoj uporabi pesticida (NN 14/14, 46/22).

Povrće i voće bez mjerljivih ostatka pesticida

U novom programskom razdoblju zajedničke europske poljoprivredne politike prijedlogom nacrta Uredbe o održivoj uporabi sredstva za zaštitu bilja i Uredbe o obnovi prirode predviđa se smanjenje potrošnje kemijskih sredstva za zaštitu bilja 50 % do 2030. godine. Hrvatski proizvođači hortikulturnog bilja (u sektoru povrća i voća) koji na veliko opskrbljuju strane trgovačke lance moraju već od 2016. zadovoljiti strože zahtjeve uz “Residue Free” biljne namirnice (“povrće i voće proizvedeno bez mjerljivih ostataka pesticida”).

Histogram 1. Prosječna potrošnja poljoprivrednih pesticida u svijetu izražena u milijunima tona. U zadnjem desetljeću prosječna potrošnja pesticida je približno 2,7 milijuna tona ili 57 % više nego 1990. (Fernández, 2022.).

Posljednjih 30 godina potrošnja poljoprivrednih pesticida u svijetu je porasla 57 % (Histogram 1.) (u navedenom je razdoblju povećana sa 1,6 milijuna tona na 2,7 milijuna tona). Tijekom druge dekade novog milenija (2011.-2020.) svjetska potrošnja pesticida se kreće od 2,65 do 2,75 milijuna tona (prosječno 2,69 milijuna tona). Pritom, među prvih pet država po potrošnji pesticida u svijetu ubrajamo Kinu (1.763.000 t), Sjedinjene Američke Države (407.779 t), Brazil (377.176 t), Argentinu (196.009 t) i Kanadu (90.839 t). Od članica Europske Unije u skupinu vodećih deset država po potrošnji pesticida u svijetu ubrajamo samo Francusku (70.589 t) i Španjolsku (60.896 t).

Tablica 1. Vodećih deset država potrošača poljoprivrednih pesticida u svijetu 2020. godine

DržavaPotrošnja pesticida (tona)Prosječno pesticida kg/ha
Kina1.763.00013,1
Sjedinjene Američke Države407.7792,5
Brazil377.1766,0
Argentina196.0094,9
Kanada90.8392,4
Ukrajina78.2012,3
Francuska70.5893,6
Malezija67.2888,1
Australija63.4162,0
Španjolska60.8963,6

Stanje potrošnje poljoprivrednih pesticida u državama Europske Unije: za razliku od trenda potrošnje pesticida u svijetu, posljednjih nekoliko godina bilježimo prosječni pad prodaje pesticida 10,8 % u odnosu na 2016. , kad je u zemljama članicama zabilježena potrošnja nešto veća od 370.000 tona (Histogram 2.). Države članice koje troše najviše pesticida u poljoprivredi (>10.000 t), pored već spomenute Francuske i Španjolske, još su Italija (56.641 t), Njemačka (48.193 t) i Poljska (25.075 t).

Razvijenost države, veličina poljoprivrednih površina, udio kultura (usjeva i nasada) s većim indeksom tretiranosti u strukturi proizvodnje te prosječni meteorološki uvjeti (klimadijagram) najviše utječu na potrošnju pesticida.

Ako promatramo prosječnu potrošnju pesticida po jedinici poljoprivredne površine onda među zemljama članicama postoje značajne razlike (Histogram 3.). Veću potrošnju pesticida po jedinici površine u Europskoj Uniji imaju države Nizozemska (7,9 kg/ha), Belgija (6,7 kg/ha), Republika Irska (6,5 kg/ha), Italija (6,1 kg/ha) i Portugal (5,4 kg/ha).

Histogram 2. Potrošnja poljoprivrednih pesticida u Europskoj Uniji tijekom razdoblja 2011.-2019. godine iznosi između 350-370 tisuća tona, te zadnjih godina bilježi pad prema 333 tisuće tona. U nekim državama je zabilježena povećana prodaja tijekom razdoblja 2014.-2018.: npr. Cipar (+94 %), Austrija (+53 %), Francuska (+39 %) i Slovačka (+38 %), dok je u istom razdoblju u drugim državama zabilježena manja prodaja pesticida u poljoprivredi: npr. Portugal (-43 %), Irska (-28 %), Češka (-27 %) (Izvor: Eurostat).

Histogram 3. Prosječna potrošnja pesticida u poljoprivredi nekih država svijeta i zemljama članicama *Europske Unije (kg/ha) (izvor Eurostat). *Početkom 2022. godine objavljeno je da u Republici Hrvatskoj prosječno trošimo poljoprivrednih pesticida u količini 1,04 kg/ha, što je dvostruko manje od prosjeka potrošnje pesticida u državama članicama Europske Unije (2,05 kg/ha) (Izvor: Eurostat).

Ove podatke objašnjavamo značajnim udjelom u njihovim poljoprivrednim površinama sljedećim kulturama: krumpir (Nizozemska, Belgija, Republika Irska), vinogradi (Portugal, Italija) i voćnjaci (jabuka – Italija). Nasuprot tome, skandinavske države članice (Švedska, Finska) zbog ograničenih poljoprivrednih površinama na kojima dominiraju trave (žitarice) imaju najmanju prosječnu potrošnju pesticida po jedinici površine (0,6 kg/ha). Početkom protekle 2022. objavljeno je da prosječna potrošnja pesticida u zemljama Europske unije iznosi 2,05 kg/ha, a količine koje se prodaju u Republici Hrvatskoj su gotovo dvostruko manje (1,04 kg/ha).

U europskoj strukturi potrošnje kemijskih sredstva za zaštitu bilja dominiraju pripravci za suzbijanje uzročnika bolesti (fungicidi i baktericidi) (40 %), slijede sredstva za suzbijanje korova (herbicidi) (33 %), sredstva za suzbijanje štetnih životinjskih organizama (insekticidi, akaricidi) (13 %), te ostali pesticidi koji se koriste u poljoprivredi.

Budućnost biljnog zdravstva u Europskoj Uniji

Osim već spomenutog općeg cilja smanjenja potrošnje pesticida u poljoprivredi 25-50 % do 2030., istovremeno se predviđa porast udjela ekološke poljoprivrede u zemljama članicama na 25 % (trenutno je 8,2 % europske poljoprivrede na ekološkim površinama, dok je u našoj zemlji taj udio 7,2 %).

Europska Komisija posljednjih 10 godina vrlo restriktivno povlači ili zabranjuje primjenu mnogim djelatnim tvarima iz skupine poljoprivrednih pesticida. Primjerice još 12. ožujka 2015.  objavljena je Provedbena Uredba Komisije 2015/408 kojom se uspostavlja popis kandidata za zamjenu, koji sadrži 77 djelatne tvari. Njihove će uporabe biti izmijenjene, ograničene ili zabranjene ako postoje alternativna sredstva za zaštitu bilja ili mjere (metode) zaštite koje su znatno sigurnije za zdravlje ljudi, životinja i okoliš.

U EU je u proteklih sedam godina zabranjena primjena nekih fungicida (npr. ciprokonazol, epoksikonazol, famoksadon, miklobutanil, propikonazol, karbendazim, kinoksifen, prokloraz i dr.), herbicida (npr. dikvat, glufosinat, haloksifop-P, izoproturon, linuron, triasulfuron i dr.) i zoocida (bromadiolon, dimetoat, lufenuron, tiakloprid i dr.). Kako kandidata za zamjenu ima značajno više, vrlo je neizvjesno kada će biti ograničena ili ukinuta primjena nekih vrlo raširenih pesticida u hrvatskoj poljoprivredi (npr. bakarni spojevi, ciprodinil, ciram, difenkonazol, dimoksistrobin, fludioksonil, fluopikolid, imazamoks, metalaksil-M, metribuzin, nikosulfuron, pendimetalin, pirimikarb, tebukonazol, tebufenpirad i drugi).

Upitni proizvodni rezultati u skoroj budućnosti

Među vrlo “zahtjevne” kulture u biljnom zdravstvu ubrajamo vinske sorte europske (plemenite) vinove loze (Vitis vinifera L.). Premda je udio vinograda samo 8 % u poljoprivrednim površinama Europske Unije, neki autori smatraju da vinova loza zahtijeva potrošnju 40 % svih europskih pesticida (od čega su 70 % fungicidi).

Istraživanja provedena u Međimurskom vinogorju tijekom epidemijskih sezona 2019. i 2020. pokazuju da je moguće učinkovito zaštititi viske sorte europske (plemenite) vinove loze (npr. Muškat žuti, Cauvignon cabernet, Pinot sivi i dr.) u ekološkoj proizvodnji. Pritom je najveći broj aplikacija (10-15 godišnje) proveden sljedećim sredstvima za zaštitu bilja dopuštenim u ekološkom vinogradarstvu: kalijev sapun, kalijev-bikarbonat, sumpor i ekstrakt od preslice.

Mjere zaštite ekološkog vinograda s plemenitim vinskim sortama se provode isključivo preventivno (prije uvjeta za zarazu ili prije kiše), pritom je prosječni razmak tretiranja iznosio 6.5 dana, između kojih je padalo prosječno 20.0 mm oborina, te je na taj način potrebno tijekom sezone planirati prosječno 22.5 aplikacija.

Prosječan izgled pokusnih vinograda u Međimurju tijekom dozrijevanja grožđa pokusne 2020. godine: iz ekološkog uzgoja nakon 22 aplikacije (slika lijevo, vinska sorta Muškat žuti sredinom kolovoza i početkom rujna), te susjednog nasada s integriranom zaštitom bilja nakon 9 aplikacija (slika desno, vinska sorta Moslavac bijeli ili Šipon početkom listopada), Snimio M.Šubić.

Klimatske promjene od početka 2000.-ih godina proporcionalno utječu na veću štetnost neželjenih organizama u poljoprivredi te je samo u prvih 10 godina novog milenija njihovo povećanje u svjetskim razmjerima procijenjeno 20 %!

Pitanje je kakve proizvodne rezultate u skoroj budućnosti možemo očekivati alternativnim mjerama zaštite (primjenom sredstva za zaštitu bilja dozvoljenih u ekološkoj proizvodnji) tijekom epidemijskih sezona, primjerice kao ove 2023., kada se poljoprivrednici bore protiv žute hrđe u poljima pšenice, krumpirove plijesni, plamenjače u usjevima luka i nasadima vinove loze, uzročnikom krastavosti u nasadima jabuka, monilijskom paleži cvjetnih organa u koštičavom voću te drugim dominantnim uzročnicima biljnih bolesti, napasnim korovnim vrstama i fitofagnim organizmima životinjskog podrijetla (štetni kukci i grinje).

Prethodni članak Spas u “digitalnom farmingu” ili povećanju proizvodnje delicija od svinjskog mesa?
Sljedeći članakPrilikom planiranja sjetve treba voditi računa o uvjetovanosti
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.