Premda je na orahu opisano 50-ak uzročnika bolesti, te više desetaka različitih štetnih organizama životinjskog podrijetla, tijekom sezone provodimo samo nekoliko usmjerenih mjera zaštite radi suzbijanja nekoliko dominantnih vrsta.

U kalkulacijama proizvodnje plodova u ljusci procjenjuje se da godišnji trošak zaštite nasada oraha iznosi 14,4 % (površina 1 ha, razmaci sadnje 8×8 m, 160 stabala/ha), ali ako se dodatno planira jezgra očistiti od ljuske, tada taj trošak iznosi 8,05 % u ukupnim varijabilnim troškovima. Stoga je uzgoj oraha “popularan” u ekološkoj proizvodnji.

Siva pjegavost orahova lista i ploda

Gnomonia leptostyla an. Marssonina juglandis je najučestalija bolest oraha u našoj zemlji zbog koje godinama s povoljnim uvjetima za njezin razvoj može nastupiti potpuni gubitak lišća (defolijacija), najčešće u drugom dijelu vegetacije. Ovakva višegodišnja pojava iscrpljuje voćku, što se očituje u manjem prirastu i urodu narednih sezona (plodovi su manji i loše kakvoće). Bolest je česta u rasadnicima, gdje se redovito i usmjereno suzbija, jer gubitkom lišća drvo slabije sazrijeva. Simptomi ove bolesti su vidljivi na lišću, plodovima i mladicama: na lišću je prepoznajemo po okruglastim i ovalnim ili poligonalnim pjegama s tamnijim rubom, a zaraženi središnji dio je sive boje (od tuda ime siva pjegavost).

Pjege su u početku male, promjera do 2 mm, ali tijekom razvoja bolesti “dostignu” veličinu 2 cm ili više. Jače zaraze pogoduju međusobnom spajanju susjednih pjega, pa time nastaje smeđe uvijanje i sušenje lišća, uz prijevremeno otpadanje tijekom kolovoza i rujna. Na peteljci lista i glavnim žilama nastaju izdužene i udubljene pjege sivo-pepeljaste boje. Na plodovima se pjegavost razvija u obliku okruglastih, udubljenih, nekrotičnih (mrtvih) pjega u zelenoj lupini.

Pjege na lupini plodova su najprije svjetlije boje, ali s vremenom potpuno pocrne i šire se na veću površinu. Ako se zaraze mladi plodovi dolazi do njihova propadanja i otpadanja. U slučaju kasnijih zaraza ostaju na stablima, ali su sitniji od zdravih, imaju slabije razvijene jezgre te su manje ukusni. Mogu mumificirati (potpuno pocrne i smežuraju), pa ostaju visjeti na stablima do kasno ujesen ili tijekom zime. Takvi plodovi predstavljaju izvor bolesti u narednoj sezoni.

Tablica 1. Najčešći uzroci propadanja plodova oraha i njihovo raspoznavanje (neželjene promjene na plodovima oraha od uzročnika bolesti vidimo već početkom ljeta, a od orahove muhe tek krajem ljeta)

Na jednogodišnjim šibama, ali i na kori sadnica u rasadniku, pojavljuju se utonule sivkaste pjege okruglo-eliptičnog izgleda i različite veličine. Pjege uvijek imaju tamniji rub. Na osjetljivim sortama na mjestima zaraze puca kora. Gljivica Gnomonia leptostyla formira u prezimljujućim oboljelih orahovim organima (lišću, plodovima, izbojcima) posebna zatvorena plodišta (periteciji), otporna na niske temperature. Iz njih se tijekom proljetnih mjeseci oslobađaju infektivne spore za prve ili primarne zaraze. Oslobađanje tzv. “zimskih spora” traje za toplijih proljetnih kišnih dana tijekom travnja, svibnja i moguće još početkom lipnja.

Informaciju o tome vlasnici plantažnih nasada oraha modu dobiti u odsjecima županijske prognozne službe za zaštitu bilja jer je primarni ciklus sive pjegavosti oraha sličan uzročniku krastavosti na jabukama i kruškama (Venturia). U kontinentalnom su dijelu naše zemlje zimska plodišta uzročnika bolesti formirana krajem ožujka ili početkom travnja. Jedan sat nakon jednosatnog vlaženja starih i oboljelih listova, a kada su temperature veće od 10°C, oslobađaju se zimske askospore. Zračne ih struje nanose na vlažno lišće, a najpovoljnija temperatura za infekciju jest 21°C, pri relativnoj vlažnosti 96-100 %. Kritično razdoblje za usmjerene zaštite oraha protiv ove bolesti traje od početka ili sredine travnja do kraja svibnja ili početka lipnja. Krajem svibnja obično primjećujemo prve simptome na lišću.

Za vlažnih i toplih ljetnih mjeseci ostvaruju se tzv. sekundarne ili ljetne (naknadne) zaraze, tek nakon kojih nastupa palež i prijevremeno otpadanje lišća. Kiša širi “ljetne spore” bolesti iz “otvorenih plodišta” koja nastaju na mjestima primarnih zaraza. Ova se bolest u orasima može suzbijati registriranim fungicidima u našoj zemlji na osnovi bakra ili kombinirani fungicid (npr. Signum DF). Mjere tretiranja treba započeti od druge početka travnja te naročito tijekom mjeseca svibnja. Ovisno o količini i rasporedu oborina, mjere zaštite bi u kritičnom razdoblju trebalo ponoviti nakon 50-60 mm oborina. U cvatnji oraha ne koristiti bakarne fungicide.

Premda smo prve simptome gljivične pjegavosti lišća oraha (Gnomonia) primijetili već krajem mjeseca svibnja, tijekom prve polovice i sredinom lipnja o.g. zaprimamo uzorke otpalih plodova oraha na nekim sortama (stablima), a koji potječu od bakterijske pjegavosti (Xanthomonas)

Tablica 2. Neki fungicidi dopušteni za suzbijanje bolesti oraha u našoj zemlji

Bakterijska pjegavost

Na orahu pronalazimo i bakterijsku pjegavost (Xanthomonas campestris pv. juglandis), sa sličnim promjenama na lišću i plodovima kao gljivična siva pjegavost. Bakterijska pjegavost je raspoređena duž žila lista, žile naknadno pocrne cijelom svojom dužinom, a na zaraženim se mladicama razvija vršni tamni palež.

Na bakterijskoj pjegavosti lišća i plodova nema središnje sive boje. Ova se bolest širi u unutrašnji tamni palež još prije razvoja ljuske plodova oraha. Javlja se u iznadprosječno toplim i vlažnim proljetnim mjesecima, a pri optimalnim uvjetima na zaraženim se dijelovima može pojaviti bakterijski iscjedak (eksudat). Stoga u programu zaštite nasada oraha preporučujemo koristiti registrirane bakarne pripravke i organske pripravke.

U novije se vrijeme pojavljuju na našem tržištu mikrobiološki stimulatori na osnovi Bacillus subtilis (npr. Ekstrasol, BioLifei dr.). Pokusnim su rezultatima dobiveni vrlo dobri i ohrabrujući rezultati njihove primjene u hortikulturi. Također, suzbijaju neke važnije skupine uzročnika gljivičnih i bakterijskih bolesti (npr. plamenjače, pepelnice, plijesni, pjegavosti), ali samo preventivno. Prikladni su za ekološku proizvodnju. Mogu biti učinkovitiji samo uz povećani broj aplikacija (prosječni razmaci tretiranja do 7 dana). Mogu se miješati s insekticidima, ali ih ne preporučujemo miješati s bakarnim pripravcima.

Opisane simptome gljivičnih i bakterijskih bolesti ne treba poistovjetiti sa štetama od orahove muhe (Rhagoletis completa). Orahova muha ima jednu generaciju godišnje. Odrasli oblici lete od sredine mjeseca srpnja do sredine mjeseca rujna (štete na plodovima od orahove muhe obično vidimo od druge polovice kolovoza i tijekom rujna).

Prethodni članakŠto trebate znati prije podizanja nasada maline?
Sljedeći članakUoči berbe jabuka
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.