Zebra chip prijeti Europi

44

Zbog bolesti poljoprivredne biljke gube svoja proizvodna svojstva ili u potpunosti propadaju. Uz gljivice (i pseudogljivice), viruse i viroide, bakterije i njima vrlo slične fitoplazme posljednjih godina pričinjavaju sve veće ekonomske štete u hortikulturnoj proizvodnji (voćarstvu, povrćarstvu, vinogradarstvu, cvjećarstvu i rasadničarstvu).

Bakterijske biljne bolesti prepoznajemo po nekim specifičnim znakovima (simptomima) koji nisu tipični drugim uzročnicima: npr. nenadano i brzo venuće, pojava bakterijskog iscjetka, formiranje tumorastih izraslina (bakterijski rak), “masne” pjege na lišću i plodovima, te izražena palež bez vidljivih “micelarnih prevlaka”.

Zašto se bakterioze teško suzbijaju?

Za biljne vrste opasne bakterioze posjeduju neka zajednička svojstva svim bakterijama: jednostavni su, prokariotski i jednostanični organizmi, vrlo prilagodljivi i promjenjivi. Bakterije se razmnažaju dijeljenjem (izuzev roda Streptomyces), pa od samo jedne stanice uz optimalne uvjete u 24 sata nastaje 17 milijuna novih jedinki. Tako ogroman infektivni potencijal koji nastaje u vrlo kratkom razdoblju, objašnjava nam njihovu neočekivanu pojavu. Organizmi vrlo slični bakterijama koji nemaju staničnu stijenku od 1993. godine su svrstani u razred Mollicutes, a najznačajniji među njima je rod Phytoplasma (vrlo opasna kategorija patogenih organizama smještenih isključivo u biljnim stanicama floema). Do sada je opisano oko 100 vrsta biljnih (fitopatogenih) bakterija, koje su svrstane u dvadesetak rodova. Podijeljene su u podvrste i patogene varijetete, pa na taj način ima približno opisanih 350 biljnih bakterioza. Biljne su bakterije najčešće štapićasta oblika, a većina ih na površini ima nastavke (bičeve ili flagelle). Bičevi mogu biti raspoređeni po cijeloj površini, odnosno samo na jednoj ili obje polarne strane bakterijske stanice. Služe im za pokretanje u tekućem mediju i prisutnost vode je neophodna za zarazu ili infekciju osjetljivog biljnog tkiva. Bakterije se razvijaju kao endoparaziti, što znači da se nalaze u unutrašnjosti napadnute biljke (premda neke vrste preživljavaju kao epifiti na površini tkiva), šire se međustaničnim prostorima, a neke i žilnim staničjem (ksilem, floem). Vrlo važan ekološki čimbenik za širenje bakterijskih bolesti su pored kiše i vjetra njihovi prenositelji (vektori): različite vrste štetnih i korisnih kukaca, čovjek i različita oruđa. Iz ovih najvažnijih životnih značajki je vidljivo da se vrlo teško suzbijaju, naročito nakon što se već pojavljuju njihovi prvi znakovi.

""

U kontinentalnoj regiji naše zemlje globalnom promjenom klime ljeta postaju sve toplija i sparna, učestale su pojave grmljavinskog nevremena s olujnim vjetrom i tučom, a zime su sve manje hladne (uz dovoljno vlage i povišene zasićenosti zraka vlagom, optimalne temperature za razvoj većine biljnih bakterija su 25° do 30°C). Promet (uvoz) biljnog materijala svake godine sve više raste, a takvi događaji pogoduju porastu šteta od bakterijskih biljnih bolesti.

Posljednjih godina europski proizvođači krumpira sve više strahuju od unosa i širenja nove štetne vrste „Candidatus Liberibacter solanacearum“, koja uzrokuje novu bolest opisanu imenom „Zebra chip“.

Koji su simptomi bolesti?

Simptomi bolesti na nadzemnim organima se prepoznaju po slabijem rastu cime, manjem lišću, skraćenim stabljikama, uvijanju vršnog lišća s promjenom boje u brončano-crvenkastu i „zračnim gomoljima“. Najveće negativne posljedice na gomoljima vidljive su nakon prženja u čips ili „pommes fittes“, jer nastaju išarane tamne poprečne pruge kao na zebrama, po čemu je bolest dobila ime „Zebra chip“. Najveće štete u posljednjih petnaestak godina zabilježene na sortama krumpira koje se koriste u preradi (čips, pommes frites).

""

Sadnjom zaraženih gomolja moguće se prinos gomolja ne formira, odnosno zabilježene su štete u polju od nove bolesti do 60 %. Prema podacima Europske organizacije za zaštitu bilja najveće su štete u usjevima krumpira zabilježene u Gvatemali, Meksiku i jugozapadnom dijelu Sjedinjenih Država. Prenosi se zaraženim 1 2 3 Negativne promjene krumpira uzrokovane novom vrstom bolesti („Zebra chip“) koju uzrokuje štetna vrsta „Candidatus Liberibacter solanacearum“: žućenje nadzemnog dijela cime, slabiji rast (skraćeni internodiji) i uvijanje vršnog lišća s promjenom boje u brončano-crvenkastu (slika 1), na prerezu zaraženih gomolja koji su veličinom značajno manji od zdravih ističe se smeđa promjena boje žilnog staničja s nekrotičnim promjenama unutrašnjeg tkiva (slika 2), a najdrastičnije su promjene kod prerade krumpira u čips i „pommes frites“ (išarane tamne poprečne pruge kao na zebrama, po čemu je bolest dobila ime „Zebra chip“)(slika 3). gomoljima i specifičnom vrstom lisne buhe koja napada krumpir i rajčicu: Bactericera (syn. Paratrioza) cockerelli (Hemiptera: Psyllidae).

Značajne ekonomske štete u poljima krumpira zabilježene su na području Sjedinjenih Američkih Država, Meksiku, središnjem dijelu Amerike (Gvatemala, Honduras, Nikaragva) i Novom Zelandu. Bolest krumpira „Zebra chip“ je sporadično bilježena sve do 2004. godine, a naknadno su štete na nekim po – dručjima devastirajuće, naročito pri uzgoju krumpira za preradu. Sve do 2008. godine uzročnik bolesti je bio nepoznat, a tada su istraživanja provedena u Sjedinjenim Državama i Novom Zelandu potvrdila novu, do tada nepoznatu vrstu bakterije nazvanu imenom „Candidatus Liberibacter solanacearum“. Najsličnija je destruktivnom uzroku propadanja agruma u Aziji, Africi i Americi, a nove vrste „liberbakterija“ su smještene u žilnom staničju floema, ne mogu se uzgajati na hranjivim podlogama i ubrajamo ih u Alphaproteobacteria grupu. Sa zaraženih na zdrave biljke prenose se pomoću lisnih buha.

Negativne promjene krumpira uzrokovane novom vrstom bolesti („Zebra chip“) koju uzrokuje štetna vrsta „Candidatus Liberibacter solanacearum“: žućenje nadzemnog dijela cime, slabiji rast (skraćeni internodiji) i uvijanje vršnog lišća s promjenom boje u brončano-crvenkastu (slika 1), na prerezu zaraženih gomolja koji su veličinom značajno manji od zdravih ističe se smeđa promjena boje žilnog staničja s nekrotičnim promjenama unutrašnjeg tkiva (slika 2), a najdrastičnije su promjene kod prerade krumpira u čips i „pommes frites“ (išarane tamne poprečne pruge kao na zebrama, po čemu je bolest dobila ime „Zebra chip“)(slika 3).

""

Ostale biljke domaćini nove bolesti

Poznato je da štetna vrsta „Candidatus Liberibacter solanacearum“ napada i druge biljne vrste iz porodice „pomoćnica“ (Solanaceae): rajčicu, papriku, patlidžan, „tomatilo“ (Physalis), „tamarilo“ (Solanum betaceum) i nekoliko korova iz navedene botaničke skupine. Nakon 2010. godine dokazano je da nova bolest napada i mrkvu u području sjeverne Europe (Finska, Norveška, Švedska) (prijenos pomoću mrkvine lisne buhe Trioza apicalis) i sredozemnoj regiji (Španjolska i Kanarsko otočje) (prijenos pomoću vrste Bactericera trigonica) (zabilježene štete na mrkvi u Europi 100 %). Godine 2012. dokazana je pojava ove bolesti na celeru u Španjolskoj. Smatra se da temperature zraka imaju značajan utjecaj na razvoj bolesti krumpira „Zebra chip“, pri čemu se optimalne dnevne vrijednosti smatraju 27-32°C. Pri višim dnevnim temperaturama (32-35° i 35-40°C) bolest se nakon umjetne inokulacije nije razvijala na pokusnim biljkama krumpira. Opasnost od širenja – Europska i mediteranska organizacija za zaštitu bilja (EPPO) zbog porasta ekonomskih šteta u svijetu od nove bolesti krumpira „Zebra chip“ promijenila je status uzročnika „Candidatus Liberibacter solanacearum“ i njenog prirodnog širitelja (vektora) krumpirove lisne buhe (Bactericera cockerelli) s Alert na A1 listu karantenskih organizama. Uzgoj krumpira i rajčice smatra se ekonomski značajnim na području Europske unije, a trenutno je vrlo malo iskustva s mjerama suzbijanja ove bolesti. Smatra se da će u skoroj budućnosti selekcijom biti kreirane tolerantnije sorte krumpira, a mjere primjene sredstva za zaštitu bilja trebalo bi usmjeriti suzbijanju prirodnih širitelja bolesti – krumpirove buhe. VAŽ- NO: U uzgojnim područjima krumpira (rajčice, paprike, mrkve i celera) treba provoditi redovite zdravstvene preglede biljaka i uvezenog sadnog materijala (sjemenskog krumpira)! Osim simptoma koji se navode kod bolesti „Zebra chip“ potrebno je u polju i plastenicima tražiti moguću prvu pojavu krumpirove lisne buhe.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakNewsletter 1/2018
Sljedeći članakU Sisku otvorena izložba 175 godina Gospodarskog lista
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.