Napomena autora je da se na sadnicama posađenim u proljeće zadebljanja pojave već u jesen na vršnim dijelovima grančica. No sljedećih godina najčešće su locirana bliže bazalnom dijelu grane ili u pazušcima grana. Porezivanje takvih grana nema smisla, jer bi se time uništio sklad i lijep izgled stabla. Dodajemo da na mladim stabalcima može biti čak do 50 takvih zadebljanja.
Na osnovi dostavljenog uzorka radi se o zarazi sa zelenom smrekinom uši šiškaricom Chermes (syn. Sacchiphantes) viridis. Zadebljanja su šiške koje nastaju uslijed ishrane ušiju, koje žive unutar šiške, a pomalo nalikuju malom češeru. Ljuske na šiški nastaju zadebljanjem bazalnog dijela iglica. Na svakoj ljuski raspoznaje se vršni dio iglice. Šiške nastaju na bazi izboja, ali izboj raste dalje iznad šiške. U šiški se nalaze komorice sa 100-150 uši šiškarica.
To je vrlo rašireni štetnik koji napada prvenstveno mlada stabla smreka i jela (na jeli se javlja i jelina uš šiškarica Chermes abietes), a ponekad i vitalna, samostojeća stabla, kao i sastojine.
Smrekina i jelina uš šiškarica imaju dosta kompliciran ciklus razvoja. Među domaćima je ariš na kojem ta uš ne stvara šiške, već čini štetu samo sisanjem sokova. Ova uš prezimi u šiškama kao nepotpuno razvijena ženka, koja spolnu zrelost postigne rano u proljeće. Tada se javlja prva generacija zvana uš temeljnica (fundatrix), koja je zelene boje i bez krila. Pred bubrenje pupova njene ženke napuštaju šiške i odlažu jaja na donjoj strani izboja (oko 100-150 jaja), zaštićena voštano vunenom prevlakom.
Nakon 10-ak dana iz jaja izlaze ličinke, koje se odmah počinju hraniti na bazi mladih iglica. Kao posljedica hranjenja, sisanja biljnih sokova, oko mladih uši razvija se tkivo šiške, koja u nastavku izraste u normalnu grančicu. U šiški se stvaraju komorice, a ličinke se nastavljaju hraniti zaštićene od prirodnih neprijatelja i vremenskih nepogoda. Gotovo redovno se grančice sa šiškama osuše u idućoj godini.
U drugoj polovici srpnja šiške pucaju, a iz njih izlaze razvijene ličinke i presvlače se u krilate ženke. Jaja koja ove ženke odlože u blizini vrškova iglica su nezaštićena. Dok ličinke koje se razviju iz tih jaja smještaju se na koru grana i debla, prekriju navlakom voska i tako prezime. U proljeće završavaju svoj razvoj i pretvaraju se u ženke, koje odlože manji broj jaja. Ličinke koje se izlegu iz tih jaja prelaze na iglice ariša i one će dati četvrtu generaciju krilatih ušiju, koje se vraćaju na smreku. Nakon oplodnje ženka odloži samo jedno jaje iz kojeg u jesen izlazi ličinka koja će prezimiti na kori grana u blizini pupova. Smrekina uš šiškarica ima dvogodišnji ciklus razvoja, u kojem se razvije 5 generacija.
Suzbijanje- uš šiškarica
Kod uzgoja božićnih stabala, smreka ili jelki kao i u vrtovima, ovaj štetnik može učiniti vrlo velike štete. U takvim slučajevima treba pribjeći kemijskom suzbijanju. Na smrekama i jelama protiv ove uši na prezimljenju treba provesti 2-3 prskanja krajem zime. Tretiranja se obavljaju od sredine do kraja ožujka, u razmaku od 10 do 15 dana i kasnije. Od pripravaka u to doba godine dobro je koristiti za prvo i eventualno drugo prskanje Bijelo, Crveno ili Plavo ulje. Za kasnije prskanje u vegetaciji aficidi Pirimor 50 WG, Switch 62,5 WG ili sistemični insekticidi poput Confidora 200 Sl, Actare 25 WG ili Calypsa SC 480. U ljetnim mjesecima, kod otvaranja gala i pojave krilatih oblika, moguća je kemijska intervencija u cilju smanjenja intenziteta zaraze. Koristeći neki od navedenih aficida ili sistemičnih insekticida iz grupa neonikotinoida (Confidor 200 Sl, Actara 25 WG ili Calypso SC 480). Na arišu se radi samo proljetno prskanje. Kada se na iglicama primijete bjelkasto voštani pramenovi, primjenom preporučenih insekticida
