""Žuta hrđa poznata je u Hrvatskoj još od 1928. godine. Zatim je uslijedilo nekoliko epifitocija (epidemija) (1932., 1951., 1955., 1981.). Ona bi se povremeno javljala krajem zime i početkom proljeća, pa “nestajala” čim bi se podigle temperature. Za suzbijanje uzročnika bolesti neophodno je kvalificirano prepoznavanje bolesti o čemu ovisi i pravilan izbor fungicida i uspješnost zaštite. Stoga su navedene osnovne razlike u simptomima između ove tri hrđe.

Crna hrđa

Crna žitna hrđa bolest je pšenice, raži, pšenoraži, ječama, zobi i drugih biljaka iz porodice trava. Simptomi se na pšenici pretežno javljaju na vlati i rukavcu lista, ali se mogu pojaviti i na plojci. Na svim dijelovima se pojavljuju malo uzdignuti crvenkastosmeđi jastučići (uredosorusi). U jastučićima se nalaze spore koje raznose zarazu. Spore obnavljaju zarazu, pa tijekom vegetacije nastaje nekoliko generacija uredosorusa. Jastučići su u početku dugački oko jednog centimetra produžena oblika. Na vlati i rukavcu jastučići se međusobno spajaju tvoreći produžene linije crvenkastosmeđe boje.

Karakteristično za crnu hrđu je rastrgana epiderma koja opkoljava jastučiće (uredosoruse). Čim pšenica završi mliječnu zriobu i počne žutiti, jastučići poprimaju crnu boju. U njima nastaje drugi tip spora (teliospore) koje ne mogu zaraziti pšenicu, ali su izvor zaraze za prelaznog domaćina žutiku (Berberis spp.).

Smeđa hrđa

Puccinia recondita uzročnk je smeđe hrđe na pšenici, ječmu, raži i pšenoraži. Na gornjoj strani plojke nastaju nepravilno rasuti jastučići (uredosorusi) svjetlije ili tamnije smeđe boje. Jastučići su okruglasti i znatno manji (1-2 mm) od onih u crne hrđe. Rijetko se spajaju i to samo u slučaju vrlo jakog napada. Unutar jastučića nalaze se brojne uredospore koje su odgovorne za infekcije tijekom vegetacije. U drugom dijelu vegetacije razvijaju se na donjoj strani plojke okruglasti crno obojeni jastučići (teliosorusi) pokriveni epidermom koji nemaju utjecaja na epidemiologiju jer u našem podneblju nema alternativnog domaćina, pa prezimljva u obliku uredospora ili uredomicelija.

Za razliku od crne hrđe, koju gotovo ne možemo registrirati u usjevu pšenice, smeđa hrđa prisutna je redovito u jačem ili slabijem intenzitetu ovisno o godini. Ta hrđa na pšenici napada prvenstveno list, pa je nazivaju i lisna hrđa.

Žuta hrđa

Napada sve nadzemne dijelove žitarica (pšenica, ječam, pšenoraž, raž, zob), ali na pšenici je u 2014. nanijela velike štete.

Znaci bolesti najkarakterističniji su na plojci, te pljevicama po čemu se lako razlikuje od ostalih hrđa na pšenici. Rjeđe se simptomi pojavljuju na rukavcu i vlati. Može biti zaražen perikarp sjemena, pa takvo zrno ostaje šturo. Osobito je štetan jak napad na pljevice, jer one dok su zelene asimiliraju i značajno pridonose punjenju zrna. U početku pojave na listovima nastaju jastučići (uredosorusi) žute boje. Po nastajanju jastučići su pojedinačni, vrlo sitni (0,5-1,0 mm x 0,3-0,5 mm). Samo jedna infekcija dovoljna je da nastane čitavi niz jastučića (uredosorusa) tvoreći žutu liniju.

Nakon infekcije kroz puči hife se uzdužno šire ispod epiderme od jedne substomatalne šupljine do slijedeće susjedne, formirajući novi jastučić (uredosorus). Ubrzo se spajaju u linije – crtice, koje se protežu po čitavoj plojci. Tu nastaje jedna, a češće više linija paralelnih s rubom plojke. U početku su uredosorusi pokriveni epidermom koja s vremenom puca. Reakcija zaražene pšenice je vrlo jaka, pa brzo dolazi do nekroze i sušenja zaraženih dijelova lista. Pljevice djelomično ili potpuno poprime smeđu boju. Stvaranje jastučića na vanjskoj strani pljevice je rjeđa pojava, međutim s unutrašnje strane nastaju jastučići žute boje. Pred kraj vegetacije nastaju jastučići crne boje (teliosorusi) pokriveni epidermom u kojima se nalaze teliospore. Do nedavno se smatralo da P. striiformis nema alternativnog domaćina već da se održava na samonikloj pšenici, ječmu i da prelazi u jesen na tek posijane žitarice i prezimljva u obliku uredomicelija ili uredospora. Nedavno je dokazano da su Berberis vrste alternativni domaćini, te da P. striformis ima isti životni ciklus kao i Puccinia graminis.

Čimbenici važni za infekciju

Znaci bolesti su važni za kvalificirano prepoznavanje, pogotovo prvih znakova bolesti, kako bi donjeli odluku o suzbijanju. Uz prisustvo virulentnog uzročnika bolesti od presudne su važnosti osjetljivost sorte i klimatski čimbenici. Ovaj parazit ima veliki broj patotipova koji se razlikuju po virulentnosti. Prošle godine europskim poljima harala je vrlo agresivna warrior rasa, koja je iznenadila poljoprivrednike u Hrvatskoj, ali i nekim drugim zemljama u Europi. Pojava žute hrđe redovita je pojava u nekim zapadnim europskim zemljama, pa njihove selekcijske kuće daju na tržište sorte pšenice relativno otporne na uzročnika žute hrđe, dok su domaće sorte većinom osjetljive. Ipak steklo se iskustvo, jer su se naši proizvođači mogli uvjeriti u “poljsku otpornost” pojedinih sorata u sortnim pokusima. Temperature su bitne za preživljavanje svakog živog organizma, pa tako i patogenih gljivica. Na tablici 1. navedene su minimalne i maksimalne temperature za preživljavanje uzročnika hrđa na pšenici.

""

Iz tablice 1. je vidljivo da u odnosu na druge dvije hrđe, P. striiformis podnosi najniže temperature, dakle može preživjeti vrlo niske temperature tijekom zime. Minimalne temperature koje su vladale ove zime nisu bile prepreka za prezimljavanje P. striiformis. Tako nas nije začudila pojava simptoma još ove zime. Pregledom terena u okolici Osijeka, Valpova, Koprivnice, ustanovljeno je da je parazit prezimio na mnogim poljima, čak i na travama u okolici žitnih polja. Zaraza na tim poljima postoji, dakle dva uvjeta za infekcije postoje. Treći uvjet za daljni tijek infekcija ovisi o klimatskim čimbenicima. Temperatura i vlaga su od presudne važnosti za infekcije, a temperature za pojavu znakova bolesti.

""

U tablici 2. prikazane su temperature kod kojih se može realizirat infekcija. Kod temperatura nižih od vrijednosti u rubrici minimalne i viših od vrijednosti označenih u rubrici pesimalne neće doći do infekcija. Promatrajući optimalne temperature vidljivo je da P.striiformis može ostvariti infekcije kod mnogo nižih temperatura od drugih hrđa na pšenici, uz uvjet da je istovremeno list vlažan dulje od 3 sata. U proteklom razdoblju ove godine uvjeti za infekcije su postojali, a daljnji tijek razvoja bolesti ovisiti će o temperaturama i vlaženju lišća u sljedećim tjednima i mjesecima.

Zaštita

Žuta hrđa se javlja mnogo ranije od drugih bolesti na pšenici i zato treba početi sa zaštitom mnogo ranije. Prošle vegetacije mnogi su poljoprivrednici ostali zatečeni ranom pojavom žute hrđe. Većina ih je krenula u zaštitu kasno i nisu uspjeli postići zadovoljavajuću zaštitu. Neki poljoprivrednici proveli su 3 zaštite protiv žute hrđe. Trend integrirane zaštite je postići zadovoljavajuću zaštitu uz najmanji utrošak sredstva za zaštitu bilja. To se može postići uvođenjem prognoze i pragova odluke o primjeni sredstava za zaštitu bilja. Za praćenje temperature i vlage na našem tržištu postoje aparati za prognozu (Pinova Meteo i Pesll Instrument) koji su dobar pomagač pri donošenju odluke o potrebi zaštite. Međutim, to nije dovoljno. Aparati će pokazati uvjete za infekcije i onda kada nema izvora infekcije u polju, zato prag odluke treba donijeti poljoprivrednik na terenu. U nekim zemljama postoje pragovi odluke od kojih navodimo dvije mogućnosti donošenja odluke o potrebi provođenju zaštite.

Prva navedena metoda predviđa da na osjetljivim sortama treba provesti zaštitu ako u bilo kojem stadiju 5% biljaka ima zarazu od 5 % površine listova. Druga metoda je nešto zahtjevnija. Pregledava se 100 listova, ako se ustanovi 25 pjega na 100 listova u stadiju 37 (po Zadoksu), onda je vrijeme za zaštitu. Ako zaraza nije dosegla tu razinu, zašita se odgađa i prati širenje simptoma. U stadiju 40-49 (po Zadoksu ) kriteriji se donose na osnovi ocjene prvog lista ispod najgornjeg lista. U ovom stadiju kriteriji su 2 pjege koje pokrivaju 1 % površine lista.

U početku cvatnje (od stadija 51 nadalje, po Zadoksu) ocjenjuje se zaraza na zastavici. Kriterij je 1 do 2 pjege koje prekrivaju 1 % površine zastavica. U tim slučajevima bi trebalo provesti zaštitu. Ove dvije metode preporučuju stručne institucije, pa ih je vrijedno provjeriti u našem podneblju. Kod te hrđe je vrlo bitna prva pravovremena zaštita, jer kada zaraza uzme maha teško je bolest suzbiti. Kada utvrdimo kritične vrijednosti (% zaraze) u bilo kojem stadiju treba obaviti zaštitu. Dva tjedna nakon provedene zaštite treba pregledavati napredovanje simptoma, posebno na novo razvijenim listovima i slijediti preporučene pragove odluke u narednom stadiju. Do pred cvatnju preporučamo primijeniti fungicide koji suzbijaju hrđu i pjegavost lista (Septoria sp.), jer su obje bolesti prisutne na svim ranije spomenutim lokacijama. Pred cvatnju (ukoliko postoji zaraza) za zaštitu klasa od hrđe koristiti fungicide koji suzbijaju i Fusarium vrste (palež klasa). Svi sistemični koji imaju dozvolu za promet u Hrvatskoj, ako se pravovremeno primjene, daju zadovoljavajuću zaštitu od žute hrđe.

""

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakZačinjeni medeni kolač
Sljedeći članakKRČKI PRŠUT – Prvi hrvatski proizvod registriran na EU razini
dr. sc. Bogdan Cvjetković, prof. emer.
Diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, 1967.g. Magistrirao je iz područja virologije na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu 1976., a doktorirao 1982. na Fakultetu poljoprivrednih znanosti. Autor je 370 radova, a opisao je i novih četrdesetak štetnih organizama. Za svoj doprinos uručeno mu je 14 priznanja. Senat Sveučilišta u Zagrebu dodijelio mu je počasno zvanje professor emeritus. Prof. dr. sc. Bogdan Cvjetković rođen je 23.12.1939.g. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Šibeniku i Zagrebu. Prije upisa na studij radio je u Tvornici lakih metala „B. Kidrič“, Šibenik do 1960.g. Diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, 1967. godine.   Po završetku studija zaposlio se kao asistent u Institutu za zaštitu bilja u Zagrebu. Nakon integracije Instituta s Fakultetom poljoprivrednih znanosti u Zagrebu nastavio je s radom u OOUR-u Institut za zaštitu bilja, gdje je radio do odvajanja Instituta od Fakulteta (1.04.1992.). U Institutu za zaštitu bilja obnašao je razne funkcije, a bio je direktor Instituta za zaštitu bilja od 1.12. 1985. do 1.03. 1990.). Magistrirao je pod vodstvom akademika D. Miličića na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu 1976. iz područja biljne virologije, a doktorirao je 1982. na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu pod vodstvom prof. dr. sc. J. Kišpatića (Neke vrste roda Phytopthora u nas s posebnim osvrtom na metode izolacije). Na početku karijere specijalizirao se u svjetski poznatim fitopatološkim centrima (Istituto di Patologia vegetale Bologna, Commonwealth Mycological Institute, Key-London, Centraalbureau voor Schimmelcultures, Baarn). Na osnovi tehničke razmjene, boravio je u ruskom Vsesojuznyj naučno issljedovatesljkij institut zaštity rastenij u Lenjingradu, te 1988. u INRA centrima u Francuskoj. U 1997. godini posjetio je nekoliko institucija i sveučilišta u SAD-u (Belsville Agricultural Center, USA. ARS Foreign Disease-Frederick, University of California - Riverside, University of Florida) i Kanadi (McGill University-Montreal). Obnašao je funkciju predstojnika Zavoda za fitopatologiju na Agronomskom fakultetu u Zagrebu od 1991. do 2009. godine. Na matičnom fakultetu održava i organizira nastavu iz fitomedicine–fitopatologije na redovitom i poslijediplomskom studiju, na kojem je sudjelovao u izobrazbi 27 generacija agronoma. Pod njegovim vodstvom obranjeno je 57 diplomskih radova, od kojih su 4 nagrađeni Rektorovom nagradom. Vodio je 19 magistara znanosti, a bio je voditelj 8 doktoranata, danas uglednih znanstvenika. Sudjeluje u nastavi na Mediteranskom studiju u Splitu i Veleučilištu „M. Marulić“ u Kninu, gdje je sudjelovao u formiranju studija. Na Agronomskom fakultetu u Mostaru radio od 1997. do 2005. godine. Povjerena su mu predavanja iz modula Fitofarmacija (fungicidi) na Katedri za fitomedicino, Biotehniška fakulteta u Ljubljani. Bio je voditelj mnogobrojnih znanstvenih nacionalnih projekata. Sudjelovao je i bio voditelj na 5 međunarodnih projekata. Na projektima je postizao zavidne rezultate, što potvrđuju brojni radovi, kao i zahvalnica Ministarstva poljoprivrede SAD za uspješno vođenje projekta. Pisao je recenzije za više projekata (MZOŠ, VIP), knjiga i brošura (19), znanstvenih radova objavljenih u domaćim i međunarodnim časopisima. Preuzimanjem Zavoda za fitopatologiju osuvremenio je laboratorij, izgradio suvremeni plastenik, te osnovao Laboratorij za molekularnu dijagnostiku. Znanstveni opus prof. B. Cvjetkovića može se podijeliti u nekoliko manjih cjelina, koje su međusobno povezane. a) Istraživao i opisao je sam ili sa suradnicima 44 uzročnika biljnih bolesti. Nakon pojave 1996. bakterijskog paleža jabuke i krušake (Erwinia amylovora), determinirao je i opisao parazita, uveo prognozu i napisao upute za suzbijanje. U suradnji sa zavodom za voćarstvo (PIO), oformio je prvu zbirku relativno otpornih kultivara jabuka na E. amylovoru s ciljem ocjene pomoloških svojstava u podneblju Hrvatske. Bio je "contact person" za tu bolest među europskim znanstvenicima i uključen je u CAB International project "Development of Crop Protection Compendium for Plan Quarantine". b) Jedna od njegovih preokupacija je i predviđanje pojave bolesti s ciljem da se smanji primjena sredstava za zaštitu bilja. Sa suradnikom M. Šubićem je provjerio nekoliko modela za prognozu biljnih bolesti: krastavost plodova jabuke (V. inaequalis); krumpirove plijesni (P. infestans); plamenjače na rajčici (P. infestans); i drugih koji se danas primjenjuju u Međimurju. Istraživao je mogućnosti suzbijanja korova pomoću parazitskih gljivica na korovima s namjerom da se smanji primjena agrokemikalija. c) U početku karijere prof. dr. sc. B. Cvjetković je provodio službenu provjeru djelotvornosti fungicida, a kasnije popratne pojave pojedinih fungicida. Prvi je u Hrvatskoj dokazao rezistentnost fitopatogenih gljivica na fungicide iz skupine benzimidazola, triazola, dikarboksimida i predlagao antirezistentne programe zaštite. d) Nakon epidemijske pojave smrdljive snijeti na pšenici (Tilletia caries) 1996-1998. u Hrvatskoj od strane MPŠ bio je uključen u njenu eradikaciju. e) izučavao je rasprostranjenost rizomanije (Beet necrotic yellow vein) u Hrvatskoj i tada dokazao prisustvo novog virusa u nas Beet virus Q. f) Od Ministarstava poljoprivrede i šumarstva (MPŠ) ishodio je ovlaštenje Zavodu za fitopatologiju za certifikaciju sjemena. Kako se na sjemenu nalaze parazitske i saprofitske gljivice koje mogu sintetizirati mikotoksine, započeo je i s istraživanjem mikotoksina. U plodnoj suradnji s Institutom za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu dokazan je prvi put u Hrvatskoj mikotoksin beauvericin na kukuruzu što je tada bila treća detekcija u Europi, zatim fumonisin B1, fumonisin B2, zearalenone and ochratoxin A. Niti jedan značajniji fitopatološki problem u Hrvatskoj nije se dogodio, a da prof.dr.sc..B. Cvjetković nije posredno ili neposredno sudjelovao u njegovom rješavanju. Objavio je 370 radova od čega su 134 rada indeksirana u svjetskim bazama podatka. Sudjelovao je na velikom broju domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova, te u zbornicima publicirao 119 cjelovitih radova. Na 11 domaćih i 7 međunarodnih skupova bio je pozvani predavač. Znanstvene spoznaje približio je agronomima i drugim proizvođačima u poljoprivredi kroz stručne radove (141), izlaganja na stručnim skupovima (na Seminaru biljne zaštite više od 80), kao i popularnim člancima. Autor je poznatog udžbenika „Mikoze i pseudomikoze voćaka i vinove loze“ (1-534 str.), koji se koristi kao udžbenik, ne samo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, već i na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, Mostaru, te Veleučilištu „M.Marulić“ u Kninu. Uz to je napisao kao suautor još 8 knjiga od kojih su 3 sveučilišni udžbenici. U 6 knjiga napisao je poglavlja iz uže specijalnosti. Sudjelovao je u pisanju 6 monografija. Dao je svoje priloge u Hrvatskoj općoj enciklopediji i Hrvatskom biografskom leksikonu. Bio je predsjednik stručne komisije MPŠ za praćenje i zaštitu jabuka, krušaka i drugih biljnih vrsta od karantenske bolesti Erwinia amylovora od 1990. do 2000.g., te član Komisije za zaštitu bilja i drugih povjerenstava pri MPŠ. Predstavnik je Hrvatske u Uniji mediteranskih zemalja (Mediterranean Phytopathological Union) od 1990. do 2011., a kao istaknuti fitopatolog, član je Upravnog odbora Unije mediteranskih zemalja od 2007. do 2010. Član je mnogih znanstvenih i stručnih organizacija u domovini i inozemstvu. Bio je član uredništva četiri nacionalna časopisa i jednog međunarodnog (Phytopathologia Mediterranea“ 2007.-2008. godine). Prvi je predsjednik Hrvatskoga društva biljne zaštite od 2000. -2005. Od 2001. do danas član je Uredništva „Glasila biljne zaštite“, a od 2007. glavni urednik. Nakon što je postao urednikom časopis je indeksiran u CAB Abstracts. Urednik je kalendara biljne zaštite od 2002. do 2013. Za svoj doprinos znanosti, struci i nastavi, uručena su mu priznanja od institucija u Hrvatskoj i inozemstvu. Primio je priznanja od: Hrvatskoga sabora (2012.): Državna nagrada za znanost- za životno djelo // Veleučilišta „M. Marulić“ Knin (2011.): Medalja s likom M. Marulića za životno djelo;// Agronomskog fakulteta Zagreb (2010.): Povelja Agronomskog fakulteta za posebne zasluge za doprinos na unapređenju znanstvenog, nastavnog i stručnog rada, širenju ugleda Fakulteta i agronomske struke u nas i u svijetu// Veleučilišta „M. Marulić“Knin (2010.): Zahvalnica Veleučilišta „ M. Marulić“ u Kninu za stalnu brigu o Veleučilištu„ M. Marulić“ u Kninu i Gradu Kninu u cjelini // Hrvatskoga društva biljne zaštite (2006.): Povelja uz zlatnu plaketu-Prvom predsjedniku Hrvatskoga društva biljne zaštite za utemeljenje, vođenje i promicanje društva // Hrvatskoga sabora (2003.):Godišnja državna nagrada za znanost-za značajno otkriće // Agronomskoga fakulteta Zagreb (1995.): Zahvalnica za značajan doprinos u znanstvenoj i nastavnoj djelatnosti Fakulteta // Fakulteta poljoprivrednih znanosti Zagreb (1989.): Priznanje za doprinos razvoju Fakulteta poljoprivrednih znanosti u povodu 70-te obljetnice // Nagrade u inozemstvu dodijeljene od: Agronomskog fakulteta Mostar (2006.): Zahvalnica za značajan doprinos u unapređenju nastavnog procesa na Agronomskom fakultetu u Mostaru // Društvo za zaštitu bilja BiH (2009.): Počasni član Društva za zaštitu bilja BiH // American Phytopatholological Society (1997.): B. Cvjetković has complied with the provisions of constitution of the American Phytopathological Society // Ministarstvo poljoprivrede SAD (2000.):Certification of Apprecation US Depratment of Agriculture za uspješno vođenje projekta //; Priznanje suradnika, naziv gljivice Penicillium cvjetkovicii (Jurjevic & Peterson 2009.) i Aspergillius cvjetkovicii (Jurjevic & Peterson 2012). Senat Sveučilišta u Zagrebu 2014. godine na dodijelio mu je počasno zvanje professor emeritus.