Biljke u zatvorenu prostoru

    50

    Biljke koje cvatu zimi
    Sobne se biljke mogu podijeliti na dvije skupine: na one kojima je zima vrhunac sezone, i one koje zimi imaju razdoblje odmora, iako to mirovanje ne mora biti vidljivo kao mirovanje listopadnoga vanjskog bilja. Prvoj skupini pripadaju biljke koje cvatu zimi, poput azaleje, ciklame, božićne zvijezde i božićnog kaktusa. Njima se pridružuju i sobni jaglaci, koji su nekad bili biljke ranog proljeća, a danas im se sezona cvatnje protegnula od kasne jeseni do svibnja.
    Mahom su to lončanice koje vole prohladne prostorije, i za koje grijana soba nije najbolji izbor. Zato im uvijek potražimo hladnije mjesto: između dvaju prozorskih krila, ili uz prozor (ali ne iznad radijatora), gdje je temperatura nekoliko stupnjeva niža. Odgovaraju im svijetla predsoblja, hodnici i spavaće sobe u kućama gdje se te prostorije slabo griju i osjetno su hladnije od ostatka stana.
    Dok cvatu, te biljke trebaju posebnu njegu: ne smije ih se zaboraviti zaliti, ne vole premještanje, treba im osigurati vlažan zrak, a poželjno je i prihranjivanje. Kako prolazi cvatnja, mijenja se i režim njege: treba prestati s prihranjivanjem i postupno smanjiti zalijevanje. One koje ste zbog lijepog cvijeta unijeli u dnevne sobe možete nakon cvatnje premjestiti u neku za njih prikladniju prostoriju.
    Ciklamu treba sve manje zalijevati i tako je postupno zasušiti, dok joj lišće ne povene, a tada je ostavite neko vrijeme da miruje. Jaglac u toploj prostoriji može brzo početi propadati, ili prestati oblikovati cvjetove. Tada ga iznesite na hladno i svijetlo mjesto, čak i van, na zaklonjenu prozorsku dasku. Tu će se oporaviti, možda dovoljno za još jednu rundu cvjetanja kasnije u proljeće.
    Biljke koje vole toplo
    Sobne biljke porijeklom iz tropskih krajeva zimi vole toplinu zagrijanih prostorija. Njihovo razdoblje mirovanja svodi se na sporiji rast, obustavljenu cvatnju. Zato već od jeseni prekidamo s prihranjivanjem i smanjujemo zalijevanje. Ali oprez: iako zimi traže manje vode nego u proljeće i ljeti, to ipak ovisi o tome u koliko toploj prostoriji se nalaze.
    Razdoblje zimske hladnoće za njih može biti opasno. Prva je opasnost suhoća zraka, a da je zimi zrak suši osjećamo na vlastitoj koži. Lončanice porijeklom iz tropa ne vole, a neke su izrazito osjetljive na suhi zrak. Pokušajte povećati vlagu zraka: povremenim prskanjem, grupiranjem, stavljanjem pod posude vlažnih oblutaka…
    Druga opasnost je hladnoća sama. Biljke koje stoje blizu prozora izložene su za hladnih dana nižim temperaturama nego inače. Prozorsko staklo slab je toplinski izolator i zrak uz njega uvijek je hladniji nego u sredini sobe, a za vrlo hladnih dana razlika može biti desetak stupnjeva. Ako temperatura mikroprostora u kojem se nalaze padne ispod 15° C, toploljubive biljke mogu ovjesiti ili izgubiti lišće, pa i uvenuti. Zato je bolje odmaknuti ih od prozora, i pod cijenu slabijeg osvjetljenja.
    Zimi su biljke osjetljivije i na propuh. Bolje rečeno: zimi, kad je vani jako hladno, val vanjskog zraka koji ulazi u prostoriju znatno je hladniji od sobnog zraka, i može prouzročiti šok kod biljaka koje su se aklimatizirale na temperaturu grijane sobe. Zato lončanice držite podalje od onih prozora koje redovito otvarate radi prozračivanja.
    Pojačano grijanje također može naškoditi sobnim biljkama za ovih hladnih dana. Što su vanjske temperature niže, grijanje mora raditi više da bi se održala ista temperatura prostorije. To znači da je prostor u blizini peći topliji nego inače, čak i ako je ostatak prostorije nešto hladniji. Zato biljke treba skloniti podalje od peći, posebno od radijatora iznad kojih se uzdiže struja toplog i suhog zraka.

    Postavi pitanje autoru klikom ovdje
    Prethodni članakNovo pčelinje leglo
    Sljedeći članakRezidba krušaka
    gospodarski list
    Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.