Počevši od kolovoza pa do početka jeseni u vrtovima cvatu dalije. Ni jedan cvjetni rod ne ističe se bogatstvom cvjetnih oblika kao one. Od kuglastih tipova s glavicama poput ping-pong loptice-. Preko oblika koji podsjećaju na morske ježince ili kaktuse, pa do snažnih cvatnih glava veličine tanjura.

Bogatstvo oblika i boja

Osim bogatstvom cvjetnih oblika, odlikuju se širokom lepezom boja. Od nježnoružičaste, žućkaste ili boje sljeza, do vatrenocrvene, jarkožute, ljubičaste i zagasito purpurne. Cvjetovi su jednobojni, dvobojni ili višebojno prošarani, izmrljani, istočkani ili nijansirani u raznim kombinacijama boja. Dalija budi uspomene na tople vrtove naših baka, a novi kultivari dobro se uklapaju i u suvremeno dizajnirane urbane vrtove. Prema obliku cvatne glave, dalije se dijele na nekoliko razreda. Jednostavne dalije (Mignon), dalije poluispunjenog cvata, dalije s cvatom poput anemone, kaktus i polukaktus dalije, dekorativne te pompon dalije.

Danas se uzgajaju mnoge vrste dalija. Najčešća je vrsta Dahlia variabilis grmolika oblika koja naraste 60 – 180 cm u visinu.
Pod zemljom dalija ima mesnati korjenasti gomolj, koji se od pravog gomolja razlikuje po rahloj unutrašnjosti i pupovima koji se nalaze samo u zoni korijenova vrata. Na uskom pojasu između nadzemnog i podzemnog dijela stabljike.

Iz Meksika u Europu

Dalija je trajnica koja potječe s visokih planina Meksika, a u Europu je donesena koncem 18.st.. Ime je dobila po švedskom znanstveniku Andreasu Dahlu. Početkom 19. st. započinje oplemenjivanje dalija, a do danas je dobiveno bezbroj kultivara raznih oblika i boja.
Pripada obitelji glavočika (Asteraceae), čiji se cvat sastoji od dvovrsnih cvjetova, i to cjevastih u sredini i jezičastih na rubu.

Razmnožavanje dalija

Jednostavne (Mignon) dalije razmnožavaju se sjemenom koje se sije u sandučiće od polovice veljače do ožujka pri temperaturi 18 – 20° C. Nakon mjesec dana biljčice se pikiraju na veći razmak, a u svibnju sade u vrt.

Dalije poluispunjenih i ispunjenih cvatnih glava razmnožavaju se dijeljenjem korijenova gomolja. Svaki komad mora imati i dio korijenova vrata iz čijih će se pupova razviti biljke. Ovako razmnožavane biljke daju manji broj većih cvatnih glava, za razliku od nepodijeljenih korijenovih gomolja koji cvatu obilnije, ali manjim cvatnim glavama.

Dalije se mogu razmnožiti i zelenim reznicama, tako da se korijenasti gomolji posade u supstrat koji je mješavina treseta, pijeska i vrtnog tla i drže na toplome (23° C). Sadnja se obavlja u siječnju. Nakon tri tjedna potjerat će izboji koji će poslužiti kao reznice. Reznica treba biti duga 6-8cm, s najmanje 3para listova, te s dijelom korijenova vrata radi lakšeg ukorijenjivanja. Ukorjenjuju se u smjesi tla i pijeska, u vlažnom i toplom (15 – 20° C) okružju, pod plastičnom folijom. Vrijeme ukorjenjivanja je 1 – 2 tjedna.

Sadnja dalija

Kod sadnje treba imati na umu da je dalija vrlo osjetljiva na mraz. Zbog toga se korijenasti gomolji sade koncem travnja do početka svibnja, a biljke uzgojene iz reznica nakon 15.svibnja kada prođe svaka opasnost od kasnih proljetnih mrazeva. Nakon sadnje preporučuje se natkriti nasad plastičnim tunelom radi postizanja ranije cvatnje. Niske sorte sade se na razmak 20 x 20 cm, a visoke 30 – 40 x 30 – 40 cm. Korijenov vrat mora biti pokriven sa 10 cm zemlje.

Položaj i tlo- dalije

Dalije traže sunčani poloaaj. Što je više svjetla to je bolja cvatnja. Iako ne podnose sušu, draže im je pjeskovito, ocjedito tlo, a uz to duboko prekopano i rahlo za nesmetan uzgoj gomolja. U sušnim područjima trebat će, uz redovito zalijevanje, na tlo oko dalija staviti debeli sloj malča od treseta, usitnjene kore drveća ili plastičnu foliju radi sprječavanja isparavanja vode.

Njega dalije tijekom rasta

Dalije traže puno njege. Stalno su gladne, žedne, a visoki kultivari trebaju potporanj. Na vašu brigu uzvratit će dugotrajnom i bogatom cvatnjom na gredicama i kao rezani cvijet u vazama. Prihranjivanje se provodi od lipnja do rujna NPK gnojivima s većim sadržajem fosfora i kalija. Da bi se mlade biljke dobro razvile, ostavlja im se samo jedan izboj. Dok starije biljke s većim korijenastim gomoljem mogu imati i po nekoliko izboja po biljci.

Njega nakon cvatnje

S prvim jesenskim mrazom nakon kojeg cvjetovi kao i biljka pocrne, korijensti gomolji se moraju zaštititi. u područjima s blagom klimom bit će dovoljno površinu tla prekriti debelim slojem malča od treseta, listinca i dr. U područjima umjerene klime valja korijenaste gomolje izvaditi iz zemlje zajedno sa 10 -15 cm dugim djelovima glavne stabiljke. Naopako okrenuti gomolji, stabiljkom prema dolje radi boljeg sušenja, stave se u letvarice iki kartonske kutije, na sjenovito mjesto. Nakon tri tjedna stabiljka je suha i korijenasti gomolji mogu se utrapiti. Posude s gomoljima premjeste se na svježe (bez mraza) i zračno mjesto, a najbolje u podrum i dodatno zaštite kompostom ili nasjeckanom korom drveća. Održavaju se suhima (ali ne u tolikoj mjeri da se smrežuraju) do sadnje u proljeće.