Luk – povrtna kultura cijele godine

    41

    Sočne ljuske koje sačinjavaju glavicu luka zapravo su izmijenjeni listovi. Prema vrhu prelaze u pravo lišće. Slobodni dio lista je zeleni, a može biti dug i do 50 cm.
    Kako se luk koristi za pripravljanje mnogih jela (kuhanje) ili se jede svjež ili ukiseljen, potreban nam je cijele godine pa se bere osobitom pažnjom.
    Sušenje i polijeganje lukovih listova karakterizira dozrijevanje lukovica, najčešće u drugoj polovici ljeta. Ovogodišnja vlažna sezona nije baš bila pogodna za luk. Ako je ljeto hladnije, s obilje oborina, kao što je bilo ove sezone, lukovo lišće ostaje zeleno (svjeće). Luk je loše kakvoće, lako ga napadaju bolesti i teže ga je čuvati. Za zriobu najbolja je niska vlažnost zraka, suho i sunčano vrijeme.
    Istina je da luk podnosi široki raspon temperatura, no, kakvoća lukovica najbolja je ako se u prvoj fazi rasta razvijaju na nižim temperaturama (18 – 22° C), a kako se bliži zrelost ili drugi dio razvoja, pogoduju im više temperature (25 – 30° C).
    Luk i vlaga

    Kakve potrebe luk ima prema vodi, vlazi u tlu i zraku?
    U ovogodišnjoj vlažnoj sezoni bilo je potrebno malo o tome razmisliti. Kod kolebanja vode u tlu (nije ujednačena), i to u onom dijelu gdje se razvija korijenov sustav, doći će do zastoja u rastu i razvitku kad je to biljci najpotrebnije. Time se smanjuje kakvoča luka, što se posebice odraćava na količinu vitamina C.
    Kada luk treba vodu?
    Potrebe nisu iste u svim razvojnim fazama. U doba nicanja i u vrijeme oblikovanja asimilacijskog aparata, vlaga bi trebala biti velika. No, kad luk počinje dozrijevati vlaga bi trebala biti najmanja (niska). Je li bilo tako ove sezone? S obzirom na velik broj kišnih dana s ekstremnom količinom oborina, sigurno da u svim našim krajevima gdje je uzgajan luk nisu bili takvi uvjeti. Na našim otocima prosječno ima najmanje oborina, što je dobro za dozrijevanje luka, ali u početnoj fazi razvoja vjerojatno je potrebno dodavati vodu (natapati). Prevelika vlaga u tlu nepovoljno će se odraziti na rast i razvoj luka. U takvim mokrim uvjetima luk će produljiti preriod rasta, a dozrijevanje će biti usporeno. Takav će luk biti teško čuvati. Kiše potkraj razvoja luka nikako nisu dobrodo?le, jer će vrlo vjerojatno u tim uvjetima stradati od peronospore.
    Luk i intenzitet osvjetljenja (svjetla)
    Luk je biljka dugog dana. U uvjetima kratkog dana, biljka će rasti ali se neće oblikovati lukovica. Ako se pak luk uzgaja u uvjetima dugog dana uz temperature više od 15° C, lukovice će se lako oblikovati i kod mladih biljaka. Kasna sjetva ili sadnja dat će sitne lukovice. Što se tiće svjetla, luk je jako osjetljiv na njegov nedostatak. Zbog toga, kad planirate sjetvu ili sadnju luka odaberite svijetle sunčane gredice i nikako ga ne uzgajajte kao međukulturu (potkulturu).
    Tlo
    Luk je kultura koju karakterizira loša sposobnost upijanja korijenova sustava. Zato ga je potrebno sijati i saditi na strukturnim, plodnim i ocjeditim tlima, s dovoljno lako usvojivih hranjiva. Kao i za večinu lukovićastog ili gomoljastog bilja, to bi bila glinasto – pjeskovita tla ili černozemi bogati organskim i mineralnim tvarima. Pjeskovita, suviše ocjedita tla nisu pogodna, jer nemaju stabilan vodni režim u površinskom sloju. Ako su pak prevlažna, luk će stradati od plamenjače.
    Priprema tla i plodored
    Luk ćete staviti u plodored iza kultura koje su bile gnojene stajskim gnojem. Bilo bi dobro da tlo nije zakorovljeno. Luk uzgajajte iza: muhanarki, kupusa, krumpira, paprike i sl. Na istu površinu luk planirajte uzajati tek nakon 4 godine. Tako ćete postići najbolji uspjeh. eršinov list i zapečemo.
    Ražnjići s vrganjima
    Potrebno: 30 dag mladih vrganja, 10 dag slanine, 10 dag jetrica, 4 glavice luka, 3 rajčice, 3 zelene paprike, 1 žlica ulja, sol, papar
    Postupak: Vrganje očistimo, mlade klobuke ostavimo cijele, a na štapiće nabadamo komade slanine, jetrice, gljive, luk, rajčice i papriku. Sve posolimo, popaprimo i poprskamo uljem, te ih pečemo na roštilju. Ražnjiće možemo peći i u pećnici.
    Pohani vrganji
    Potrebno: 50 dag vrganja, brašno, jaja, sol, ulje
    Postupak: Vrganje očistimo i klobuke narežemo na tanke ploške. Posolimo i umačemo u smjesu pripremljenu za palačinke, te pržimo na jakoj vatri. će pristupiti pražnjenju želuca i cijelog probavnog trakta. Taj postupak ima učinka ako se obavi u prvih 6 sati nakoj jedenja gljiva. U tom razdoblju dobro je uzeti i aktivni ugljen. Kada se simptomi pojave potrebno je nadomjestiti izgubljenu tekućinu davanjem infuzija i pristupiti terapiji koja će smanjiti oštećenje jetre i bubrega. Vrlo djelotovornim pokazalo se davanje penicilina G, i to u dozama od 40 milijuna jedinica na dan tijekom tri dana. Iako mehanizam djelovanja penicilina u ovom slučaju nije potpuno jasan, pokazalo se da on smanjuje utjecaj amatoksina na stanice jetre i ubrzava izlučivanje amatoksina preko žuči. Davanje vitamina, posebice C, E i B-kompleksa, povoljno djeluje na uspostavljanje funkcije jetre i bubrega.
    U novije vrijeme u literaturi se pojavljuju rezultati pretkliničkih istraživanja liječenja trovanja amatoksinima ekstraktom običnog osloboda (Silybum marianum L, Garth.). U tom biljnom ekstraktu nađene su dvije aktivne tvari, silibin i silimarin za koje je eksperimentalno dokazano da smanjuju ulazak amatoksina u jetrene stanice, odnosno sprječavaju ponovnu resorpciju toksina izlučenog žuči u crijeva. Dakle, imaju prvenstveno ulogu u zaštiti jetre. akciju ponoviti nakon 10-14 dana. Ako se nađe uginule glodavce na površini valja ih pokupiti i zakopati u zemlju. ška juha, ili neki drugi bakreni fungicidi, (Champion, Kokcide, Nordox, Bakreno vapno, Champ, Cuprublau i dr.). Mogu se koristiti i neki drugi fungicidi, kao Delan 500 SC, Delan 700, Delan 750 SC, Chromodin S-65, Dodine S-65 i dr. Važno je znati da se na početku vegetacije ne smiju koristiti bakreni fungicidi, zbog moguće fitotoksičnosti.

    Postavi pitanje autoru klikom ovdje
    Prethodni članakTrovanje gljivama
    Sljedeći članakZaštita voćaka od bolesti tijekom jeseni
    gospodarski list
    Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.