Izbor krastavca ovisi o namjeni i načinu uzgoja. Prema namjeni, kultivari se dijele na salatne, za upotrebu u svježem stanju i kuhana jela te na kultivare za konzerviranje, koji se prerađuju na razne načine. Krastavci se najčešće konzerviraju mariniranjem cijeli ili rezani te u miješanim salatama. U domaćinstvima i industriji je uobičajeno konzerviranje mliječnokiselom fermentacijom najviše za upotrebu još u sezoni, ali je moguće i spremanje za zimu.

U kućnim su se vrtovima uglavnom uzgajali klasični jednodomni kultivari (odvojene muške i ženske biljke), dok danas prevladavaju kultivari koji u početku razvijaju muške cvjetove, a kasnije prevladavaju ženski iz kojih se razvijaju plodovi (pretežno ženski kultivari). U proizvodnji krastavca za tržište i preradu najviše se koriste pretežno ženski i čisto ženski hibridni kultivari. 

U zaštićenim prostorima najviše su zastupljeni čisto ženski hibridi (partenokarpni) koji ne trebaju oprašivanje, odnosno plodovi se razvijaju bez oplodnje. Na Nacionalnoj sortnoj listi nalazi se više od 40 udomaćenih i hibridnih kultivara. Ovisno o tipu kultivara od oplodnje do tehnološke zrelosti (berbe) potrebno je 6 do 11 dana za konzervne kultivare, odnosno, 12 do 21 dan za salatne.

Kultivari za uzgoj na otvorenom

Po dužini vegetacije do početka berbe salatni se krastavci opisuju kao rani, srednjerani, srednjekasni i kasni, ali među njima nisu velike razlike. Od ranih do kasnih obično nije veća razlika od 10 dana do početka berbe.Vriježe su srednje bujne, listovi krupni, plodovi 15 do 25 cm dužine 4 do 6 cm promjera, valjkastog su oblika, tupih ili malo zašiljenih vrhova, glatki ili malo rebrasti, s više ili manje bradavica, bijelih ili crnih bodlji. Većina novih kultivara su tamnozelene boje, a starijih ima i sa svjetlijim uzdužnim prugama. Ima i nekoliko kultivara mliječno bijelih plodova. U fiziološkoj zrelosti plodovi mijenjaju boju u žutu, smeđu ili bijelu. Kultivari konzervnih krastavaca nazivaju se i “kornišoni”. Imaju srednje bujne vriježe kraćih internodija što olakšava uzgoj u redovima. Listovi su nešto sitniji, što je poželjno zbog lakše berbe. Plodovi su valjkasti, tupih ili malo zašiljenih vrhova s rijetkim dosta krupnim bradavicama s crnom ili bijelom bodljicom. Kultivari koji se opisuju kao glatki u stvari imaju vrlo sitne i guste bradavice obično bijelih sitnih bodlji – gotovo dlačica. Kako se ovi plodovi beru sasvim mladi, klasiraju se po dužini ili po promjeru.

Kultivari za uzgoj u zaštićenim prostorima

U zaštićenim prostorima se uzgajaju salatni krastavci. Klima zaštićenih prostora omogućuje uzgoj bujnih kultivara dugih i razgranatih vriježa, velike lisne mase i velikog kapaciteta rodnosti kroz dulje razdoblje berbe. Zbog navedenog, uz berbu, osnovna je mjera njege rezidba ili pinciranje zaperaka, vriježa i plodova. Dva su osnovna tipa salatnih krastavaca za zaštićene prostore:
Holandski tip se najviše uzgaja u staklenicima tijekom cijele godine, s naglaskom na zimsko razdoblje. Imaju duge, glatke ili malo rebraste plodove, s više ili manje izraženim ”vratom” pri stapki i malo zašiljenim vrhom. Većinom su tamnozeleni i sjajni, dugi 30 do 40 cm, a promjera 4 do 6 cm. Mini ili Beth Alpha kultivari više se cijene na našem tržištu. Uzgajaju se pretežno u plastenicima i tunelima sa ili bez grijanja u proljetnom, ljetnom ili jesenskom razdoblju. Plodovi su manji, valjkasti, tupih ili blago zašiljenih vrhova, glatki ili malo rebrasti s rijetkim sitnim bradavicama s bijelim ili crnim bodljicama. Tamnozelene su boje, često sjajni, 15 do 20 cm dugi i promjera 4 do 6 cm.

Uzgoj na otvorenom

Uzgoj na gredicama ima višestruke prednosti. Površina tla se brže zagrijava, a povoljnija je prozračnost površinskog sloja. Ovisno o vremenu sjetve najčešće je razmak redova 150 do 100 cm, a razmak u redu ovisi o načinu sjetve. U vrtovima i na manjim površinama često se sije u  kućice po 3 do 4 sjemenke očekujući 2 do 3 biljke u kućici. Razmak kućica u redu od 30 do 60 cm ovisi o bujnosti kultivara i vremenu sjetve. Pri kasnijoj sjetvi koristi se manji razmak redova i kućica u redu. Pri kasnijim rokovima sjetve biljke intenzivnije i brže rastu, skraćuje se razdoblje do početka berbe, ali se skraćuje i razdoblje berbe, pa prema tome i prinos. To se nastoji nadoknaditi većim brojem biljaka po jedinici površine. Prijesadnice se uzgajaju u zaštićenom prostoru. Sije se oko mjesec dana prije moguće sadnje, a veličina lončića treba biti najmanje 100 cm3. Dva do tri tjedna stara prijesadnica s otvorenim kotiledonima i prvim listom sadi se sa sličnim rasporedom kao i pri izravnoj sjetvi. U kućnim vrtovima se sve više primjenjuje, a u proizvodnji za tržište obvezno postavlja malč od crne polietilenske folije. Folija se polaže na dobro pripremljeno tlo povoljne vlažnosti 7 do 10 dana prije moguće sjetve ili sadnje. Ispod folije se postavlja sustav za navodnjavanje kapanjem. Time se izbjegava vlaženje lišća i smanjuje mogućnost infekcije gljivičnim bolestima, osobito peronosporom. Uz malč se postavlja i potpora. Uzgoj krastavaca uz potporu često se može vidjeti u vrtovima gdje se uz red krastavaca stavljaju grane, a vriježe rastu više ili manje uspravno držeći se viticama uz grančice. Na većim površinama za tu svrhu primjenjuje se plastična mreža veličine otvora 10 do 15 cm, široka 120 do 150 cm, razapeta uzduž redova između kolaca ili stupova postavljenih na razmak oko 3 m.

Uzgoj u zaštićenim prostorima

Današnje tehnike i kultivari prilagođeni specifičnim uvjetima uzgoja omogućuju primjenu različitih zaštićenih prostora od niskih tunela, visokih tunela, plastenika i staklenika uz različite razine reguliranja klime zaštićenih prostora. Za izvansezonsku proizvodnju krastavca prednost ima mediteransko područje zbog blažih temperatura i više sunčanih dana tijekom jeseni, zime i ranog proljeća. U kontinentalnom području krastavci se često uzgajaju i tijekom ljetne sezone zbog boljeg korištenja zaštićenih prostora. Uz sadnju početkom ožujka, u mediteranskom području moguća je berba od sredine travnja. Za jesensku berbu uz sadnju početkom kolovoza može se brati od početka rujna do kraja studenoga ili sredine prosinca. U kontinentalnom području nakon berbe zimske ili ozime salate uz sadnju koncem travnja i dopunsko zagrijavanje može se brati od konca svibnja sve do sredine rujna. Zbog velike potrebe topline u početnoj fazi rasta krastavci za uzgoj u zaštićenom prostoru se obvezno uzgajaju iz prijesadnica. Pri optimalnim uvjetima za uzgoj prijesadnica potrebno je 25 do 30 dana. Prijesadnice su visoke 20 do 25 cm sa 4 do 6 listova.

Ovisno o tipu i bujnosti kultivara i planirane dužine uzgoja sadi se od 1,2 do 2,5 biljaka/m2. Razmak redova može biti 120 do 150 cm, a razmak biljaka u redu 40 do 50 cm. U vrijeme sadnje temperatura tla mora biti najmanje 18 °C, a temperatura zraka 21 do 24 °C. Krastavci troše mnogo vode zbog velike transpiracijske površine. Zato natapanjem treba održavati vlagu tla na 80% poljskog vodnog kapaciteta, a relativnu vlagu zraka na 80%. Prihrana vodotopivim gnojivima putem sustava za natapanje kapanjem počinje desetak dana nakon sadnje i ponavlja se svakih 8 do 10 dana ovisno o intenzitetu rasta.

Okomiti uzgoj

U zaštićenim prostorima primjenjuje se vertikalni uzgoj kod kojeg se glavna vriježa vodi uz vezivo do horizontalne žice postavljene na visini žlijeba iznad reda. Već prilikom sadnje vezivo se labavo omota oko stabljike, a kasnije, kako biljka raste, redovno omata sve dok glavna vriježa ne dosegne gornju žicu. Sve postrane vriježe i cvjetovi do visine 50 do 70 cm redovno se odstranjuju da se ojača glavna vriježa. Na glavnoj vriježi može se ostaviti 5 do 6 plodova. Ako se na jednom koljencu zametne dva ili više plodova, ostavlja se samo jedan, a ostali što prije odstrane. Prve 3 do 4 sekundarne vriježe prikraćuju se na 2 lista i jedan plod, a one iznad njih sve do žice na 3 lista i 2 ploda. Glavna se vriježa pričvrsti na žicu i prikrati vegetacijski vrh. Dvije sekundarne vriježe najbliže žici prebace se preko žice, na njima se odstranjuju postrane vriježe, a ostavlja 5 do 6 plodova. Sve slabije vriježe i donji žuti listovi redovno se odstranjuju i iznose iz zaštićenog prostora. Reguliranje rasta obavlja se dva puta tjedno. Druga je mogućnost uzgoj u obliku kišobrana, primjenjiv za kultivare koji se slabije granaju.

Berba

Krastavci se beru 2 do 3 puta tjedno. Beru se nožem ili škarama s dijelom stapke i iznose u hladniju prostoriju za sortiranje, pakiranje i otpremu. Prinos u zaštićenom prostoru ovisi o uvjetima, načinu i dužini uzgoja te kultivaru pa može biti u vrlo širokom rasponu od 15 do 70 kg/m2.

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakKako do sredstava IPARD programa
Sljedeći članakKrem juha s pršutom
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.