Ako na nekom prehrambenom proizvodu u trgovini države članice Europske unije nije strogo stakeout da ne sadrži GMO, znači li to da možemo biti sigurni da u njemu doista nema genetski modificiranih organizama ili se ta činjenica, upravo zbog izostanka takve napomene, sama po sebi pretpostavlja?!

Na ovo je pitanje još uvijek teško odgovoriti, budući da u EU nema jedinstvenog zakonodavnog okvira vezanog za označavanje prisutnosti odnosno odsutnosti GMO-a u hrani. Čak 18 država članica nema nikakav zakon koji bi regulirao označavanje hrane u kojoj nema GMO-a, dok se u preostalih 10 zemalja zakoni i propisi razlikuju. Tako zakonodavstvo Njemačke i Francuske potiče označavanje GMO free proizvoda, dok se primjerice u Belgiji i Švedskoj to zabranjuje. U Nizozemskoj se dozvoljava označavanje GMO free, ali pod vrlo restriktivnim pravilima, dok je Finska donijela određene smjernice kako bi pomogla u označavanju GMO-free proizvoda, no u strogim okvirima poput onih u Nizozemskoj. Grčka i Luksemburg tek rade na donošenju ovakvih zakona.

„Bilo bi dobro da postoji zajednički okvir označavanja GMO-free proizvoda na razini EU-a, no njegovo donošenje u ovom trenutku nije realno  očekivati, s obzirom na orijentaciju Europske komisije koja je do sada više puta pokazala sklonost prema GMO-u i interesima multinacionalnih kompanija. Stoga je puno realnije nadati se da bi  države članice mogle same donijeti regulativu za označavanje GMO-free proizvoda, svaka za svoje područje“, smatra hrvatska eurozastupnica Marijana Petir te dodaje kako pri donošenju funkcionalnih i kvalitetnih  rješenja treba učiti od država članica koje to uspješno rade jer kupcima u svim zemljama treba osigurati pravo na informirani izbor hrane.

“Stava sam da Hrvatska svakako treba donijeti Zakon kojim će regulirati označavanje GMO-free proizvoda jer to što kod nas nije dozvoljena sjetva GMO sjemena niti proizvodnja GMO poljoprivrednih proizvoda naša je strateška prednost koju moramo iskoristiti na bolji način u korist naše poljoprivrede i turizma”, odlučna je Petir.

U Europi postoje i tzv. No-GM opskrbni lanci koji u ponudi imaju isključivo hranu bez GMO-a, iako proizvodi koje nude na svojim pakiranjima nemaju tu činjenicu istaknutu u vidu oznaka. Takvih trgovačkih lanaca je najviše u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj i Švedskoj. Neke zemlje članice donijele su zakone i smjernice koje se odnose i na vremensko razdoblje trajanja hranjenja životinja hranom za životinje koja ne sadrži GMO. I u tom segmentu postoji razlika od države do države. U Finskoj i Nizozemskoj sve životinje moraju od rođenja biti hranjene hranom koja ne sadrži GMO. U Austriji je minimalno vrijeme hranjenja takvom hranom, kad je riječ o stoci koja se uzgaja za proizvodnju mlijeka, dva tjedna prije početka proizvodnje, u Njemačkoj tri mjeseca, a u Francuskoj šest mjeseci. Kad je o peradi riječ, Austrija i Francuska zahtijevaju primjenu hrane za životinje koja ne sadrži GMO već od trećeg dana starosti životinje.

U Njemačkoj se za životinjsku prehranu hrana bez GMO-a mora početi upotrebljavati deset tjedana prije klanja. Svinje se u Francuskoj moraju hraniti hranom za životinje koja ne sadrži GMO 4,5 mjeseca prije klanja, u Njemačkoj četiri mjeseca prije klanja, dok Austrija brani GMO hranu tokom cijeloga tova. Goveda  u Austriji, Francuskoj i Njemačkoj moraju biti hranjena hranom za životinje koja ne sadrži GMO godinu dana prije klanja, dok kod proizvodnje jaja spomenute tri države zahtijevaju hranjenje hranom za životinje bez genetski modificiranih organizama šest tjedana prije početka proizvodnje jaja.

Zastupnica Petir, koja je u Europskim parlamentu prikupila podršku svojih kolega da se Alpe-Adria regija proglasi GMO-free, također podsjeća kako pravo Europske unije zahtijeva da kada proizvodi sadrže ili se sastoje od GMO-a ili su proizvedeni od genetski modificiranih organizama, budu tako i označeni jer označavanje hrane u smislu naznake da ista ne sadrži GMO (GMO-Free) nije niti zabranjeno, ali niti posebno regulirano na razini Europske unije, stoga je na državama članicama da same donesu odluku o tome.

Prethodni članakMora li ugovor o darovanju biti ovjeren na sudu?
Sljedeći članakBit će srdela za Badnjak
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.