Zakonom o sjemenu uređuje se proizvodnja sjemena i sadnog materijala, stavljanje na tržište i uvoz poljoprivrednog reprodukcijskog materijala. Isto tako i sve prateće odrednice sjemenske i rasadničarske proizvodnje. Kultivirano bilje koje obuhvaća ovaj Zakon su žitarice, uljarice, krmno bilje, repe, povrće, predivo bilje, voće i vinova loza.
Sjeme je izvor života i ishodište evolucije biljnog svijeta na Zemlji. Evolucijom biljnog svijeta nastajale su i nestajale brojne vrste, a i iz njih se formiralo kultivirano bilje. U RH su postojali s značajni institucionalni kapaciteti za proizvodnju sjemena i sadnog materijala, kao što je Institut za šećernu repu, Institut za duhan, Zavod za krumpir, poznate tvrtke za proizvodnju i preradu sjemena povrća (Agrariacoop, oranica), u Podravini proizvodnja matovilca i špinata, a u Istri proizvodnja kupusa, kelja i boba. Okosnica naše sjemenske proizvodnje kroz povijest do danas su naši Poljoprivredni instituti, Poljoprivredni institut u Osijeku i BC Institut u Zagrebu, koji su sjemenarstvo organizirali na površinama poljoprivredno-industrijskih kombinata i obiteljskih gospodarstava.
Imamo veliko bogatstvo kultiviranog bilja
Hrvatska ima veliko bogatstvo kultiviranog bilja, a posebice ono koje na Sortnim listama čuvanih sorti, kojih ima 28, također se veliko bogatstvo biljnih gena nalazi u banci sjemena.
U čl. 8. koji se odnosi na banku gena definira se Nacionalni program koji obuhvaća biljni genetski materijal koji ima značajna kvalitativna i kvantitativna svojstva za hranu i poljoprivredu.
Banka biljnih gena treba sadržavati sorte i populacije kultiviranog bilja koje se kroz povijest proizvodilo na području RH, a danas se čuva u različitim svjetskim bankama sjemena. Sve autohtono kultivirano bilje treba se vratiti u našu banku sjemena kao izvor značajnih svojstava, a posebice kompatibilnosti za naš agroeko sustav kojeg čine agrobiotop i agrobiocenoza.
Nacionalnim programom očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora trebamo očuvati bioraznolikost našeg kultiviranog bilja iz koje će proisteći dominantna svojstva koja će omogućiti poljoprivrednu proizvodnju s visokim potencijalom rodnosti, potencijalom otpornosti na biljne bolesti i klimatske promjene. Hrvatska spada zajedno s Mađarskom i Češkom u skupinu najpogođenijih zemalja članica EU klimatskim promjenama. U tom kontekstu, sve stručne resurse i znanje treba usmjeriti u prilagodbu sorti, populacija i hibrida kultiviranog bilja, okolnostima negativnih agroekoloških uvjeta uslijed klimatskih promjena.
Paradoks je da perjanicu naše sjemenske proizvodnje u RH čini kukuruz, a kolekciju naših kukuruza koja se sastoji od 300 populacija i sorti čuva Republika Srbija u Zemun polju. Ova vrijedna kolekcija mora se donijeti u Hrvatsku jer je ona rezultat rada naše struke i neprocjenjiva vrijednost gena. Pored kukuruza najznačajnija je sjemenska proizvodnja strnih žitarica ( pšenice, zobi i ječma, ) soje i stočnog graška.
Hrvatska je zemlja slobodna od GMO-a
Sjemenskom proizvodnjom mogu se baviti fizičke i pravne osobe upisane u Upisnik dobavljača sjemena, a u čl. 14. navodi se i odredba vezana za proizvodnju genetski modificiranog sjemena koja se treba izbrisat. Hrvatska je zemlja slobodna od GMO-o usjeva. Heterogeni ekološki materijal je širok pojam ako uzmemo u obzir čistoću sorte i čistoću vrste, a u kontekstu proizvodnje kultiviranog bilja koja treba imati ujednačeni vegetativni i generativni razvoj kao i ujednačeno dozrijevanje, a u kontekstu efikasne žetve i berbe koja treba ostvariti dohodak u ekološkoj proizvodnji.
Subjekti upisani u Upisnik dobavljača sjemena ne bi smjeli proizvoditi sorte koje nisu na našoj sortnoj listi
U čl. 15. daje se mogućnost da subjekti upisani u Upisnik dobavljača sjemena mogu proizvoditi sorte koje nisu na Sortnoj listi RH i Zajedničkom katalogu sorti EU. Taj dio treba svakako uskratiti budući da postoji mogućnost unosa sjemena kultiviranog bilja koje se uvozi iz trećih zemalja i mogu sadržavati štetnike ili biljne bolesti, odnosno bolesti koje se u EU s obzirom na dopuštene pesticide teško suzbijaju. Važno je razlikovati europske standarde u sjemenskoj proizvodnji i korištenju pesticida kao i dobrih poljoprivrednih praksi i istoga u trećim zemljama.
Paradoksalna obveza korištenja certificiranog i dorađenog sjemena
U čl. 16. “Proizvodnja sjemena za vlastitu uporabu” uvodi se pozitivna praksa obveze korištenja certificiranog i dorađenog sjemena što je osnova efikasne poljoprivredne proizvodnje koja omogućava visoki potencijal rodnosti, optimalnu primjenu sredstava zaštite bilja i osigurava sprječavanje i prenošenje biljnih bolesti i štetnika, te najvažnije, donosi veću dodanu vrijednost po jedinici površine.
Farmerovo sjeme, odnosno sjeme namijenjeno proizvodnji na vlastitom gospodarstvu u Zakonu iziskuje obveze kao u komercijalnoj sjemenskoj proizvodnji u kojoj se proizvodi naturalno sjeme kultiviranog bilja. Razlika je samo u tome da se ne može stavljati na tržište. Ovo je paradoks budući da su troškovi koje će imati poljoprivredni proizvođači koji koriste sjeme za vlastite potrebe od veći nego da isti kupi certificirano i dorađeno sjeme od registriranog dobavljača sjemena. Ti se troškovi tiču troška nadzora usjeva (aprobacije) tijekom vegetacije i prije žetve, troška transporta do dorađivača sjemena, troška dorade i troška plaćanja oplemenjivačevog prava.
Paradoks ovog članka je da se iz obveze primjene dorađenog sjemena izuzima sjeme koje se koristi u ekološkoj poljoprivredi. Sukladno Zelenom planu čiji je dio „strategija od polja do stola“, EU do 2030. godine planira površine pod ekološkim praksama povećati na najmanje 25%. RH u tom kontekstu temelji jednu četvrtinu obradivih površina na kojima se neće koristiti dorađeno sjeme što s aspekta struke ne jamči efikasnu poljoprivrednu proizvodnju i ostvarivanje profita u ekološkoj poljoprivredi.
Suvremena poljoprivreda mora se temeljiti na dorađenom i certificiranom sjemenu
Dorada sjemena je neophodna proizvodno-tehnička aktivnost da se biljni reprodukcijski materijal odvoji od prisustva sjemena drugih vrsta, odvoji nečistoća kao i nekih štetnika, a u smjeru postizanja sklopa biljaka ekoloških usjeva koji će dati isplativu proizvodnju. Vezano uz primjenu nedorađenog sjemena u ekološkim praksama neće unaprijediti i smanjiti troškove ovog sektora. Stoga predlažem da se Zakonom predvidi mogućnost primjene konvencionalnog certificiranog i dorađenog sjemena koje nije tretirano pesticidima i ima dozvolu za primjenu u ekološkim praksama kao alternativa.
Primjenu nedorađenog sjemena u ekološkoj poljoprivredi treba ograničiti na maksimalno 5% površina poljoprivrednog gospodarstva upisanog u Upisnik ekološke poljoprivrede. Suvremena poljoprivreda koja odgovara na izazove tržišta i klimatskih promjena treba se temeljiti na dorađenom i certificiranom sjemenu u koje je uloženo veliko znanje i trud oplemenjivača kao i dugogodišnji vremenski period koji je potreban za priznavanje sorte ili hibrida kultiviranog bilja. Poljoprivredni proizvođači trebaju podizati razinu konkurentnosti gdje je vrlo važno da ih se zaštiti naturalnim omjerom sjemenske robe i merkantilne kako ne bi sukladno Zakonu došlo do monopola i neopravdanog rasta cijena sjemenske robe. Tznači da porast cijena sjemenske robe mora pratiti porast cijene merkantilne robe. Važno je primijeniti kalkulacije pokrića fiksnih i varijabilnih troškova u sjemenskoj proizvodnji i merkantilnoj, te na ekonomskoj logici zadovoljiti da i jedni i drugi moraju ostvariti dohodak, a da to može samo sinergija i kompromis.
Obveza dorade sjemena za primjenu na vlastitom gospodarstvu je neprovediva
Cijena sjemensko reprodukcijskog materijala treba biti subvencionirana od strane države izravno subjektima koji su registrirani kao dorađivači i dobavljači sjemena s ciljem postizanja prihvatljivijih cijena sjemenske robe poljoprivrednim proizvođačima. Poljoprivredni proizvođač treba u merkantilnoj proizvodnji ostvariti dohodak i po prihvatljivoj cijeni kupiti sjemenski reprodukcijski materijal. To treba biti smisao Zakona.
Odredba ovoga članka koja definira obvezu da sjeme za primjenu na vlastitom gospodarstvu treba biti dorađeno kod ovlaštenog dorađivača u praksi je neprovedivo budući da u RH ima 170. 837 poljoprivrednih gospodarstava koja obrađuju 1.37 milijuna ARKOD parcela, a sjemenska dorada se ne može pokretati za male količine dorade i veliki broj različitih sorti i populacija kultiviranog bilja. Nakon dorade različite sorte ili populacije, kompletno postrojenje se čisti, ispuhuje, što iziskuje značajno vrijeme, a da se to radi više puta dnevno i za malu količinu je neučinkovito i neisplativo, stoga je u praksi neizvedivo.
Dorađivačima sjemena omogućiti potpore iz IAKS mjera
Sukladno čl. 17. koji definira doradu sjemena u postojeće treba uvrstiti skladištenje naturalne robe, skladištenje dorađene robe i skladištenje upakirane sjemenske robe. Da bi sjeme sačuvalo svoju biološku vrijednost odnosno klijavost sjemena, energiju klijanja, vlagu i uporabnu vrijednost treba se skladištiti prvo kao naturalno sjeme u silosima i podnim skladištima koja imaju prisilnu ventilaciju, kontrolu temperature zrna i uređaje za hlađenje. Postrojenje za doradu treba sadržavati grubo čišćenje, fino čišćenje, triere i druge strojeve za doradu. Sjeme nakon dorade i nakon pakiranja treba se skladištiti u skladištima s kontroliranim uvjetima.
Subjekti koji su registrirani za doradu sjemena trebaju zadovoljiti najviše standarde i treba im se omogućiti IAKS mjera ruralnog razvoja ulaganja u fizičku imovinu M4 za opremanje i nabavu postrojenja za doradu sjemena s intenzitetom potpore od 70%. Ova mjera treba biti omogućena svim značajnim subjektima u RH da kompletiraju i izgrade nova postrojenja za sušenje, skladištenje, doradu i pakiranje sjemenske robe, a također se treba omogućiti i OPG-ima i mikro poduzetnicima, kojima je poljoprivreda osnovna djelatnost istu mjeru.
Odgovornost uzorkivača
Sukladno čl. 19. koji određuje kvalitetu sjemena, čistoću, klijavost, vlagu, zdravstveno stanje te čistoću vrste i sorte. U stavki 5. navodi se odgovornost uzorkivača i posljedice sankcioniranja u nepoštovanju ovoga Zakona. Uzorkivači moraju biti stručno osposobljeni i odgovorni, a posljedice njihovog nestručnog rada plaćaju poljoprivredni proizvođači odnosno poljoprivredna proizvodnja s smanjenim prinosima, a to se ne može upozoravati uzorkivača nego mora biti imperativ da on svoj posao mora raditi po Zakonu i pravilu struke. Sukladno čl. 20 pakiranje, plombiranje i označavanje sjemena, stavak 3.
„Uz certifikat o sjemenu na pakiranju, pakiranje sjemena može biti dodatno označeno i proizvođačkom informacijom.“
Umjesto može, mora se staviti mora. Uz certifikat, sastavni dio pakiranja je i deklaracija sjemena koja pored čistoće, klijavosti, vlage, energije klijanja, uporabne vrijednosti sjemena mora sadržavati i apsolutnu težinu ili masu 1000 sjemenki poljoprivredne kulture. Ovim podatkom o apsolutnoj težini izračunavamo normu sjetve odnosno potrebnu količinu sjemena uz određeni sklop biljaka po jedinici površine.
Da bi se izvršila agrotehnička mjera sjetve posebice strnih žitarica, djetelina i trava, uljarica, mehaničkim i pneumatskim sijačicama za strne žitarice treba se regulirati željeni sklop putem regulacije potrošnje sjemena u kilogramima po hektaru. Do sada niti jedan registrirani dobavljač sjemena u RH ovaj podatak nije imao deklariran na pakiranju sjemenskog reprodukcijskog materijala. Stoga ovo je neophodni uvjet rada u skladu s stručnom poljoprivrednom praksom koja omogućava prinose poljoprivrednih kultura kojima se ostvaruje dohodak u poljoprivredi.
U čl. 23. može se također navesti obveza deklaracije sjemena s podatkom o apsolutnoj težini sjemena i uporabnoj vrijednosti, koja se odnosi na postotak čistoće i postotak klijavosti.
Nadzor usjeva
Sukladno čl. 25., a u kontekstu primjene farmerovog sjemena koje da bi bilo primijenjeno za vlastite potrebe treba proći doradu i imati Zapisnik o nadzoru usjeva. Ovdje se treba navesti da se nadzor usjeva, a u svrhu primjene farmerovog sjemena može vršiti i na usjevima koji se proizvodi iz C2, odnosno sjemena druge generacije, a farmer ih želi doraditi i koristiti kao farmerovo sjeme.
Izbjegavati uvoz sjemena iz trećih zemalja
Sukladno čl. 31. uvoz sjemena treba ograničiti samo na sorte iz Sortne liste RH i Zajedničkom katalogu sorti EU ili OECD listu sorti, a uvoz sjemena iz trećih zemalja u druge članice EU prema načelu istovjetnosti usjeva i pregleda jednakovrijednosti usjeva na terenu, treba izbjegavati uvoziti u Hrvatsku.
Naši poljoprivredni instituti imaju sorte i hibride kultiviranog bilja kompatibilne agroekološkim uvjetima u kojima se ostvaruju visoki prinosi i kvaliteta zrna, a ujedno se zapošljavaju naši resursi za doradu i naša poljoprivredna gospodarstva za proizvodnju sjemenskih usjeva. Ovaj prijedlog Zakona predviđa veliki broj pravilnika koji donosi ministar. Ovo je sintagma koja se treba izbjegavati i Zakon treba biti jednostavan, razumljiv i provediv sa što manje administrativnih komplikacija, a treba zadovoljiti agronomska pravila struke i omogućiti konkurentnu sjemensku proizvodnju i ono sto je imperativ, samodostatnost poljoprivrednog reprodukcijskog materijala za vlastite potrebe RH.
Zakon treba biti praktičan, provediv i jednostavan
Zakon treba biti praktičan i provediv i treba Hrvatskoj osigurati njeno bogatstvo sorti i populacije kultiviranog bilja, a posebice autohtonih sorti koje se tradicionalno uzgajaju u ruralnom prostoru te predstavljaju ljepotu krajobraza, ali i izvor biljnog genetskog materijala koji čini regionalne cjeline RH prepoznatljivim.
Zakon o sjemenu i sadnom materijalu treba propisati prostornu izolaciju proizvodno-tehnoloških cjelina na kojima se obavlja sjemenska proizvodnja, a sukladno tome i u programima raspolaganja poljoprivrednim zemljištem treba predvidjeti površine, odnosno dodjeljivati zemljište koje može, s obzirom na prirodne barijere imati prostornu izolaciju.
Potreban nam je Nacionalni strateški plan sjemenske proizvodnje
Hrvatskoj je potrebno Nacionalni strateški plan sjemenske proizvodnje koji će omogućiti razvoj Instituta za ekološku poljoprivredu koji će se baviti oplemenjivanjem bilja za proizvodnju u ekološkim praksama.
Dio smo EU i trebamo razvoj usmjeriti u kontekstu „ strategije od polja do stola“ i sukladno tome razvijati sjemensku proizvodnju u ekološkoj poljoprivredi, a paralelno uvoditi u proizvodnju veći broj leguminoza. Kao što su stočni grašak, bob, lucerna, inkarnatka, lupina i grahorica, čije se sjemenarstvo treba unaprijediti i na taj način ići u smjeru smanjene primjene mineralnih gnojiva od 20%.
Sjemenarstvo krmnih kultura također je važno u smjeru razvoja krmnih usjeva i revitalizacije stočarske proizvodnje u RH. Trebamo težiti da proizvodimo sjeme povrća i aromatičnog bilja, jer postoji veliki potencijal u ovome segmentu.
Velika medijska pozornost s obzirom na ovaj nacrt Zakona pokazuje da je sjemenarstvo i rasadničarstvo izuzetno osjetljivo područje i od strateškog interesa za poljoprivredu RH. U Hrvatskoj se ne smije zatvoriti niti jedan proizvodni potencijal u poljoprivredi, to je naša tradicijska vrijednost, a naši ministri poljoprivrede po vokaciji trebaju biti menadžeri i stručno osposobljeni jer o njihovom radu ovisi sudbina 170.837 poljoprivrednih gospodarstva u RH.
