Noćurak ili pupoljka, lat. Oenothera bieninis L. dvogodišnja je zeljasta biljna vrsta iz porodice pupoljki (Onagraceae). Porijeklom je iz Sjeverne Amerike, a u Europu je donesena početkom 17. stoljeća. Vrsta je danas široko udomaćena u umjerenim i suptropskim područjima Europe, Azije i Australije. Nalazimo je kao korov na ruderalnim staništima i šljunkovitim mjestima, a često se kultivira kao ukrasna biljka. Noćurak je dvogodišnja vrsta, visoka do 130 cm. Prve godine u jesen se razvija gusta, po tlu raširena rozeta s produženo jajolikim, kratko zašiljenim listovima, a tek druge godine izraste uspravna, bridasta i dlakava stabljika.
Samonikle vrste dosežu visinu do 1 m,
a uzgojene i do 2 m. Cijela biljka pokrivena je sitnim žlijezdama i dlačicama.
Korijen je mesnat, čvrst, dug oko 15 cm, bijele boje, a pri gornjem debljem
dijelu crvenkaste boje. U pazušcima listova, pri vrhu stabljike, razvijaju se
lijepi veliki, 2-3 cm široki, mirisni i blijedožuti cvjetovi, s unatrag
savijenim lapovima. Latice su nešto kraće od lapova, a duže od prašnika. Tijekom
dana se zatvaraju, a pred večer otvaraju, po čemu je ova biljka i dobila naziv noćurak
ili noćna ruža. Svake večeri otvaraju se novi cvjetovi koji su otvoreni cijelu
noć, sve do ranog prijepodneva. Uobičajeno je da na svakom vrhu stabljike
istodobno cvate 3-8 cvjetova. Ispod se formiraju zelene čahure sa sjemenjem, a
na vrhu su stalno novi pupoljci spremni na cvatnju. 
Odlično sredstvo protiv proljeva
Cvjetanje je neujednačeno i traje od lipnja do prvih mrazeva. Dobra je medonosna biljka, pčelama daje nektar i pelud. Plod je četverokutnog oblika, sadrži mnogobrojne sjemenke i gusto je prekriven sitnim dlačicama. Noćurak su kao ljekovitu biljku koristili još Indijanci. Od listova su pravili obloge za rane, a od korijena kašu protiv kašlja. Još do nedavno je noćurak kao ljekovita biljka u našim krajevima bio dosta zapostavljen. Primjenjivao se jedino u pučkoj medicini kao antidiaroik tj. sredstvo protiv proljeva. Otkrićem visokog sadržaja gama-linolenske kiseline u masnom ulju sjemenki, noćurak je postao važna biljka. Nadzemni dio biljke sadrži oko 11 % trjeslovina. Iz listova pupoljke izolirani su flavonolski aglikoni kemferol i kvercetin te njihovi heterozidi. Zrele sjemenke sadrže 20-30 % lako hlapivog masnog ulja koje pored linolne kiseline ima i znatne količine gamalinoleinske kiseline. Gama-linolenska kiselina djeluje prije svega protuupalno te jača imunološki sustav. Te su masne kiseline sastojci staničnih stijenki, a važne su i kao predstupnjevi prostaglandina. To su supstancije slične hormonima, a reguliraju brojne biokemijske procese u organizmu. Smatra se da je dobar kod oporavka organizma.
Ulje je vrlo cijenjeno , a koristi se
kod tretmana povišene razine kolesterola, srčanih bolesti, dermatoloških
problema i raznih upalnih procesa. Korijen pupoljke sadrži škrob, bjelančevine
i mineralne tvari, dok mladi listovi prizemne rozete sadrže 50-120 mg %
vitamina C i oko 6 mg % karotina. Mladi listovi i korijenje jedu se kao
proljetna salata ili varivo. 
Pogodan za uzgoj u našim krajevima
Noćurak se može uzgajati na svim tipovima tla. Najviše mu pogoduju duboka i plodna tla od slabo kisele do slabo alkalne reakcije (pH 5-7,5). Mlade jednogodišnje biljke bez problema prezimljavaju u našim krajevima.
Razmnožava se isključivo izravnom
sjetvom sjemena koja se može obaviti u proljeće tijekom travnja ili od kraja
kolovoza do početka rujna. Prilikom rasađivanja treba voditi računa o
međurednom prostoru iduće godine jer biljka poprima promjer 1 m, a visinu do
1,5 m. Stoga ga je najbolje posaditi na rubove gredica gdje neće smetati rastu
ostalih biljaka ili kao pozadinsku biljku u cvijetnjacima. Biljka u uzgoju nema
naročite zahtjeve, a jednom posađena dalje se sama zasije. U uzgoju je
tolerantna na suho tlo i sušu. Odgovara joj puno sunca, a poželjno je da je tlo
dobro drenirano kako se ne bi pojavila trulež korijena. Okopavanje se provodi
prema potrebi, a najčešće dva do tri puta tijekom vegetacije čime se nasad
štiti od korova, posebno u početnoj fazi, kad se biljke razvijaju. Kad prekriju
međuredni prostor, one same guše korov. Prihranjivanje se preporučuje provesti
jedan do dva puta tijekom vegetacije. Nakon cvatnje, ostaju zelene grane
prepune čahura sa sjemenkama. Plodovi, odnosno čahure noćurka sazrijevaju
neujednačeno, zbog toga je jako bitno odabrati pravo vrijeme berbe. Kad su
zrele posuše se i posmeđe te se počinju otvarati na vrhu. Kad potpuno završi s
cvatnjom i dozori sjeme, a to je u jesen cijela biljka odumire, a sve su čahure
otvorene. U ubranom se sjemenu nađe određena količina nedozrelih i šturih
sjemenki pa je neophodno odmah nakon berbe razastrti u tanak sloj kako bi se
osušilo. Poslije sušenja sjeme se prosijava radi odstranjivanja šturih i
polomljenih zrna kao i primjesa drugih dijelova biljaka.
.){kind=link}