Isplati li se slobodno držanje kokoši?

OPG Marko Tkalčec registriran je 2012. za proizvodnju konzumnih jaja od kokoši nesilica držanih u slobodnom „free range“ uzgoju kao prva registrirana farma u Varaždinskoj županiji. OPG je od prve zadovoljio sve postavljene zahtjeve i propise. Međutim nakon 90. tjedana starosti kokoši nesilica usljedili su prvi ozbiljni problemi s kojima se valjalo uhvatiti u koštac. Uslijedila je i eutanazija, dezinfekcija i brojni drugi problemi. Isplati li se slobodno držanje kokoši, pročitajte u nastavku.

Upornost, želja i promišljanja o slobodnom uzgoju te boljoj kvaliteti finalog proizvoda takvim načinom držanja vlasnike nisu pokolebali. Ipak u konačnici promijenili način i napustili slobodno držanje kokoši. Marko Tkalčec danas se pita kolika je stvarna vrijednost i perspektiva slobodnog držanja nesilica za konzumna jaja. Odnosno, je li to samo utopija koja u konačnici nije ekonomski isplativa?

• Zašto je izbor pao baš na slobodno držanje i uzgoj kokoši i koje pasmine držite na svom OPG-u?

-Razlog za slobodno držanje kokoši povukao sam iz učestalih novinarskih natpisa o perspektivnosti takvog uzgoja, ekonomskoj isplativosti i najprirodnijeg načina držanja kokoši. Krenuli smo s genskom linijom Lohman Brown. Kasnije smo genske linije mijenjali sukladno ponudi valionica u trenutku kad smo išli u nabavku podmladka (jednodnevnih) ili već odgojenih  do proneska. Najviše smo imali Tetra SL, Hisex Brown i Lohman Brown. Moram napomenuti da se radi o hibridima stvorenim za nešenje jaja. Njihova međusobna razlika je u veličini jaja, godišnjoj količini snešenih jaja te eventualno zdrastvenoj otpornosti i vremenskom razdoblju ekonomske isplativosti držanja.

• S obzirom da ste bili svjesni određenih prednosti koje nosi slobodno držanje kokoši, možete li nam reći s kojim ste se problemima susretali?

-Odmah po registraciji farme za uzgoj i držanje kokoši nesilica za konzumna jaja slijedio je temeljiti inspekcijski pregled koji obuhvaća pregled opremljenosti objekta, površinu, broj kljunova po kvadratnom metru unutar objekta, vanjskih ispusta, kvalitetu ograde i visinu te zaštitu od predatora, dužinu i razmak prećki po kljunu, broj pojilica, veličinu kvadrature prostora pod steljom, broj, odnosno kvadraturu gnijezda, režim osvjetljenja, ventilaciju, manipulativne puteve koji se nesmiju križati, hladnjače, načina hranjenja, dobave  ili vlastite proizvodnje hrane, dezinfekcijskih barijera, nedozvoljenog pristupa neovlaštenim osobama na prostor farme, mjera deratizacije itd.

Moram napomenuti da mi je inspektorica postavila jedno konkretno pitanje, a ono je bilo zašto sam se odlučio za slobodno držanje kokoši i jesam li svjestan u kakav se rizik i izazov upuštam i da kupci u konačnici gledaju cijenu jajeta, a ne način držanja? Nisam očekivao takav upit, ali sam dao  jasan odgovor da želim uzgoj zbog dobrobiti kokica i u tome ću ustrajati. Nakon zapisničkih konstatacija o zadovoljavanju svih propisanih normi za takav način držanja uz minimalne nadopne, na rastanku mi je poželjela puno sreće u tom izazovu. Moja obitelj i ja žarkim entuzijazmom krenuli smo sa zacrtanom vizijom držanja. Kokoši su postizale nesivost čak i do 94 % u „špici“ nesenja.

Posla je bilo jako puno. Puno je prošlo neprospavanih noći u „googlanju“ po internetu da se što više samoeduciram o hranidbi, bolestima, propisima itd. Osjećao sam se sretno i ponosno da uspijevam provoditi držanje kakvo nemaju niti neki veliki farmeri. No, uskoro je matematička računica pokazala da je naša zarada jednaka nuli. Kokice uživaju u slobodi kretanja, mi se iscrpljujemo, pa smo se zapitali gdje je problem i za što mi radimo? Trebalo je pokriti trošak nabavke jednodnevnih nesilica iz renomirane valionice i hranu. Zatim provedba programa vakcinacije, marekova bolest, a ostalo kod nas na farmi, gumboro, zarazni bronhitis, encefalomijelitis i boginje, salmoneloza, newcastelska bolest, i na kraju četverovalentno cjepljenje za sindrom pada nesivosti i obnova već ranije primljenih vakcina.

Potom se tu pojavljuje i mjesno nadležni veterinar koji svaka četiri tjedna uzima uzorke fecesa za pretragu na prisutnost salmonele. Pretraga doduše ide na teret Ministarstva, ali i usluga veterinara poprilično košta. Izvrsna kondicija kokica u prvih dva tri mjeseca počela je malo stagnirati, jasno i sa smanjenjem nesivosti ili krupnoćom jaja. Zahvaljujući dr. vet. Stjepanu, stručnjaku koji zna puno o kokicama i koji mi je jako puno u prijateljskom duhu pomogao u tim prvim koracima uz dr. Vesnu, nutriocinisticu, došao sam do saznanja da moram energetski pojačati hranu i uvrstiti dodatne vitamine visoke klase.

Razlog? S obzirom da su kokoši imale pristup ispaši, da su one pronašle i pokoji zalogaj od kukaca, glista, u početku su njihove energetske potrebe bile zadovoljene. Međutim, kad se izvor energetske hrane potrošio, sočna trava punila je njihovu volju koja je razrjeđivala energetsku vrijednost obroka iz hranilica. Osim toga, podosta energije kokice su trošile na svoja „maratonska“ trčkaranja po pašnjaku. Sve je to povećevalo troškove držanja. Trebalo je kupiti i adekvatnu ambalažu i etikete. Tu su i troškovi struje, vode, transporta, porez na dodatnu djelatnost, komunalna naknada za OPG…

• Očiti su razlozi zašto ste izvršili preregistraciju farme, no kakva su sada vaša iskustva?

–Novim kalkulacijama izračunali smo da moramo udvostručiti jato da bi barem imali zaradu za kruh. Nabavili smo novo jato i prostorno smo ga mogli fizički odijeliti od drugog jata. Nova pretraga na salmonelozu pokazala je sumnju na prisutnost salmonele i to kod cijepljenih koka iz prvog jata. Uslijedila je inspekcijska blokada gospodarstva, ponovno testiranje i umalo da nam eutanaziraju mlado jato na samom početku nešenja. Srećom, nisu nam eutanizirali i drugo jato, zahvaljujući upornosti dr. Šimpraga koja je napravila na tom jatu 17 testova, a niti jedan nije izazivao sumnju na prisutnost salmonele.

–Veterinarska stanica je sve to uredno uzorkovala, briseve uzimala, izvršila temeljitu dezinfekciju kako unutar objekta tako i ispuste. Ministarstvo poljoprivrede obeštetilo me za oko 300 koka i 4000 jaja s 2600 kn. I došla je presudna 2018. godina. Zbog zdrastvenog statusa nismo se odlučili za vlastiti uzgoj podmladka, već ponovno krenuli u kupovinu kokica pred proneskom. Izbor je pao na mađarskog dobavljača i uzgajivača Balbona s genetskom linijom Tetra SL. Ranije smo imali tu liniju koju smo sami odgajali i nismo imali većih problema, kokice prekrasne, uredni svi certifikati, a najdomljiviji je bio proveden program vakcinacije. U 21. tjednu počeli su prvi pronesci, a u 26. tjednu nesivost je bila oko 65 %. Uredno dezificijensom svaki dan prskamo ispust.

No, lokve vode ostaju, kad se ne stignu isušiti zbog učestalosti višebrojnih dnevnih pljuskova. U 26. tjednu nesivost naglo počinje padati, dogodilo se i uginuće 80 kokica. Dijagnoza: kokcidioza i prolapsus jajnika zbog prejakog svjetla. Preporuka: Odmah prekinite slobodan uzgoj i nastavite s podnim sustavom držanja neslica budući da je objekt tako građen, bez kaveza. I tako sam zatražio brisanje iz upisnika s kodom 1 i podnio zahtjev za podni uzgoj i dobio kod 2. Bilo je još gubitaka, ali njih sam prirodnom metodom liječenja uspio zaustaviti. Nesivost se sporo, ali ipak oporavila, čak do 78 %. 

S obzirom da gotovo dvije godine imam podni uzgoj, nitko od kupaca nije dao prigovor u vezi okusa, kakvoće i sl. Mišljenja sam da je hranidba presudna. Hranu spravljam sam, ali od strogo određenih sorti kukuruza i svojoj recepturi baziranoj na nutritivnoj vrijednosti komponenti. Zatim tu slijedi vitaminsko mineralni dodatak (premix).

• Spomenuli ste mnogo oko uzgoja, no dolazi i ona ne manje važna stavka. Koliko košta usluga pakirnog centra?

-Pakirni centar je priča o ljudskoj sebičnosti. Najbliži pakirni centar mi je na 30 km. Vlasnik nije pokazao volju da mi obavlja uslugu pakiranja iako je opremljen značajnim sredstvima naše županije. No, nekako bih i to izgurao jer moj prostor gdje pakiram i klasiram jaja je sada već zadovoljavajući. Veći problem leži u skupu administrativnih radnji koje se u mnogim stvarima višekratno ponavljaju. S obzirom da nemam projekt farme, moram ga provesti, a izrada tog elaborata košta oko 2000 €. Tu je još i kompletna izrada elaborata koji treba obuhvatiti sve radnje vezane uz HACCP mjere i radnje, i jasno brdo tablica. Kad bi nam netko izašao u susret i napravio za neku normalnu cijenu program za računalno vođenje tih evidencija, to bio bi veliki plus.

• Kako kriza vezana uz koronavirus trenutno utječe na Vaše poslovanje?

-Ova situacija sa Covidom19, mogu reći, podigla je moj plasman i prodaju jaja. Počeo sam raditi  uslugu dostave do kućnog praga. Tako sam i registriran u upisniku poreznih obveznika. Opremljen sam vozilom koje ima hladnjaču, a to kupci prepoznaju kao dodatnu sigurnost i jamstvo „zdravih“ jaja.

• Znanost i struka često nas uče jedno, no praksa je često bitno drugačija. Što biste naveli kao očiti primjer navedenog?

-S obzirom da me od prvog dana mjerodavna inspektorica, upozoravala na problem i rizik slobodnog držanja, a to mišljenje sam protumačio i iz anamenza znanstvenika s Veterinarskog instituta, smatram da koliko god se se od pojedinih stručnjaka čuje da je free range budućnost peradarstva, nisu u pravu!

–Pišu li ti stručnjaci i govore li o tome pod pritiskom raznih udruga koje se zalažu za dobrobit životinja, ili je to njihov osobni stav, ostaje na njima. Usudim se reći da ljude i gospodarstva veličine poput mojeg dovode u zabludu. Pogotovo s pričom o ekonomskoj isplativosti i upotpunjavanju kućnog budžeta s 300 do 400 nesilica. Zanemaruje se činjenica da je slobodni uzgoj izuzetno rizičan sa zdrastvenog aspekta. Počevši već od seoskog držanja kokica do 50 komada kad jaja gospodarstvo može prodavati bez kontrole na kućnom pragu, pa naviše. Argumenata je više.

–Ako gospodarstvo ima ograđene ispuste u zakonski propisanoj kvadraturi prema broju nesilica, kako spriječiti da migracijom ptica, koje su najčešći prenosioci bolesti, neće u preletu onečistiti taj ispust svojim izmetom? Kako spriječiti šetnje glodavaca po ispustu kad oni dolaze s udaljenijih prostora gdje se ne provode mjere deratizacije? Imao sam slučaj da je mladi fazan probio mrežu iznad ispusta i nije mogao pobjeći van. Što ako je bio zaražen salmonelom, a kokoši su ga napale.

-Jednostavno, uz sve moguće poduzete radnje i mjere  u slobodnom uzgoju, ne možete imati potpuni nadzor nad stvarima koje su sastavni dio prirodne zakonitosti. Što s gospodarstvima čije kokoši slobodno šeću okolišem jer nisu ograđene, piju vodu iz odvodnih graba,  snesu jaja u  blatu, na gnojištu, same se nasade na jaja u prirodnom okruženju i snesu piliće bez ikakve pretrage na salmonelu, rezidue, ili kakve pandemijske bolesti, poput ptičje gripe?

Svjesni smo politike EU i ZPP koja često ne ide u prilog malim proizvođačima, ili pojedinim kategorijama proizvođača. Teži se slobodnom držanju kokoši (tzv. free range), a s druge strane, paradoksalno, EU uvozi jeftinija jaja i iz trećih zemalja, pritom navodeći kako moraju zadovoljiti standarde proizvodnje članica unije. Što biste naveli za kraj, a u nastojanju uvođenja nekih promjena u cilju zaštite malih i srednjih proizvođača?

-Činjenica je da se Hrvatska snabdijeva s jajima iz Poljske i Latvije. Nije tajna da naši uvoznički lobiji pod krinkom kokošarskih farmi registriranih na nekoliko desetaka tisuća nesilica imaju svega 30 % nesilica. Sve ostalo uvoze. Imaju registrirane pakirne centre i zakon im dozvoljava da ta jaja kodiraju svojim kodom na kojem upečatljivo stoji oznaka HR. Osim toga, tu su i određene naknade za korištenje oznake „Jaja hrvatskih farmi“. Umjesto da država potiče sve koji žele biti dijelom navedenog sustava bez naplate od nekoliko tisuća kuna i tako izdvoji, i zaštiti zaista one proizvedene u Lijepoj Našoj.

-Postavljam pitanje je li bolje imati nekoliko stotina manjih farmi na različitim lokacijama, gdje bi se lakše provodili nadzori, mjere i ostale radnje na suzbijanju neželjenih pojava, umjesto nekoliko velikih gdje i gubitci mogu biti drastično veći ako se pojavi kakva bolest? Osim toga, ako bolest zahvati nekoliko farmi od 1000 ili 2000 kljunova, neće biti toliki gubitci kao na farmama od 80000 kljunova.  Njemačkom se širi ptičja gripa i ta situacija me dodatno potiče na razmišljanje o opravdanosti mojih stavova.

Što će se dogoditi ako se razvije imunost na postojeće vakcine? Isto tako, Poljska i Latvija mogu ostati bez ozbiljne proizvodnje nesilica. Tako više neće biti jaja po sramotnoj nabavnoj cijeni od 30-ak lipa.

Na kraju, Marko Tkalčec savjetuje potencijalnim uzgajivačima da se dobro upoznaju s propisima jer ima revnih inspektora, ali i onih koji toleriraju neke nedozvoljene radnje posjednika. Poručuje im da se dobro upoznaju s genetikom nesilica te pripreme na gubitke. Ova godina je prebukirana jajima iz seoskih dvorišta što je vidljivo iz obilne ponude na društvenim mrežama. Bila je i blaga zima i nisu bili posebno zahtjevni režimi proizvodnje. No, što će biti u budućnosti?