Propolis u košnicama nalazimo kao ljepljivu smolastu tvar žutozelene do tamnocrvene boje kojom su oblijepljene pukotine i neravnine na stijenkama i okvirima. Uz med, pelud, matičnu mliječ i pčelinji otrov jedan je od pčelinjih proizvoda koji se koriste kao pomoć za sprječavanje ili liječenje bolesti.
Propolis svježe unesen u košnicu je svijetao, dok starenjem tamni. Izvađen iz košnice pod utjecajem sunčevih zraka gubi elastičnost. Na temperaturama višim od 30oC mekan je i ljepljiv, a ispod 15oC postaje tvrd i čvrst. Ugodnog je mirisa i gorkog okusa. Relativna gustoća je iznad 1 pa u vodi pada na dno posude. Topi se pri temperaturi od 64 do 69oC. Djelomično se otapa u 96 %-tnom alkoholu, a potpuno u eteru i kloroformu.
Vađenje propolisa iz košnice
Da bi iz košnice dobili propolis stružemo ga sa stijenki, okvira i ostalih dijelova gdje su ga pčele zalijepile. Želimo li ga proizvoditi više, u kolovozu i rujnu postavljamo pod poklopac mreže ili letvice povezane kao roleta. Razmaci između letvica ili oka na mreži ne smiju biti veći od 2 do najviše 3 mm. Veće otvore pčele nerado obljepljuju. Takav sakupljač stavlja se na okvire na visinu do 10 mm. Nakon što pčele oblijepe sakupljač, vadimo ga iz košnice i s njega stružemo propolis. Pri tome treba paziti da nož za struganje nije preoštar da ne otkidamo dijelove letvica ili mreže. Pošto se lakše skida kad je tvrđi možemo sakupljač staviti kratkotrajno u hladnjak. Sastrugani proplis do daljnje prerade čuvamo u rastresitom stanju jer ako je zbijen u kuglu teže se otapa. Čuva se na suhom, hladnom i tamnom mjestu. Izložen svjetlosti potamni.
Kako izraditi otopinu?
Najčešće se koristi 10 do 20 %-tna alkoholna otopina, iako je normativno propisano najmanje 35 % ekstrahirane suhe tvari. Za davanje osjetljivim osobama i djeci postoje uljne otopine, nativni propolis i vodena otopina. Topljivost u alkoholu je oko 50 %. Alkoholnu otopinu radimo tako da 100, 200 do 350 grama čistog usitnjenog propolisa otapamo u oko 800 grama 96 %-tnog etilnog alkohola. Alkohol je lakši od vode pa je količina izražena u gramima jer 1 litra teži oko 800 grama. Smjesu alkohola i usitnjenog propolisa stavimo u tamnu bocu, svakodnevno nekoliko puta protresemo kroz 30 dana. Nakon toga otopinu ostavimo da se istaloži i odlijemo gornji bistri dio kroz filter papir ili ga tankim crijevom lagano izvučemo. Ovu otopinu čuvamo do upotrebe u zrakonepropusno zatvorenim tamnim bocama na tamnom mjestu. Usitnjeni propolis dobijemo tako da strugotine ohladimo u hladnjaku ili zamrzivaču i sameljemo. Otopinu možemo raditi i s 70 %-tnim etilnim alkoholom, ali se tada slabije otapa.
Uz alkoholne otopine različitih koncentracija suhe tvari postoji i takozvani baby propolis gdje se kao otapalo koristi propilenglikol. To je sredstvo koje se koristi za otapanje i ekstrakciju te ima široku primjenu u kozmetici i medicini. Smatra se bezopasnim, ali česta konzumacija nije preporučljiva. Proizvodi se i nativni propolis koji je dobiven bez kemijske ekstrakcije otapalima. Sadrži čisti propolis sa svim aktivnim tvarima i pelud, a dolazi u praškastom obliku.
Vodena otopina propolisa je standardiziranog sastava i koncentracije što je inače jedan od glavnih problema kod proizvodnje propolisa u svakoj otopini. Kako propolis nije topiv u vodi, dodaje se lecitin koji služi kao emulgator. Jedan od pokazatelja koncentracije otopine može biti i njegova boja. U pravilu, što je tamniji to bi koncentracija trebala biti veća.
Korištenje propolisa
Upotrebljava se sam ili u mješavini s medom ili drugim pčelinjim proizvodima. Služi za vanjsku i unutarnju upotrebu. Za vanjsku primjenu koriste se masti za dezinfekciju i pospješivanje zacjeljivanja rana, ogrebotina, žuljeva ili opekotina. Pokazao se kao dobar antiseptik usne šupljine kod paradentoze. Ako ga uzimamo kao otopinu najjednostavnije je nekoliko kapi staviti na kocku šećera i pričekati da alkohol ishlapi. Takvu kocku zatim lagano otapamo u ustima. Ako ishlapi sav alkohol, propolis na kocki šećera možemo davati i djeci. U suradnji s liječnikom možemo ga koristiti za liječenje u dermatologiji, ginekologiji, stomatologiji, liječenju dišnog i probavnog sustava. Uspješna je i primjena u veterini kao antiseptika za rane. Antimikrobno djelovanje je sveobuhvatno. Djeluje protiv bakterija, gljivica, virusa, parazita, protuupalno, imunostimulacijski, antialergijski i antioksidacijski. U organizmu potiče procese neutraliziranja slobodnih radikala i otrova pa se istražuje njegovo protutumorsko djelovanje kao i sprječavanje neurodegenerativnih bolesti. Propolis kod osjetljivih ljudi može izazvati alergijske reakcije pa treba voditi računa o tome prilikom primjene.
