Prema mišljenju većine istraživača upravo gnojidba, među svim ostalim čimbenicima biljne proizvodnje, ima najveći utjecaj na povećanje prinosa ozimih žitarica. To se naročito odnosi na nove, sve produktivnije kultivare (sorte i hibridi), koji su jako osjetljivi na nedostatak hraniva u tlu. Koja je to optimalna količina hraniva potrebna svakoj pojedinoj ozimoj žitarici i koja formulacija gnojiva će najbolje zadovoljiti te potrebe određuje se na temelju podataka kemijske analize tla, te ciljanog prinosa koji je realno moguć za svaku pojedinu žitaricu u određenim klimatskim uvjetima u kojima se odvija proizvodnja.
Najznačajnija hraniva, koja će žitarice u najvećoj količini koristiti za normalan rast i razvoj su dušik, fosfor i kalij.
Značaj najvažnijih hraniva za žitarice
Dušik ulazi u sastav svih životno važnih spojeva, a njegov nedostatak kod ozimih žitarica prepoznaje se po tome što slabije busaju, imaju kraći klas, listovi su im uži i manji. Korijen se izdužuje, ali se slabo grana. Nedostatak dušika uzrok je starenju stanica i tkiva biljke čime se skraćuje vegetacijsko razdoblje, a to rezultira manjim prinosom niže kvalitete.
Fosfor je hranivo vrlo važno za ozime žitarice, naročito kada se siju na kiselim tlima. Fosfor povoljno utiče na otpornost biljaka prema niskim temperaturama, bolestima i polijeganju. Nedostatak fosfora manifestira se manjim listovima, tamnozelene boje koji u jesen mogu poprimiti crvenkastu boju. Nedostatak fosfora uzrokuje smanjen rast korijena, slabije busanje, nježnu i neotpornu stabljiku, a sve to rezultira smanjenim prinosom.
Kalij je element koji ima utjecaj na sintezu proteina, transport i nakupljanje ugljikohidrata, vodni režim i otpornost usjeva na niske temperature. Ozimine optimalno opskrbljene kalijem troše manje vode za sintezu organske tvari odnosno imaju niži transpiracijski koeficijent. Prvi simptomi nedostatka se javljaju na starijem lišću i to u obliku nekroza na vrhu lista i uzduž ruba.
Osnovna gnojidba
Osigurati ozimim usjevima dovoljnu količinu hraniva najlakše je primjenom mineralnih gnojiva. Gnojidba započinje u jesen unošenjem gnojiva u tlo na dubinu oranja.
Za tu namjenu se koriste NPK formulacije gnojiva s povećanim sadržajem fosfora i kalija, kao što je NPK 7-20-30 ili NPK 0-20-30 u količini 200 do 600 kg/ha. Prilikom osnovne gnojidbe u tlo se unosi cijela količina potrebnih fosfornih i kalijevih hraniva. Iznimka su tla gdje su mogući gubici hraniva, kao što je slučaj s laganim i plitkim tlima.
Budući da je korijen biljke u početnom rastu u plićem sloju tla i slabo razvijen potrebno je predsjetvenom gnojidbom obogatiti taj sloj tla hranivima kako bi se tek iznikle biljke što bolje ukorijenile i nastavile normalno rasti štedeći energiju za nadolazeće zimske uvjete.
U predsjetvenoj gnojidbi primjenjuju se NPK formulacije gnojiva s podjednakim sadržajem dušika, fosfora i kalija kao što su NPK 15-15-15 ili NPK 20-10-10 u količini 150 do 250 kg/ha.
Važno je naglasiti da se u jesen, prije sjetve u tlo unosi sva potrebna količinu fosfora i kalija kako bi se biljke što bolje i što dublje ukorijenile. Samo dobro ishranjene biljke snažnog korijenovog sistema biti će sposobne koristiti vodu i u njoj otopljena hraniva iz dubljih slojeva tla u sušnom periodu kada su hraniva u površinskom sloju tla potpuno nepristupačna biljci.
