Posljednjih godina sve češće se javljaju ekstremno nepovoljne vremenske prilike koje negativno utječu na komercijalnu proizvodnju povrća i onu za vlastite potrebe. Stoga na važnosti dobivaju svi načini zaštite biljaka od nepovoljnih vremenskih prilika koji se zajednički nazivaju zaštićeni prostori.
U zaštićenim prostorima, zbog specifičnih svojstava pokrovnih materijala vladaju povoljniji mikroklimatski uvjeti nego na otvorenom, što rezultira ranijim, višim i kvalitetnijim prinosom uzgajanih kultura. Prednost zaštićenih prostora je mogućnost reguliranja vegetacijskih čimbenika koja ovisi o tipu i stupnju opremljenosti, dok je njihova glavna svrha očuvanje topline koja se akumulira od svjetlosne energije sunca ili uvodi sustavima grijanja.
Jednostavniji tipovi objekata
Iako prednost imaju zaštićeni prostori opremljeni opremom za reguliranje mikroklime, za hobi i proizvodnju za vlastite potrebe pogodniji su jednostavniji tipovi objekata. Za kućne vrtove najprikladniji su tipovi koji se mogu ručno postaviti, i premjestiti, odnosno, demontirati i ponovo montirati na drugoj površini. To su prije svega niski i visoki tuneli, ali i plastenici manje površine i volumena, za koje se ne izvode temeljne betonske stope. Namjena zaštićenog prostora određuje tip koji će se koristiti.
Niski tuneli (visine 40 do 60 cm, širine 50 do 100 cm) izrađuju se od drvenih, aluminijskih ili plastičnih lukova postavljenih na razmak 100 cm i ukopanih u tlo 10 do 15 cm, preko kojih se postavlja folija debljine oko 0,1 mm (100 µm – mikrometara) ili agrotekstil. Folija se sa sjeverne strane ukopa u tlo, a s južne pričvršćuje na površinu tla, čime se omogućava lako podizanje folije radi prozračivanja u najtoplijem dijelu dana. Za pridržavanje folije tijekom prozračivanja služi polipropilensko vezivo, dijagonalno napeto između lukova. Prozračivanje završava 2 do 3 sata prije zalaska sunca kako bi se sačuvalo dovoljno topline za zaštitu od nižih noćnih temperatura.
Za izradu visokih tunela (visine 150 do 180 cm, širine 200 do 450 cm) koriste se aluminijske ili pocinčane cijevi ili profili kao lukovi. Radi veće čvrstoće, lukovi postavljeni na razmak 150 cm, međusobno se na sljemenu (vrhu) povezuju pocinčanom žicom ili cijevima sa spojnicama. Za pokrivanje se koristi folija debljine 100 do 150 µm, s obje bočne strane ukopana u tlo, dok se za prozračivanje koriste čeone stranice. Zbog prozračivanja putem čeonih stranica, visoki tuneli ne bi smjeli biti duži od 25 m. Tuneli se na željenu površinu postavljaju barem 14 dana prije sjetve ili sadnje kako bi se tlo više zagrijalo. Tunel može zaštititi biljke do -3 °C.
Plastenici su stabilni zaštićeni prostori, kod nas najčešće pokriveni folijama debljine 200 do 300 µm. Konstrukcija ovih objekata danas se izrađuje od vruće pocinčanih čeličnih cijevi i aluminijskih profila. Za kućne vrtove mogu se koristiti i plastenici sa nosivom konstrukcijom od drveta. Koriste se tvrde vrste drva (hrast, bor), jer su trajnije i izdrže veća opterećenja Drvene nosive konstrukcije prikladne su za kućne vrtove jer ih je moguće samostalno izraditi, a još uvijek se mogu sresti u komercijalnoj upotrebi kod proizvođača u Dalmaciji i dolini Neretve. Glavni im je nedostatak laka lomljivost u slučaju obilnog snijega i nemogućnost opremanja automatikom za grijanje i prozračivanje. Plastenici bez grijanja ili s interventnim zagrijavanjem mogu se koristiti kada vanjska temperatura nije niža od -4 do -8 °C. Grijani plastenici i staklenici koriste se za zimsko-proljetnu proizvodnju toploljubivih vrsta i za proizvodnju presadnica koje se sade u negrijani zaštićeni prostor ili na otvoreno.
Neće svatko tko želi koristiti plastenik sam ga izrađivati, a kamoli konstruirati ga i proračunavati opterećenja snijega i vjetra i dr. To svakako nije potrebno jer je na tržištu dostupan velik izbor malih plastenika za kućne vrtove. Moguća je kupnja plastenika s montažom koju obavlja isporučitelj, kupnja gotovih elemenata i samostalna montaža te samostalno projektiranje, nabava elemenata nosive konstrukcije i samostalna montaža. Kupnja plastenika s uključenom montažom ima najvišu cijenu, ali sa sobom nosi sigurnost stručne montaže. Mali plastenici iz kataloga mogu se izravno odabrati i naručiti, a zatim samostalno sataviti uz pomoć upute za montažu. S obzirom na veličinu i vrstu zaštićenog prostora mora se računati na višednevnu montažu. Osim toga, za postavljanje i učvršćivanje vijcima, u pravilu je potrebno više od jedne osobe. Samostalna izrada plastenika preporučuje se samo onome dovoljno strpljenja za rješavanje problema tijekom izgradnje, ima osnovno građevinsko tehničko znanje, vješt je u radu vlastitim rukama i može povoljno nabaviti mateijal za gradnju. Manji negrijani plastenik s drvenom nosivom konstrukcijom i prekriven folijom moguće je samostalno isplanirati i izraditi, dok se postavljanje većih, grijanih objekata preporuča prepustiti za to sprecijalziranim tvrtkama.
Veličina zaštićenog prostora u vlastitom vrtu određena je potrebama i prostornim mogućnostima. Površina takvog plastenika za osobne potrebe obično je u rasponu od 30 do 100 m2. Minimalna površina treba biti tolika da omogućava nesmetanu upotrebu ručnog alata poput grablji, motike itd. te da se njihovim držalima ne udara u foliju na suprotnoj strani objekta. Primjerice, za plastenik za uzgoj povrća preporučuje se minimalna površina 3 x 4 m i visina sljemena minimalno 2 m. Što je plastenik veći, izraženiji je negov učinak. Objekti manje površine sporije se zagrijavaju i osiguravaju manju toplinsku zaštitu uzgajanim biljkama. Ako postoji mogućnost, bolje je odmah izgraditi veći plastenik jer osim što se biljkama osiguravaju povoljniji mikroklimatski uvjeti, iskustva pokazuju kako se broj biljaka uzgajanih u plasteniku brzo povećava i on u kratkom vremenu postaje premalen.
Kako postaviti plastenik?
Za izgradnju zaštićenog prostora u pravilu se odabire mjesto bez sjene drveća, živica, zidova ili kuća. Količina svjetla koju će biljke u plasteniku dobiti, osim o tipu i starosti folije, ovisit će o nagibu krova i orijentaciji plastenika. Za naše uvjete je poželjno da krov plastenika bude što strmiji (30° ili više) kako bi kut upada sunčevih zraka bio što bliži 90° i kako bi se što manje svjetla reflektiralo. Osim što je količina svjetla bitna za optimalan rast i razvoj, ista je bitna i za zagrijavanje plastenika (više svjetla-bolje zagrijavanje). Kako bi se biljkama u plasteniku osiguralo optimalno osvjetljenje, plastenik se postavlja u smjeru istok-zapad, tako da je stranica krova okrenuta prema jugu. Negrijani plastenici za uzgoj povrća uobičajeno se postavljaju u smjeru sjever-jug. Prednost te orijenatacije je nešto manje zagrijavanje i pregrijavanje tijekom ljetnih mjeseci. Za zimske vrtove najbolje je da budu izgrađeni na južnoj strani kuće.
Površina na kojoj će se postavljati plastenik treba biti što je moguće ravnija. Osim toga, treba paziti da razina podzemne vode ne bude viša od 1,5 m. Mjesta izložena jakim vjetrovima poželjno je izbjegavati kako zbog povećanih gubitaka topline tako i zbog mogućih oštećenja zaštićenog prostora.
Što kaže Pravilnik?
Prema Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (pročišćeni tekst NN 112/17, 34/18, 36/19, 98/19 i 31/20) u članku 2. stavak 17. stoji kako se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi:
– građevina i oprema namijenjena biljnoj proizvodnji u zatvorenom prostoru s potkonstrukcijom koja se ne temelji i komunikacijskim trakama od betonskih predgotovljenih elemenata i jednostrukim ili dvostrukim pokrovom koji nije krut (plastična folija, mreža i sl.) i to:
a) plastenici širine do 6 m, najveće visine u sljemenu 3,5 m bez temelja, poda i komunikacijskih traka,
b) plastenici širine veće od 6 m i/ili visine u sljemenu veće od 3,5 m s ili bez trakastih temelja ili temelja samaca, s ili bez izvedenog poda s komunikacijskim trakama od betonskih predgotovljenih elemenata u skladu s tipskim projektom za kojega je doneseno rješenje na temelju članka 77. Zakona o gradnji ili tehnička ocjena sukladno posebnom zakonu.
