-Veseli me, kad znam da svojim načinom života i rada ostavljam nešto kvalitetno u nasljeđe budućim naraštajima. Smatram neprirodnim da se zbog trenutnog profita nepovratno uništavaju prirodni resursi.
Vesna Rožić, vlasnica OPG Zogeterra iz Nerežišća na Braču, promicateljica permakulture, ekološka aktivistica i čuvarica sjemena autohtonih starih sorata povrća, priča priču o svom životu i radu.
– Ljubav za poljoprivredu imam od malena. Obitelji s majčine i očeve strane su bile generacijski težaci, ali najveći utjecaj na mene imao je moj nono Mate Zoge, upravo ovdje u Nerežišćima gdje sam provodila djetinjstvo, na zemlji koju sam nazvala po našem obiteljskom nadimku.
Suživot s prirodom važniji od profita
- Što za vas znači permakultura i kako ste se odlučili za ovakav uzgoj baš na Braču?
– Prvi put sam se s permakulturom srela u Americi i nastavila potragu za praktikantima čim smo se vratili u Hrvatsku. Permakulturu sam prepoznala kao nešto meni blisko i primjenjivo. Tako da je bilo prirodno da uključim elemenete permakulture u poljoprivredu i u svoj svakodnevni život.
- Može li se od poljoprivrede na prirodan način živjeti i uspješno poslovati?
– To je vrlo kompleksno pitanje. Odgovorila bih da ovisi od toga što očekujete od života. Meni je važniji suživot s prirodom nego isključivi profit. Sebe vidim kao uspješnu poslovnu ženu koja od svog rada može pristojno živiti. Zapravo nam ne treba puno da bi bili sretni. Volim svoj posao. Način na koji živim i poslujem me spojio s divnim ljudima diljem svijeta, i to je najveće bogatstvo koje imam. Za mene to znači biti uspješna.
- Prirodni sokovi, konzervirano voće i povrće, čajevi, melemi i drugi proizvodi, imate li tržište?
– Srećom, nisam se usredotočila isključivo na turizam, nego sam ,,gradila” svoje kupce na lokalnom tržištu. I to je jedan važan dio permakulture – organizirana zajednička kupovina. U Hrvatskoj ima više takvih grupa s kojima surađujem od njihovog osnutka. S padom turizma izgubila sam jedan dio tržišta i to će se odraziti na poslovanje, ali ne u tom smislu da mi ugrozi egzistenciju, za sad – samo smanjujem ulaganja. Vjerujem da je sad vrijeme da se prepozna značaj kratkih lanaca opskrbe i izravne kupovine.
- Tradicionalno voće smokve i masline, tko ih i kako obrađuje, bere i prerađuje na vašem OPG-u?
– Naravno da ne mogu sve sama, do ovdje sam stigla uz pomoć meni bliskih ljudi, a za teže poslove kao košnja i orezivanje, unajmim nekoga. Sve se prerađuje u proizvodnoj jedinici u sklopu domaćinstva. Tradicionalna sušnica za bilje je na tavanu kuće. Sve je malo, skromno, ali dobro organizirano. Imanje se temelji na bioraznolikosti i tu veliki doprinos daje pernato blago koje živi na imanju.
Uvijek ostavljam jedan dio zemlje neobrađen za stanište životinjskog svijeta i za održavanje prirodne flore. Na žalost, to nije prepoznato u sustavu poticaja, odustala sam od te borbe i isključila se iz sustava poticaja u poljoprivredi. To možda nije financijski mudro, ali makar imam slobodu kreirati svoje imanje kako smatram da je najbolje. Suludo je da se isti kriteriji primjenjuju na krške predjele kao i na ravnice. Jednog dana možda netko to uvidi, a ja za sada prepuštam tu borbu nekom drugom.
Posao i uživanje
- Skupljanje sjemena starih autohtonih sorata, jeli to zadovoljstvo ili posao?
– Ne vidim zašto posao ne bi mogao biti zadovoljstvo? Do sada smo napravili na tisuće sadnica iz naše banke sjemena i pratili kako interes za stare sorte raste. No, više nisam u mogućnosti proizvoditi sadnice. Srećom, to neće zamrijeti, nastavili su neki drugi dragi ljudi. Banku sjemena ću i dalje održavatati, dokle god budem mogla. Veseli me što sve više ljudi čuva svoje sjeme i dijeli dalje. To je budućnost.
- Aktivni ste u više lokalnih i nacionalnih udruga i institucija, uglavnom s ekološkom tematikom, stignete li sve to obavljati?
– Ne stignem onoliko koliko bi htjela. Da naša država ima više sluha za neprofitne organizacije, bili bi u mogućnosti puno više napraviti. To je jedna od tema za koju se zalaže inicijativa Živo selo – da se pojednostavni i potakne udruživanje. Ovakva situacija kakva je sad je teško održiva.
Iako smo mi aktivisti, u malom broju, napravili smo dosta, malo tko zna da se promijenio pravilnik o sjemenarstvu i da postoji mogućnost amaterskog uzgoja sjemenja.
Stečeno znanje i iskustvo dijelim putem radionica i seminara. Dio radionica se povremeno održava na imanju, a gostujem na poziv u sklopu raznih tematskih događanja.
