Suzbijanje grinja u voćnim nasadima

Praktična iskustva u biljnoj proizvodnji dokazuju da natprosječno suha i vruća ljeta više pogoduju prekomjernom množenju nekih štetnih organizama životinjskog podrijetla (kukci i grinje naročito), dok je značajno manje većine uzročnika biljnih bolesti (npr. iz skupina plamenjača, hrđa i truleži). Jabuku pritom ubrajamo u najzahtjevniju biljnu vrstu. To je zbog većeg broja neželjenih organizama koji u potpunosti mogu uništiti urode suvremenih sorata i klonova u plantažnom uzgoju.

Uz različite vrste uši i uzročnike “crvljivosti” plodova, u takvim se nasadima svake godine pojavljuju i fitofagne (štetne) grinje. Grinje su vrlo sitne životinje, najčešće manje od 1 mm (neke porodice grinja, npr. šiškarice i mekokožne grinje su manje od 0,2 mm pa se niti ne mogu vidjeti golim okom!). Od kukaca se razlikuju po tome što imaju 4 ili 2 para nogu. Tijelo nema vidljive segmentacije, glava i prsište su srasli u glavopršnjak.

Usni ustroj im je podešen za bodenje i sisanje. Razvoj je spolni, pri čemu ženke najčešće odlažu zimska i ljetna jaja. Postoje i korisne porodice grabežljivih grinja (npr. Phytoseiidae). Voćarima su već dobro poznati crveni voćni pauk (Panonychus ulmi) i hrđasta grinja jabuke (Aculus schlechtendali), ali zadnjih desrtak godina u drugom dijelu vegetacije jabuke pojavljuje se i  koprivina grinja (Tetranychus urticae).

Ovi nametnici jabuke imaju veći broj generacija, veliki potencijal razmnožavanja, ali su pritom manje pokretne. Brojnost im ovisi o kvaliteti ishrane biljkama hraniteljicama. U uvjetima visoke tehnologije uzgoja jabuke (posebice gusta sadnja, veliko opterećenje i rodnost, pokrivanje nasada mrežama protiv tuče, zabilježene štete od proljetnih niskih temperatura), fitofagne se grinje bolje i brže razvijaju.

Tablica 1. Neke posebnosti različitih vrsta fitofagnih grinja na jabukama

Nažalost, većina dominantnih sorata u suvremenim nasadima jabuke su osjetljive na napad fitofagnih grinja. Npr. zlatni i crveni delišes, braeburn, jonagold, fuji, gala, elstar, idared i dr.

Između nabrojanih fitofagnih vrsta na jabukama postoje velike razlike. Tako hrđasta grinja jabuke ima mali izbor vrsta domaćina, crveni voćni pauk širi krug hraniteljica. Koprivina grinja ima izuzetno veliki broj potencijalnih hraniteljica (hrani se velikim brojem korova, te većim brojem drugih poljoprivrednih usjeva. Naročito je u našoj zemlji zabilježena štetnost ove vrste grinja u zaštićenoj povrtlarskoj i cvjećarskoj proizvodnji).

Zamjenom nekadašnjih D.N.O.C. sredstva za zimsko tretiranje voćnjaka mineralnim i parafinskim uljima, prednost sve više dobivaju hrđasta i koprivina grinja. One prezimljuju kao zimske ženke na skrivenim mjestima, a imaju i veći potencijal razmnožavanja od crvenog voćnog pauka.

Koprivina grinja i crveni voćni pauk preferiraju lišće na osnovi mladica (donje ili starije lišće). Hrđasta grinja jabuke naseljava mlađe lišće na vrhovima mladica. Ovo je važno znati jer su štete na lišću zbog sisanja biljnih sokova vrlo slične – gubitak normalne zelene boje pri čemu napadnuto lišće postaje žućkaste i/ili brončano-smeđe boje. Hrđasta grinja (Aculus) se pritom na napadnutom lišću ne vidi prostim okom niti priručnom lupom (povećanje 5-7x). Koprivina grinja (Tetranychus) i crveni voćni pauk (Panonychus) dobro se vide golim okom ili manjim priručnim povećanjem. Budući se fitofagne grinje razvijaju tijekom cijele sezone potrebno je redovito pregledavati njihovu brojnost. Kemijsko suzbijanje potrebno je provoditi tek kad njihova brojnost dostigne kritični prag (ovisno o vrsti, od 10 do 50 % naseljenih listova).

Koprivina grinja i suzbijanje grinja

Početna zaraza koprivinom grinjom se obično se javlja u drugom dijelu vegetacije (srpanj, kolovoz). Uvijek je sporadična i javlja se mjestimice, u tzv. “žarištima” (štetnik je slabo mobilan, pa se sporije širi). Karakteristika ove grinje je oblikovanje paučine na naličju lišća. Odrasla ženka je dugačka samo 0,6-1 mm, a jedna ženka odlaže 100-200 jaja. Jaja su bjeličasta i prozirna, dobro uočljiva priručnim povećalom (6-7 x). Ličinke do odraslih grinja prolaze tri razvojna stadija.

Između pojedinih stadija u razvoju miruju (tzv. statični stadij), pa su tada vrlo otporne na primjenu akaricida. Glavninu šteta pričinjavaju upravo ličinke sisanjem biljnih sokova. Napad koprivine grinje na lišću jabuka prepoznaje se po specifičnom gubitku boje na naličju. Kod jakog napada lišće se potpuno osuši i otpada. Po tomu se razlikuje od šteta koje uzrokuje crveni voćni pauk (mramorno-žuto lišće ostaje na stablu). Optimalne temperature razvoja ovog štetnika su razmjerno visoke (+30° do +32°C). Uz obilje svjetla razvoj jednog pokoljenja traje samo 8-12 dana.

Iz iskustva znamo da najveće štete od koprivine grinje očekujemo tijekom vrućeg i suhog ljetnog razdoblja godine. U nasadima jabuke se pojavljuje u drugom dijelu ljeta kad seli s brojnih zeljastih domaćina. Naime, opće je poznato da koprivina grinja napada više od 200 različitih biljnih vrsta, često povrće i cvijeće u zaštićenom prostoru (npr. paprika, salatni krastavci, rajčica, patlidžan, celer, krizantema, soja i dr.).

Nasadi jabuka pokriveni mrežom protiv tuče jače su ugroženi od ove grinje. Ako širokolisni korovi rastu u voćnjaku i/ili neposrednoj blizini (posebice višegodišnja kopriva) može se očekivati jači napad koprivine grinje. Pravovremenim suzbijanjem korova smanjuje štetnost od ovog nametnika.

Tablica 2. Svojstva i spektar djelovanja nekih (insekto)akaricida na fitofagne grinje koje napadaju jabuku

*koncentracija vrijedi uz utrošak 1.000 litara škropiva/ha; **uz Vertimec na osnovi iste djelatne tvari dopuštenje imaju pripravci Kraft EC i Apache EC; ***sredstvu je ukinuta registracija 31.1. 2021., prodaja zaliha dopuštena do 31.7. 2021., a primjena zaliha dozvoljena do 31.12. 2021.! K=OVP (osigurano vremenom primjena – do kraja cvatnje jabuke)

Usmjereno kemijsko suzbijanje fitofagnih grinja u nasadima jabuke zahtjeva poštivanje određenih specifičnosti. Kako poput crvenog voćnog pauka ne prezimljuje u formi zimskih jaja u krošnji jabuka, tretiranje mineralnim i parafinskim uljima pred početak vegetacije ne umanjuje njihovu prezimljujuću brojnost.

Zbog prekomjernog razvoja koprivine grinje u drugom dijelu ljeta, obavezno kod izbora specifičnih kemijskih spojeva za suzbijanje grinja (akaricida) i/ili insekto-akaricida voditi računa o propisanim karencama. Većina akaricida koji se koriste za suzbijanje ljetnih populacija crvenog voćnog pauka (Panonychus) učinkoviti su i na koprivinu grinju (Tetranychus). U našoj zemlji dopuštenje za primjenu u tom razdoblju imaju ciflumetofen (Nealta SC) (K=7 dana), acekvinocil (Kanemite SC (K=30 dana), milbemektin (Milbeknock) (K=14 dana), etoksazol (Zoom 11 SC) (K=28 dana), tebufenpirad (Masai WP) (K=21 dan) i insekto-akaricidi na osnovi abamektina (Vertimec 018 EC, Kraft EC, Apache) (K=28 dana).

Budući da na naličju formira paučinu, uspjeh suzbijanja ovisi o većem utrošku škropiva (barem 800 lit./ha ili više) i primjeni dodatnih sredstva za poboljšanje učinka (adjuvanti ili “okvašivači”). Zbog vrlo brzog razvoja rezistentnih ili otpornih populacija grinja na specifične ovicide (inhibitore razvoja iz odloženih jaja) (npr. klofentezin – Apollo SC) ne preporučuje se njihova pojedinačna primjena.

Od pripravaka iza kojih ne ostaju mjerljivi ostaci (rezidui) na plodovima jabuka (npr. za ekološku proizvodnju) ističu se biljni insekto-akaricid na osnovi azadiraktina (NeemAzal), ali je njegova primjena ograničena na početni razvoj fitofagnih grinja (neposredno prije ili krajem cvatnje)! Moguće je tijekom ljeta koristiti i pripravak Silmax EC (1,2-1,5 lit./ha). Njega ne ubrajamo u sredstva za zaštitu bilja, već njegova polimerna ljepljivost sprječava kretanje i ishranu štetnika.

Osim brojnosti fitofagnih grinja, u nasadima jabuka je zdravstvenim pregledima potrebno pratiti i populaciju njihovih prirodnih neprijatelja (predatora). Primjerice, ključni korisni organizmi u voćnjacima su predatorske stjenice iz porodice Anthocoridae (Orius sp.) i božje ovčice iz porodice Coccinelidae. U našim su voćnjacima također vrlo značajne predatorske grinje iz porodice Phythodeidae (Amblyseulus, Typhlodromus).

Fitofagne grinje sišu biljne sokove, pa je gubitak zelene boje i uvijanje lišća jedna od čestih neželjenih promjena kojima primjećujemo njihovo prekomjerno množenje. Hrđaste grinje iz skupine šiškarica ne vidimo niti priručnim povećanjem (5-7x) već napad prepoznajemo po uvijanju vršnog lišća na mladicama i promjeni boje u svjetlo-smeđu (foto 1). Početni napad grinja iz skupine crvenih pauka (foto 2). Od koprivine grinje lišće na jabukama sredinom i krajem kolovoza (ili početkom rujna) prijevremeno otpada (foto 3) (foto: M.Šubić)