Obilježavanje Međunarodnog dana Plavca maloga u nas je proteklo, nažalost, vrlo nezapaženo za turističku zemlju koja bi se rado nametnula s vinom. Zato je Gospodarski list odlučio da u sklopu intencije predstavljanja hrvatskih vinskih sorata sada prezentira upravo plavac mali crni. Kao sinonimi spominju se plavac mali, plavac pravi, pagadebit crni, praskavac, zelenjak, viška, čvrstac, crljenac. Međutim, kad se danas kaže crljenac i crljenak misli se, zapravo, na roditelja plavca malog crnog.
Taj službeni Međunarodni dan može biti jako dobra podloga za globalnu popularizaciju kultivara i za lijepo poslovno iskorištenje sorte i proizvoda od nje. Hrvatski ljubitelji vina s veseljem su ove godine dočekali prvi Međunarodni dan plavca malog. Kao datum određen je 21. rujna. Iz Bostona u SAD stigla je vijest da je tamošnja organizacija The Croatian Wine Alliance, skupina globalnih timova koji promiču hrvatsku kapljicu i predvođena dvojcem Aroma Wine Co. i Croatian Premium Wine Imports Inc. iz SAD, u suradnji s Wines of Croatia i udrugom Vino Dalmacija, pokrenula akciju za osnutak Međunarodnog dana plavca maloga.
Što se tiče sorata koje imaju veze s Hrvatskom, slave se još i Međunarodni dan moslavca, odnosno pušipela, u svijetu mnogo poznatijeg furminta, datum je 1. veljače. Međunarodni dan crljenka, tribidraga, pod nazivom zinfandela, slavi se sredinom studenoga. Datum za sada nije uvijek isti, primjerice ove godine trebao bi biti 17. studenoga, u 2022. predviđen je za 16. studenoga. Za 2023. godinu je predviđen 15. studenoga. S ovih naših prostora Međunarodni dan sorte vranac/vranec je 5. listopada.
Plavac mali crni spada u grupu plavaca. Postoje još i plavac veliki, ali i plavac mali sivi, kao mutant plavca malog crnog i kao bijela sorta. Plavac mali sivi otkriven je relativno nedavno, a u Splitu, u okviru posebnog projekta tamošnjeg Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša razmnožavalo ga se da se dobije dovoljno kvalitetnih sadnica da se formira vinograd-matičnjak kao ishodište za proizvodnju sorte i za komercijalnu uporabu.
Podrijetlo plavca malog
Dugo se nije znalo o podrijetlu plavca malog crnog, neko se vrijeme smatralo da je on isto što i kalifornijski zinfandel, odnosno talijanski primitivo. Onda se pokazalo da su oba ista sorta, a da plavac mali nije ni zinfandel/crljenak, ni primitivo. U devedesetim godinama 20. stoljeća najsuvremenijim metodama otkrilo se da je plavac mali autohtona sorta Dalmacije. Ona je nastala spontanim križanjem između crljenka kaštelanskoga ili tribidraga/zinfandela/primitiva, i šoltanskog dobričića.
Međutim, kako znanost stalno napreduje, u najnovije vrijeme pokazalo se da plavac mali nije mogao nastati križanjem baš crljenka/tribidraga i dobričića. Ispostavilo se da u kontekstu nastanka plavca malog oba ta kultivara mogu biti u ulozi tate (a ne tate i mame), pa se sad još traga za majkom plavca maloga.
Što o roditeljstvu plavca malog kažu stručnjaci sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta? Prof. dr. sc. Edi Maletić i prof. dr. sc. Ivan Pejić su nas za šire obrazloženje usmjerili na znanstvenicu dr. sc. Maju Žulj Mihaljević sa Zavoda za oplemenjivanje bilja, genetiku i biometriku Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Dr. sc. Žulj Mihaljević bila je doktorandica kod prof. Ivana Pejića. Kako je prof. Pejić naglasio, spojila je sva njegova istraživanja i detaljno opisala najnovije stanje hrvatskog sortimenta vinove loze. U svojoj je disertaciji najopsežnije ikad analizirala sve poznate naše sorte i sva moguća roditeljstva.
–Kroz moje doktorsko istraživanje pod mentorstvom prof. Pejića, putem genetičkih analiza došli smo do spoznaje da ranije predlagano roditeljstvo plavca malog kao potomka Dobričića kombiniranog s tribidragom/zinfandelom/crljenkom ne vrijedi. Odnosno, te dvije sorte u međusobnoj kombinaciji ne mogu biti roditelji plavca. Ali i dobričić posebno, i tribidrag posebno, ostaju s plavcem i dalje u potencijalnom odnosu roditelj-potomak. Točna roditeljska kombinacija za plavac nam zasad ostaje nepoznata. Znam da će vam to biti prvenstveno razočaravajuće, a onda i nejasno i zbunjujuće. Problematika utvrđivanja roditeljstva vinove loze vrlo je kompleksna i zahtijeva podrobnije izlaganje, kazala je dr. sc. Maja Žulj Mihaljević.
–Kad se rade roditeljske analize, mogu se raditi na dva načina: 1. da se traže oba roditelja i 2. da potomku, npr. u ovome slučaju plavcu, tražite samo jednog roditelja. Cijeli postupak se zasniva na izračunima vjerojatnosti za neki pretpostavljeni događaj na temelju genetičkih analiza. Kad smo radili roditeljsku analizu tražeći oba roditelja, nismo do sada dobili ništa. Kad smo se usredotočili na onaj drugi scenarij, u kojemu smo gledali vjerojatnosti za roditelj-potomak, tu su iskočili i dobričić i zinfandel, ali i brojne druge sorte.
–Kad je riječ o majci i ocu plavca, jedan od prvih indikatora koji su mi se učinili sumnjivima u toj priči oko roditeljstva tribidrag x dobričić bili su rezultati upravo te, tzv. analize kloroplastne DNA. Po njoj je ispadalo da niti dobričić niti zinfandel nisu majka plavca. Na temelju maločas spomenutih dojmova vezanih tek uz vid, miris i okus (tanini) računati na barem i jedva približno točnu prognozu o vrsti roditeljstva besmisao je. Pa niti kod ljudi ne mogu se raditi presumpcije o majci na temelju boje kose, kože, ili boje glasa…
To je, reći će dr. sc. Maja Žulj Mihaljević, možda moguće za neke gene (ne nužno i svojstva) koji su spolno čvrsto vezani. Međutim, s obzirom da je loza hermafrodit, dakle dvospolac, to nije moguće.
–Način na koji se rade roditeljske analize kod loze dodatno je kompliciran je nekim okolnostima. Prvo, vinova loza je hermafrodit. Drugo, ne znamo kad je koja sorta nastala. Naime, nemamo generacijski slijed kao što postoji kod npr. ljudi, pa tu znamo tko je stariji, a tko mlađi čovjek. I, treće, loza može biti s vrlo kompliciranim, za ljudske pojmove “incestuoznim” srodstvenim vezama. Kad iskombinirate sva ta tri faktora, dogodi se to što se dogodilo s ranije predlaganim roditeljstvom plavca. Prvo ispadne da jeste, a onda s novom, znatno sofisticiranijom vrlo detaljnom analizom pokaže se da nije…
Vrijeme rođenja plavca maloga nije još točno utvrđeno, reći će prof. dr. sc. Edi Maletić iz Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, znanstvenik koji se bavi genskom dijagnostikom i koji je s kolegom prof. dr. sc. Ivanom Pejićem sa Zavoda za genetiku i oplemenjivanje bilja istog fakulteta, a u suradnji s američkim stručnjacima, poglavito čuvenom profesoricom Carole Meredith iznimno aktivno sudjelovao u otkrivanju dalmatinskog zavičaja i podrijetla famoznog zinfandela, te rodbinske veze između crljenka i plavca maloga. Pretpostavka je da je Plavac mali nastao negdje u 17. ili 18. stoljeću.
Uski areal uzgoja
Plavac mali, autohtoni kultivar Dalmacije, rasprostranjen je praktički jedino u Dalmaciji, i smatra se sortom uskog areala uzgoja. Najviše ga ima u predjelu od Trogira do Konavala ispod Dubrovnika. Osobito je zastupljen i po količini je vodeća crna sorta na poluotoku Pelješcu i otocima Hvaru, Braču, Visu. Postoji, doduše i sjevernije od Trogira, kod Primoštena i Zadra. Međutim, najbolji rezultat daje upravo na jugu jer jako voli toplinu. U 2004. veći je kompleks hvarski vinogradar i vinar Zlatan Plenković zasadio na strminama u podnožju Biokova u Promajni kod Makarske. U inozemstvu od 1952. nešto ga postoji i u Makedoniji, kod Kavadaraca i Demir-Kapije.
Osjetljiv je na niske zimske temperature. Također, dosta je otporan na bolesti i grožđe je moguće dosta dugo ostaviti na trsu. Nije osobito podložan napadu peronospore, ali osjetljiv je na pepelnicu. Siva plijesan mu može naškoditi jedino u jakoj kišnoj jeseni. Dozrijevanje je neujednačeno, pa se na grozdu mogu istodobno naći posve zrele i već prosušene te još zelene bobice. Potpuna zrelost grožda nastupa kasno, u drugoj polovici listopada.
Plavac u Dalmaciji živi na različitim tlima, pozicijama i ekspozicijama, u različitim mikroklimatskim te meteorološkim uvjetima. Uz pristup vinogradara/vinara koji odlučuje o zahvatima u trsju i potom u podrumu, stanište kao kompleksni prirodni faktor ima golemi utjecaj na to kakav će se plod ubrati za vino te kakvo će biti vino. Za plavac mali su najprikladnija propusna tla južnih ekspozicija. Najbolji rezultat daje na klasičnom niskom račvastom uzgoju ili na povišenom obliku lepeze, odnosno modificiranom en gobeletu, uz vrlo kratki rez.
Područje uzgoja plavca maloga crnoga može se podijeliti ugrubo na dva bitno drukčija ambijenta. U zaleđu i na ravnijim predjelima gdje je mahom tlo plodnije, oborina je više, a i gdje nerijetko vrijeme bude i s nešto više svježine. Drugi je onaj, za taj kultivar najprikladniji, na južnim ekspozicijama naših otoka te poluotoka, gdje su vinogradi dosta strmi, od 30 do 70 % i od obale se uzdižu i do 350-400 metara, a tlo je siromašno humusom i fiziološki aktivnim hranivima.
Na južnoj strani Pelješca tlo je smeđe, uglavnom šljunkovito i s puno kamena (75 % šljunak i kamen, 25 % pijesak i sitne čestice, s dosta kalija i fosfora), pliće. Na hvarskim plažama uglavnom je smeđe karbonatno skeletoidno mrvičaste strukture i sa šljunkovitim nanosima, nešto dublje nego na Pelješcu. Tu loza može bolje podnijeti jaču sušu.
Prinosi po hektaru u vinogradima u polju mogu ići i do 15 tona po hektaru. To je dakako nauštrb kakvoće, a prinosi na najcjenjenijim pelješkim i hvarskim položajima. Njihova je prednost i u tome da su nezagađeni industrijom, dobro ekološki očuvani, a i s takvom klimom koja ne pospješuje razvoj bolesti. Zato je tu moguća ekološka proizvodnja grožđa, te ne nadmašuju šest tona/ha. Kako se Plavac mali tradicijski sadi vrlo gusto, najčešće bude od 0,5 do 0,75 kg po trsu.
(nastavlja se…)
