Zaštita od gljivicnih bolesti jedna je od najvecih zapreka za šire prihvacanje ekološkog sustava proizvodnje u vinogradarstvu. Uspoređujući udio ekoloških vinograda u ukupnim površinama vinograda u zapadnoeuropskim zemljama s dugom tradicijom ekološke poljoprivrede, primjetno je da je taj udio općenito niži nego udio ekološki obrađivanih površina u usporedbi s ukupnim poljoprivrednim površinama. Situacija je značajno povoljnija u prekomorskim zemljama, kao i u zemljama mediteranskog bazena. Razlog ovakvom stanju ponajprije valja tražiti u različitim okolišnim uvjetima. Naime, humidnija, kontinentalna klima pogoduje infekciji i razvoju najznačajnijih gljivičnih bolesti vinove loze, plamenjače i pepelnice, dok je u mediteranskom klimatu ovaj problem značajno manji.
Rentabilna vinogradarska proizvodnja nije moguća bez redovite zaštite različitim fungicidima, a studije su pokazale da na zaštitu vinove loze otpada oko 70% svih fungicida koji se apliciraju unutar Europske unije.
Stvaranje otpornih sorata hibridizacijom
Vinogradarska proizvodnja, a poglavito proizvodnja vina u svijetu temelji se na uzgoju sorata vinove loze (Vitis vinifera). Vrsta je jako polimorfna, odnosno unutar nje razlikujemo veliki broj sorata (procjenjuje se da je njihov broj između 5 000 i 8 000). Najveći broj ovih sorata nastao je spontanim križanjima vrlo davno, a međusobno se razlikuju po brojnim svojstvima koja su omogućila širenje vinove loze na sve kontinente, u vrlo različite okolišne uvjete unutar umjerenog klimatskog pojasa. Nažalost, nijedna od sorata koje se nalaze u uzgoju nema otpornost prema gljivičnim bolestima.
Sve su one osjetljive na plamenjaču i pepelnicu, a razlike koje se među sortama uočavaju u Rentabilna vinogradarska proizvodnja nije moguca bez redovite zaštite razlicitim fungicidima, a studije su pokazale da na zaštitu vinove loze otpada oko 70% svih fungicida koji se apliciraju unutar Europske unije. tolerantnosti prema gljivičnim bolestima posljedica su tzv. nespecifične otpornosti, odnosno njihove morfološke građe, ponajprije arhitekture grozda, te različite bujnosti. Zašto je tome tako? Vrsta Vitis vinifera (vinova loza, plemenita loza) podrijetlom je iz Europe i zapadne Azije.
Na ovom području do druge polovice 19. st. nisu bile prisutne gljivične bolesti plamenjača i pepelnica. Kako je doticaj nekog organizma (u ovom slučaju vinove loze) s patogenom (plamenjača i pepelnica) nužan preduvjet za razvoj otpornosti (što je inače dugotrajan evolucijski proces), sorte vinove loze ostale su vrlo osjetljive prema rečenim bolestima. Stoga je, kao što je poznato, dolazak ovih bolesti (i filoksere) iz Amerike dovelo krajem 19. st. do velike katastrofe i kraja tzv. „starog vinogradarstva“ gdje se loza uzgajala na vlastitom korijenu, a zaštita protiv gljivičnih bolesti nije bila potrebna. Znanstvenici toga vremena imali su zadatak hitro pronaći rješenje ovog problema jer je ono imalo značajne ekonomske i demografske posljedice u vinogradarskim zemljama Europe. Rješenja su se tražila u dva smjera, jedno je išlo ka traženju kemijskih sredstava koja bi suzbijala bolesti, a drugo je išlo ka stvaranju otpornih sorata križanjem (hibridizacijom).
Početak međuvrsne hibridizacije – koncept „idealne sorte“
Kako otpornost nije bila prisutna kod sorata vinove loze, gene za otpornost trebalo je tražiti u nekim drugim vrstama koje kao i Vitis vinifera pripadaju rodu Vitis. Pripadnici roda Vitis razvijali su se zasebno na više kontinenata (Europa, Istočna Azija, Amerika) te su zbog različitih uvjeta i doticaja s patogenima razvili i različita svojstva. Među njima, za rješenje ovog problema, najvažnija je otpornost prema bolestima i filokseri. Nju nalazimo kod vrsta podrijetlom iz Amerike (i nekih istočnoazijskih vrsta). Stoga su znanstvenici imali ideju križati vinovu lozu s američkim vrstama (poput Vitis riparia, Vitis rupestris, Vitis berlandieri i dr.) te stvoriti tzv. „idealnu sortu“ koja će u sebi objedinjavati kvalitetu sorata europske loze s otpornošću na bolesti i filokseru američke loze.
Tako su nastali prvi direktno rodni hibridi kao Noah, Delaware , Othello, Jaquez i dr. Raširili su se i u našim krajevima, a u narodu su poznati i pod nazivima „direktori“ ili „tudumi“. Kako je problem filoksere uskoro uspješno riješen cijepljenjem plemenitih sorata na američke podloge, a pronađeni su i prvi fungicidi za suzbijanje plamenjače i pepelnice (na bazi bakra i sumpora), direktno rodni hibridi gube svoj prvotni značaj. Uz to, njihova kakvoća bila je neprihvatljiva za proizvodnju vina, nerijetko s izraženim neugodnim mirisom, koji danas nazivamo hibridni ili «foxy» miris, pa se napuštaju u proizvodnji, a njihovo širenje sprječavaju i zakonske odredbe (u Hrvatskoj vinskoj legislativi još uvijek stoji odredba da se od ovih sorata ne smije proizvoditi vino za promet).
Oplemenjivanje na otpornost
Između dva svjetska rata oplemenjivački programi, koji su se u najvećoj mjeri provodili u francuskim institutima, koncentrirali su se na dobivanje sorata otpornih prema bolestima. U tom je vremenu stvoren veliki broj sorata poznatih kao francusko- američki križanci ili kolokvijalno „francuzi“. Poznatiji među njima su: Seibel 7053, Plantet, Rayon d’or, Baco noir, Baco blanc, Villard noir, Villard blanc, Seyval, M. de St. Vallier, Pierelle, Couderc noir, Oberlin noir, Chambourcin. Manje je poznato da su ove sorte zauzele značajne površine u Francuskoj pa su primjerice 1958. godine bile zasađene na preko 400 000 ha, a u nekim područjima (prvenstveno kontinentalnog klimata) zauzimali su i preko 60% ukupnih površina.
Iako je njihova kakvoća bila bolja od onih direktno rodnih hibrida, još uvijek nije zadovoljavala standarde europskog poimanja kakvoće vina. S godinama njihove se površine smanjuju, a tome doprinose i restriktivni zakonski propisi koji ne dozvoljavaju od njih proizvoditi vina sa zaštitom zemljopisnog podrijetla i dr. Danas su u Francuskoj male površine pod ovim sortama (iznimka je sorta Baco blanc od koje se proizvodi Armagnac), a neki francusko-američki hibridi još se komercijalno uzgajaju na istoku SAD-a i u Kanadi. Ovaj neuspjeh obeshrabrio je brojne oplemenjivače i programi stvaranja otpornih sorata u mnogim se institutima napuštaju. Ipak, rad se nastavlja u najvećoj mjeri u Njemačkoj (Julius Kühn-Institut (JKI) Geilweilerhof; Staatliches Weinbauinstitut Freiburg). Također i u Mađarskoj (instituti u Egeru i Kečkemetu) kao i nekim istočnoeuropskim zemljama (Rusiji, Ukrajini, Moldaviji, Armeniji, Bugarskoj i dr.).
Kako otpornost i kvalitetu nije bilo moguće postići u jednoj ili nekoliko oplemenjivačkih generacija, nužno je bilo provesti više povratnih križanja (križanja s jednim od roditelja) da bi se dobila zadovoljavajuća kvaliteta (odnosno smanjio udio američke „krvi“). Tako se ova treća generacija otpornih sorata u najvećoj mjeri temeljila na francusko-američkim križancima koji su služili kao izvor otpornosti na bolesti, a križane su s visokokvalitetnim sortama vinove loze.
Zahvaljujući ustrajnosti i viziji ovih oplemenjivača, koji su unatoč izrazito negativnom i često podcjenjivačkom stavu struke i javnosti prema međuvrsnim križancima ustrajali u svom mukotrpnom radu, danas imamo veliki broj sorata s izraženom otpornošću prema bolestima i kakvoćom usporedivom s klasičnim sortama. Ove sorte čak ni vrsni stručnjaci i degustatori na slijepim kušanjima nisu mogli ni po čemu svrstati izvan kruga sorata Vitis vinifere.
Kako zvati sorte nastale međuvrsnim križanjima?
Prema načelima oplemenjivanja, međ uvrsni križanac (interspecies hibrid) direktni je potomak križanja dviju različitih vrsta. Znači da bi u tu kategoriju pripadala većina loznih podloga, primjerice Paulsen 1103 (Vitis berlandieri x Vitis rupestris) ili Kober 5BB (Vitis berlandieri x Vitis riparia) te prvi direktno rodni hibridi poput Noah (Vitis labrusca x Vitis riparia) ili Delaware (Vitis labrusca x Vitis vinifera). Sorte dobivene višestrukim povratnim križanjima sa sortama V. vinifere poput sorata Regent, Bianca, Cabernet Cortis, Johanniter i dr. po toj de finiciji nisu međ uvrsni križanci, jer je kod njih većina nasljedne osnove podrijetlom od sorata europske loze, a samo je mali udio američke “krvi”. U njemačkom jeziku uvriježeno ih zovu pilzwiderstandsfähige Rebsorten, a često se susreće i akronim PiWi Sorten. U engleskom jeziku uvriježio se naziv fungus resistant grape varieties ili kraće resistant varieties. Analogno tome, u hrvatskom jeziku bi ih trebalo zvati „otporne sorte“ ili, s obzirom na to da niti jedna od njih nije potpuno otporna na gljivične bolesti, još bi točnije bilo „sorte s otpornošću na gljivične bolesti“.
Priznavanje otpornih sorata
Unatoč dobroj kakvoći i otpornosti, status ovih sorata i dalje nije bio zadovoljavajuće riješen. Naime, zakonska regulativa, kao i loša reputacija koja ih prati još od vremena prvih direktno-rodnih hibrida bila je zapreka za njihovo širenje u proizvodnji kvalitetnih vina. Da bi riješili barem formalni dio problema, devedesetih godina prošlog stoljeća njemački su oplemenjivači zatražili da se njihove sorte Phoenix, Staufer, Sirious, Orion, Merzling i Regent (koje su tijekom dugogodišnjih ispitivanja pokazale visoku kakvoću i dobru otpornost) priznaju kao sorte Vitis vinifere.
To su argumentirali činjenicom da se po svojim ampelografskim osobinama one nalaze unutar raspona variranja sorata plemenite loze, odnosno da se od njih taksonomski ne razlikuju, te da imaju odgovarajuća gospodarska svojstva i daju vina kakvoće usporedive sa sortama Vitis vinifere. Nakon razmatranja svih relevantnih pokazatelja i rezultata istraživanja, njihovom je traženju udovoljeno te su navedene sorte 1996. priznate kao sorte Vitis vinifere, čime je omogućeno da se od njih u određenim vinogradarskim područjima Njemačke proizvode vina sa zaštitom zemljopisnog podrijetla. Danas je na isti način priznato nekoliko desetaka sorata, a njihov broj i dalje raste.
Značaj sorta s otpornošću danas
Razvoj kemijske industrije i stvaranje velikog broja učinkovitih fungicida tijekom dvadesetog stoljeća u velikoj je mjeri riješio problem gljivičnih bolesti u vinogradu. Proizvođači su naučili pravilno dozirati ova sredstva, te ih primjenjivati u skladu s uvjetima zaraze i preporukama prognozne službe, pa se pitanje uzgoja otpornih sorata nije više smatralo aktualnim. Ipak, uz dobre strane kemijskog suzbijanja bolesti danas smo sve više svjesni i njihovog potencijalno negativnog utjecaja na okoliš i zdravlje ljudi. Toga su najprije postali svjesni ekološki proizvođači, no podaci o količinama zaštitnih sredstava utrošen u vinogradarstvu danas nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Zato su danas otporne sorte ponovno došle u fokus stručne i znanstvene javnosti.
Uz paletu do sada priznatih sorata, koje će, vjerujemo, idućih godina sve više dobivati na značaju, oplemenjivačkim programima stvaraju se danas i nove sorte. Ovo je oduvijek bio dug i mukotrpan posao, osobito stoga što je za selekciju potomaka (procjenu njihovih karakteristika) trebalo čekati njihov dolazak u rod, a potom ih evaluirati više godina. Izbor roditelja i potomaka obavljao se samo temeljem njihovih fenotipskih karakteristika, no razvoj molekularno-genetičkih metoda omogućava oplemenjivačima da na temelju analiza genotipa puno brže i jednostavnije utvrde postojanje željenih svojstava.
Naime, danas se već za brojna svojstva točno znaju geni odgovorni za njihovu ekspresiju pa se analizom DNA ova svojstva mogu dokazati daleko prije nego li je to moguće klasičnim ampelografskim metodama. Ovakav način selekcije, kod kojeg nam pomažu DNA analize, naziva se Marker Assisted Selection i uobičajeno se koristi u oplemenjivačkim institutima. Obzirom da je metoda puno preciznija, a i brža, može se u budućnosti očekivati dobivanje sve boljih sorata, kako sa stanovišta otpornosti tako i sa stanovišta kakvoće.
Oplemenjivački programi idu za tim da stvore sorte prikladne za različita klimatska područja, a rješenje problema koje izazivaju klimatske promjene jednim se dijelom traži i u stvaranju sorata koje lakše podnose ovako ekstremne uvjete. Uz europske zemlje vrlo opsežne programe stvaranja otpornih sorta nalazimo i u zemljama novog svijeta. Osobito su za ovu problematiku zainteresirani u područjima koja su klimatski granična za uzgoja vinove loze (npr. ekstremno hladne zime ili ekstremno vlažan vegetacijski period). U SAD tu je svakako lider Sveučilište Cornell, a javljaju se i novi veliki „igrači“ poput Kine gdje se vinogradarska proizvodnja u najvećoj mjeri temelji na uzgoju otpornih sorata i u čijim se oplemenjivačkim institutima provode masivni programi stvaranja novih sorata.
Istraživanja sorata u Hrvatskoj
Hrvatska je zemlja u kojoj stvaranje novih sorata vinove loze hibridizacijom nema tradiciju. Opredjeljenje k introdukciji svjetski poznatih i priznatih sorata, a u novije vrijeme k autohtonim sortama (kojih je u Hrvatskoj s obzirom na njezinu veličinu značajan broj) te krut i negativan stav stručnjaka i proizvođača prema „hibridima“ nisu bili poticajno okruženje za bavljenja ovakvim mukotrpnim poslom s vrlo neizvjesnim ishodom. U nekim prošlim vremenima francusko-američki hibridi sadili su se i po našim vinogradima no zbog loše kakvoće i zakonskih propisa te su površine u najvećem dijelu iskrčene.
Zanimanje za uzgoj otpornih sorata oduvijek su pokazivali hobisti koji su na svojim vikendicama i okućnicama htjeli uzgajati sorte kojima nije potrebna zaštita. Devedesetih godina prošlog stoljeća u Europi je bio zamjetan ubrzan rast ekoloških poljoprivrednih površina, a i u Hrvatskoj se sve više počelo govoriti o ekološkoj poljoprivredi, pa tako i ekološkom vinogradarstvu. Svjesni ove činjenice, na Zavodu za vinogradarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu smatrali smo da je nužno i sa znanstvenog stanovišta evaluirati mogućnost ekološke proizvodnje u uvjetima naših vinogradarskih područja, te smo kroz projekt financiran od strane VIP-a Ministarstva poljoprivrede RH započeli s istraživanjima. Time se vrlo brzo otvorilo i pitanje uzgoja otpornih sorata nastalih međuvrsnom hibridizacijom.
Pokusni nasadi
Prilikom posjeta kolegama u Njemačkoj imali smo prilike kušati vina od najnovije generacije njihovih otpornih sorta te smo se uvjerili da među njima ima takvih koje nije moguće razlikovati od vina sorta vinove loze te da su kakvoćom vrlo perspektivne. Među njima se svakako isticao Regent, sorta koja je bivala sve bolje prihvaćana u Njemačkoj i čije su površine sve više rasle. Dobrotom kolega iz instituta u Geilweilerhofu dobili smo reznice njihovih sorta (Regent, Merzling, Orion, Staufer, Phoenix i Sirius), proizveli cijepove i 2002. posadili mali pokusni nasad na pokušalištu Agronomskog fakulteta „Jazbina“. Uz njih posađene su i neke sorte koje stvorio prof. Petar Cindrić s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, a koji nam je uz svoje sorte (Liza, Kozmopolita, Bačka, Panonia i neke druge) dao i mađarsku sortu Bianka. Nakon dolaska u rod započeli smo s njihovim praćenjem.
Međunarodna konferencija Grape Genetics and Breeding održavala se 2002. godine u Kečkemetu u Mađarskoj. U toj prigodi posjetili smo kolekciju i pokusno dobro u Katonatelepu, mjestu koje ima veliko značenje u stvaranju stolnih sorta, gdje su primjerice stvorene poznate stolne sorte Čabski biser i Muškat supruge Mathias. Međutim, ono što nas je iznenadilo i impresioniralo bile su njihove stolne sorte s otpornošću na gljivične bolesti, vrlo lijepog izgleda i okusa, a izvan Mađarske vrlo slabo poznate. Smatrali smo da bi ove sorte mogle biti zanimljive i za naše proizvođače, a osobito za ekološku proizvodnju, gdje je vrlo teško dobiti potpuno zdravo i lijepo grožđe kakvo se u proizvodnji stolnog grožđa očekuje.
Uz potporu Primorsko-goranske županije, stoga smo posadili pokusni nasad stolnih sorata u blizini Novog Vinodolskog na objektu „Pavlomir“ te smo u okviru projekta «Proizvodnja stolnog grožđa međuvrsnih križanaca otpornih prema gljivičnim bolestima» nekoliko godina evaluirali mađarske sorte Nero, Esther, Lidi, Pölöskei muskotaly, Terz i dr. Branko Čegec, prvi hrvatski proizvođač ekoloških vina s certifikatom, obratio nam se sa željom da surađujemo u istraživanju nekih otpornih sorata koje su njemu kao proizvođaču bile zanimljive, a po svojim osobinama potencijalno prikladne za područje podregije Prigorje-Bilogora.
Ova suradnja je i realizirana u okviru projekta „Poticanje ekološkog vinogradarstva u Zagrebačkoj županiji introdukcijom prikladnih sorata vinove loze“ financiranog od Zagrebačke županije. Projekt je započeo 2007. godine, a druga faza je još u tijeku. Na poljoprivrednom gospodarstvu Čegec podignut je pokusni nasad s otpornim sortama najnovije generacije poput Johanniter, Solaris, Cabernet Cortisa, Regenta i Monarcha te nekim međuvrsnim križancima (Marechal Foch, Leon Millot i Chancellor).
Perspektive uzgoja sorata s otpornošću
Sva su navedena istraživanja imala za cilj dati stručno i znanstveno utemeljeno mišljenje o prikladnosti ovih sorata za naša vinogradarska područja te dati preporuku za uvrštavanje nekih od njih na Nacionalnu listu priznatih kultivara. Što je preduvjet da se od njih mogu proizvoditi vina sa zaštitom zemljopisnog podrijetla. Stoga se provodi njihova višegodišnja, detaljna evaluacija, koja obuhvaća ocjenu rodnosti, kakvoće mošta, otpornosti na bolesti, dobi dozrijevanja i druge biološke i gospodarske karakteristike. Za vinske sorte nužno je provesti vinifikaciju te kemijsku analizu i senzornu ocjenu vina. Neki od rezultata ovih istraživanja navedeni su u priloženim opisima sorata.
Otpornost
Općenito govoreći, možemo reći da su ove sorte u većini slučajeva pokazale dobru otpornost na plamenjaču i pepelnicu.
Valja istaknuti da se ne radi o potpuno otpornim sortama te da je u većini godina nužna određena razina zaštite od bolesti. Broj tretiranja može se bitno smanjiti, a dovoljno su učinkovita i sredstva dozvoljena u ekološkom uzgoju. Kako je selekcija primarno išla k otpornosti grozda, ako se sa zaštitom od plamenjače prerano završi, može u humidnim godinama doći do oštećenja na listovima. Što dovodi do smanjenja lisne površine (smanjena fotosinteza) nužne za ishranu plodova.
Kakvoća vina
Kod većine sorata u vinima nije moguće osjetiti hibridni miris i potencijal kakvoće im je takav da se uz prilagodbu tehnologije proizvodnje vina mogu dobiti vina u kategoriji „kvalitetno“. Od nekih sorata u dobrim godinama čak i vrhunsko. Činjenica je da se radi o novim, nedovoljno poznatim sortama te da su iskustva o njihovim tehnološkim zahtjevima u proizvodnji vina mala pa u tom dijelu leži potencijal za popravak kakvoće i približavanje vinima tradicionalnih sorata.
Zapreka za širenje ovih sorata u proizvodnju svakako će biti i činjenica da su potrošači vina prilično konzervativnih preferencija te da uglavnom biraju sorte koje poznaju, bilo autohtone ili one svjetski poznate. Nova imena u svijetu vina teško se prihvaćaju pa uz provođenje prikladnih marketinških strategija. Jedno od rješenje ovog problema može biti i proizvodnja cuvéea. U našim istraživanjima to se pokazalo kao dobar izbor. Osobito za crne sorte, jer su se takva vina svidjela degustatorima. Miješanjem više sorta mogu se iskoristiti dobre karakteristike svake od njih, te tako u različitim godinama dobiti vina odgovarajuće kakvoće.
Kemijski sastav i zdravstvena vrijednost grožđ a i vina
Detaljne kemijske analize grožđa i vina također su dale zanimljive rezultate, pokazavši da neke od sorata, poput Regenta, imaju vrlo kompleksan polifenolni profil. Što ih može učiniti interesantnim i za potrebe kemijske ili farmaceutske industrije. Svakako ih čini vrijednim i sa stanovišta povoljnog utjecaja na zdravlje ljudi. Među potrošačima često se susreće bojazan da vina otpornih sorata imaju visok sadržaj metanola te da to može ugroziti njihovo zdravlje. Provedene analize pokazale su da sve ove sorte, pa čak i pravi međuvrsni križanci poput Marechal Focha, Leon Millota i Chancellora, imaju sadržaj metilnog alkohola daleko ispod zakonom dozvoljenog maksimuma te da je on na razini sorata Vitis vinifere.
Proizvodnja stolnog grožđa
Osobito su perspektivne stolne sorte koje se u Hrvatskoj proizvode u vrlo maloj količini te se većinom uvoze. Ekološki uzgoj vinskih sorta zahtjevan je, a proizvodnja stolnih sorta gdje je naglasak na lijepom izgledu, pogotovo. Uzgojem otpornih sorata problemi zaštite bitno su smanjeni, a proizvodnja po smjernicama ekološkog uzgoja dodatna je tržišna prednost. Naravno, vjerujemo da će ove sorte najprije pronaći svoje mjesto na pergolama okućnica i vikendica koje će krasiti svojim lijepim izgledom. Uz manju opasnost od zaraze pepelnicom koja se tu redovito javlja.
Mogućnost proizvodnje drugih prehrambenih proizvoda
Dio sorata koje smo do sada upoznali i istraživali svakako imaju potencijal za proizvodnju kvalitetnih vina. No sorte s otpornošću mogu se iskoristiti i za druge namjene. Visok sadržaj šećera uz dobru kiselost čini grožđe izvrsnom bazom za proizvodnju sokova, džemova, kompota i drugih proizvoda, što kod nas nažalost nije odgovarajuće iskorišteno. Niži troškovi proizvodnje zbog smanjene razine zaštite, te zdravstvena vrijednost ovih proizvoda (osobito ako su iz ekološkog uzgoja pa potrošači nemaju strah od rezidua pesticida), dobar su preduvjet za profitabilnu proizvodnju. Potvrda ove teze je i iskustvo gosp. Čegeca. Koji na svom gospodarstvu od sorata u pokusnom nasadu nekoliko zadnjih godina proizvodi i ukusan ekološki sok od grožđa koji vrlo uspješno prodaje.
Otporne sorte u zakonskoj regulativi R. H.
Odabir sorata za proizvodnju vina, a posebno onih sa zaštitom zemljopisnog podrijetla podliježe zakonskim propisima. U još uvijek važećem Zakonu o vinu RH iz 2003. godine izrijekom se navodi da sorte vinove loze za proizvodnju vina moraju pripadati vrsti Vitis vinifera ili križancima Vitis vinifera s drugim vrstama roda Vitis.
Zabranjeno je vino proizvoditi od sljedećih sorata. – Noah, Othello, Isabelle, Jacquez, Clinton, Herbemont i drugih direktno rodnih hibrida, a kvalitetna i vrhunska vina proizvode se od sorata koje pripadaju vrsti Vitis vinifera. Ove odredbe u skladu su i sa uredbom Europske komisije (EC 1493/1999) u kojoj se također navodi da se kvalitetna vina smiju proizvoditi samo od sorata koje pripadaju vrsti Vitis vinifera.
U Pravilniku o nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze (NN 53/2014) navedeni su preporučeni kultivari vinove loze, odnosno grupe kultivara koji se mogu uzgajati na području vinogradarske podregije i od kojih se proizvode vina koja mogu nositi zaštićenu oznaku izvornosti. Donedavno na nacionalnoj listi priznatih kultivara nije bila preporučena niti jedna sorta s otpornošću na gljivične bolesti. Zato je jedan od važnih ciljeva istraživanja koje smo provodili na Agronomskom fakultetu bio uvrstiti na ovu listu one koje se pokažu prikladnima te na taj način omogućiti proizvodnju vina sa zaštićenom oznakom izvornosti, što je osobito važno za proizvođače u sustavu ekološke proizvodnje kojima se smjernicama upravo preporuča uzgoj otpornih sorata.
Svojstva nekih sorata s otpornošću na gljivične bolesti
Iz svega do sada navedenog vidljivo je da su otporne sorte vrlo zanimljive. Nude brojne mogućnosti kako ekološkim proizvođačima vina (a zašto ne i konvencionalnim) tako i vikend vinogradarima. Sorata je veliki broj, a priznaju se i nove, vjerojatno još boljih svojstava. U našim istraživanjima birali smo uglavnom one koje su pokazale dobra svojstva, te su preporučene za uzgoj u zemljama svog podrijetla. No to ni izdaleka nije sve što se nudi. Zato rad na evaluaciji otpornih sorata treba i dalje nastaviti te proizvođačima ponuditi one koje su za naše podneblje najprikladnije.
Temeljem rezultata višegodišnjeg praćenja sorata u uvjeti ma sjeverozapadne Hrvatske, 2014. godine Agronomski fakultet je preporučio uvrštavanje sorta Merzling, Phoenix, Staufer, Johanniter, Solaris, Regent i Cabernet Corti s kao preporučene za regiju Zapadna kontinentalna Hrvatska. Uz to što su ove sorte pokazale dobru kakvoću u tijeku istraživanja, u Njemačkoj su one priznate kao sorte Vitis vinifere te time udovoljavaju odredbama Zakona o vinu RH i uredbi Europske unije da se vina sa ZOI smiju proizvoditi samo od sorata koje pripadaju vrsti Vitis vinifera. Nažalost, neke sorte, poput Biance ili Panonije, koje su također pokazale vrlo dobru kakvoću, nismo mogli preporučiti jer je u zemljama gdje su sorte nastale one deklarirane kao međuvrsni križanci te se u Vitis International Variety Catalogueu (http://www.vivc.de/) u rubrici „vrsta“ navodi oznaka IC (interspecific crossing).
Vinske sorte
Regent
Sortu je kreirao čuveni njemački oplemenjivač i znanstvenik prof. Gerhardt Aleweldt na institutu Julius Kühn (JKI) u Geilweilerhofu. Roditelji Regenta su dvije manje poznate sorte Diana i Chamburcine. Sorta Diana nastala je križanjem sorata Silvanac i Müller-Thurgau, dok je Chambourcin francuskoamerički hibrid stvoren u Francuskoj početkom 20. st. Od 1996. godine Regent je preporučena sorta u svim vinogradarskim područjima Njemačke te je od njega dozvoljeno proizvoditi kvalitetna vina. Regent je prva sorta s otpornošću koja je stekla tržišnu reputaciju i danas njezino ime sve više prepoznaju i proizvođači i potrošači. Površine pod ovom sortom, posebno u Njemačkoj, rastu. Svake se godine s ciljem promicanja uzgoja Regenta i unaprjeđenja kvalitete njegovih vina organizira i međunarodno natjecanje „Regnt- Forum“.
Botanički opis: Vrh mladice pokriven srednje gustim paučinastim dlačicama. List okrugao, trodijelan, rjeđe peterodijelan, sinus peteljke blago preklopljen s dnom u obliku lire. Naličje golo s čekinjastim dlačicama po nervaturi. Grozd malen, rastresitiji, cilindričan, ponekad s krilcem. Bobica mala, okrugla, kožica modra, oprašena maškom. Gospodarska svojstva i ocjena potencijala sorte. Dobre je otpornosti na plamenjaču i na pepelnicu, no ipak osjetljiviji u usporedbi s križancima starije generacije. U pokusnom nasadu pokazala dosta nisku rodnost i prinose. Regent je sorta rane dobi dozrijevanja pa je za berbu spreman nešto ranije od Portugisca. Dobro nakuplja šećere, kiselost mu je umjerena, a vina krasi intenzivna boja karakterističnih tonova i voćne arome. Dozrijevanjem u drvu dobiva na kvaliteti, a prikladan je i za sljubljivanje s drugim crnim sortama. Vina iz pokusnog nasada svrstana su u kategoriju kvalitetnih vina.
Cabernet Cortis
Sorta nastala u institutu u Freiburgu krajem 20. st. i pripada najnovijoj generaciji međuvrsnih križanaca. Ime, ali i mnoge karakteristike, duguje Cabernet sauvignonu koji je jedan od roditelja. Dok je drugi sorta Solaris (Merzling x (Saperavi severnyi x Muskat Ottonel)). Botanički opis: Vrh mladice pusteno dlakav, dlačice slabo antocijanski obojene. List pentagonalan, peterodijelan, naličje golo. Sinus peteljke blago otvoren, u obliku slova U. Grozd malen, cilindričan, s krilcem. Bobica mala, eliptična, kožica modra, meso bezbojno. Gospodarska svojstva i ocjena potencijala sorte: otpornost prema plamenjači dobra, prema pepelnici nešto slabija. Prinosi osrednji, ali kakvoća vrlo dobra. Nakuplja visoke šećere uz ugodnu kiselost.
Vina su u tipu Cabernet sauvignona, dobro obojena, ekstraktna. Prema sudu ocjenjivača ova sorta pokazuje najveći potencijal za proizvodnju visokokvalitetnih vina pa su i ocjene bile blizu granice za vrhunska vina. Da bi sorta mogla pokazati svoj puni enološki potencijal važno je tehnologiju dozrijevanja vina prilagoditi njenim potrebama te svakako omogućiti dozrijevanje u drvu. Uz Njemačku, sorta je preporučena za uzgoj u Danskoj, Švicarskoj i Italiji.
Solaris
Još jedna uspješna sorta nastala u institutu u Freiburgu u drugoj polovici 20. st.. Roditelji su joj Merzling i križanac (Saperavi severnyi x Muskat Ottonel). Botanički opis: Vrh mladice pusteno dlakav, dlačice izrazito antocijanski obojene. List cijeli, okrugao, na naličju slabo paučinasto dlakav. Sinus peteljke s potpuno preklopljenim odsječcima. Grozd malen do srednje velik, bobice eliptične, kožica zlatno-žuta, meso sočno i slatko.
Gospodarska svojstva i ocjena potencijala sorte: Dozrijeva vrlo rano. Otpornost prema bolestima i niskim temperaturama vrlo dobra, od svih preporučenih sorata najviša. Čak i u godinama s jakim napadom bolesti grozdovi i listovi s vrlo malo oštećenja. Zahtijeva vrlo malu razinu zaštite. Razvija manje bujnu vegetaciju, s dobro raspoređenim mladicama. Nije zahtjevna sa stanovišta vinogradarske proizvodnje te ne zahtijeva puno ručnog rada za provođenje zahvata zelenog reza. Rodnost dobra, a redovito nakuplja visok sadržaj šećera (najviše vrijednosti u pokusnom nasadu) uz ugodnu kiselost. Vina su harmonična, ugodne, naglašene voćne arome. Od bijelih sorata u istraživanjima, Solaris je jedna od sorata koja je pokazala najviši kvalitativni potencijal. Ocjenjivači su je prema senzornim svojstvima svrstali blizu granice između kvalitetnog i vrhunskog vina. Zbog svojih dobrih karakteristika sve se više sadi u Njemačkoj, Švicarskoj, a preporučena je za uzgoj i u Italiji.
Johanniter
Sorta nastala u institutu u Freiburgu križanjem Rizlinga rajnskog i križanca (Seyve Villard x (Pinot sivi x Plemenka)). Botanički opis: vrh mladice pusteno dlakav, dlačice slabo antocijanski obojene. List pentagonalan, peterodijelan, naličje slabo paučinasto dlakavo. Sinus peteljke jako preklopljenih isječaka, dno sinusa u obliku lire. Grozd malen do srednje velik, valjkast. Bobica okrugla, kožica žuto- zelene boje. Meso sočno. Gospodarska svojstva i ocjena potencijala sorte: Dozrijeva rano. Otpornost na niske temperature vrlo dobra. Dobre otpornosti na plamenjaču (nešto osjetljiviji listovi) i pepelnicu. Rodnost osrednja, kakvoća dobra. Samostalno vinificirana može dati kvalitetna vina, a prikladna je i za sljubljivanje s drugim sortama, primjerice Solarisom.
Bianca
Sortu su stvorili mađarski oplemenjivači Józsev Czismazija i Lásló Bereznai u istraživačkom centru Egeru križanjem Eger 2 x Bouvier. Botanički opis: vrh mladice je poluotvoren, gol ili rijetko pokriven dlačicama. Mladica crvenkastosmeđe boje, karakteristično uspravnog i čvrstog rasta. Mladi list je brončan, a odrasli zelene boje, trodijelan, pentagonalan, gladak i bez dlačica na naličju. Sinus peteljke je otvoren, u obliku slova „U“. Grozd malen, valjkast, srednje zbijen, poneki grozd rastresit do rehuljav, kao posljedica slabe oplodnje. Bobice malene, okrugle i zelenožute boje kožice. Gospodarska svojstva i ocjena potencijala sorte: Odlikuje ju visoka otpornost na plamenjaču, pepelnicu i niske zimske temperature.
S vegetacijom kreće rano do srednje kasno, dozrijeva rano. Sorta dobre rodnosti i bujnosti, no zbog toga ponekad ima problema s osipanjem u cvatnji. Može dati alkoholična vina, bogata ekstraktom, ugodne kiselosti i specifične sortne arome. Stil vina ovisi u velikoj mjeri o vremenu berbe i načinu vinifikacije. Vina su načelno neutralna, ali kod kasnije berbe imaju nešto naglašeniju aromu. No tada treba paziti da zbog pada kiselina ne izgube na svježini. U istraživanjima i kušanjima pokazala se kao jedna od sorata s najvišim kvalitativnim potencijalom te su joj vina, u usporedbi s ostalim otpornim sortama, često dobivala najviše ocjene na kušanjima.
U Mađarskoj (gdje se oko 12 % svih vina, a 3 % kvalitetnih, proizvodi od otpornih sorata) Bianca se uzgaja na oko 1300 ha. Znatne površine su u Rusiji (2 700 ha) te nešto u Moldaviji. Sorta koja nesumnjivo ima potencijal za širenje, osobito u ekološkom uzgoju. No nažalost zbog ranije navedenih razloga (deklarirana je kao međuvrsni križanac, a ne sorta Vitis vinifere) nije ušla na nacionalnu listu priznatih kultivara u RH.
Merzling
Sorta stvorena u Njemačkoj, u institutu u Freiburgu, križanjem Seyve-Villard 5.276 x ( Rizling rajnski x Pinot sivi). Botanički opis: vrh mladice je poluotvoren i vrlo gusto prekriven dlačicama. Mladica je zelene boje, poluuspravnog i čvrstog rasta. Mladi list zelene boje, na naličju vrlo gusto obrastao dlačicama. List trodjelan do peterodjelan, okrugao sa kratkom peteljkom. Sinusi peteljke često preklopljeni, u obliku slova V.
Grozd je malen, kratak, konusan, zbijen, s kratkom peteljkom. Bobice malene, blago spljoštene, zelenkasto- žute boje kožice. Gospodarska svojstva i ocjena potencijala sorte: Trs je bujan, rodnost dobra i redovita. Otpornost na plamenjaču i pepelnicu dobra, lošija na sivu plijesan. Dozrijeva srednje rano, u uvjetima Zagrebačkog vinogorja polovicom rujna. Vina neutralna, slabije arome, u lošijim godinama i uz više prinose “tanka” i zeljastih aroma. Sklona oksidaciji. Uz primjerenu tehnologiju prerade i njege mogu dati laganija, svježa vina u kategoriji kvalitetnih. Prikladna je i za kupažu s drugim sortama. Sorta je stvorena 1960. godine te je do danas poslužila kao roditelj više uspješnih potomaka poput ovdje opisane sorte Solarisa.
Phoenix
Nastala križanjem novije njemačke sorte Bacchus (Silvanac x Rizling rajnski) i Seyve Villard 12375 u Institutu Julius Kühn (JKI) u Geilweilerhofu. Botanički opis: vrh mladice žuto- zelen, rijetko paučinasto dlakav. List cijeli, sinus peteljke u obliku lire, dno često omeđeno žilama. Lice glatko, na naličju čekinjaste dlačice po žilama. Grozd srednje velik, piramidalan, često s krilcem, zbijen. Bobice srednje velike, blago izdužene, žuto zelene.
Meso sočno s vrlo blagom muškatnom aromom. Gospodarska svojstva i ocjena potencijala sorte: bujnost srednje velika do velika. Rodni potencijal visok. S vegetacijom kreće i dozrijeva srednje rano, u uvjetima Zagrebačkog vinogorja najčešće u prvoj dekadi rujna. Otpornost na plamenjaču vrlo dobra, a na pepelnicu dobra. Nešto osjetljivija na sivu plijesan. Nakuplja srednje visok sadržaj šećera uz nešto više kiseline. Daje vina dobre kakvoće, svježa, naglašenije kisela. S blagom muškatnom aromom. U većini godina su ga degustatori na senzornim ocjenjivanjima svrstavali u kategoriju „kvalitetno”.
Staufer
Sorta stvorena u Julius Kühn-Institut (JKI) Geilweilerhof od roditeljskog para Bacchus x Seyval blanc. Botanički opis: vrh mladice vunasto dlakav. List trodijelan, sinus peteljke otvoren u obliku slova U. Lice glatko, naličje paučinastodlakavo. Grozd srednje velik, srednje zbijen. Bobice srednje velike, do velike, blago ovalne. Kožica žuto-zelene boje, meso sočno, neutralno. Gospodarska svojstva i ocjena potencijala sorte: trs srednje bujan, dosta prozračan. Potencijal rodnosti visok. Na mladici nerijetko i po četiri grozda pa zahtijeva nešto kraću rezidbu. Otpornost na plamenjaču i pepelnicu vrlo dobra, na sivu plijesan dobra.Vina slabije alkoholična, lagana, ugodne voćne arome.
Stolne sorte
Teréz
Stolna sorta nastala križanjem Seyve Villad 12375 E.2 x Olimpia na pokušalištu Kotonatelep u blizini Kečkemeta u Mađarskoj. Botanički opis: vrh mladica zelen, vunasto dlakav. List srednje velik, nepravilan, plitkih postranih sinusa. Naličje vunasto, a po žilama čekinjaste dlačice. Grozd velik ili vrlo velik, rastresit, krilat. Bobica vrlo velika, jajolika, a prema vrhu blago zašiljena. Kožica žuto-zelena, u stanju prezrelosti poprima crvenkaste tonove. Meso hrskavo, neutralno sa slabo zamjetnim sjemenkama. Gospodarska svojstva i ocjena potencijala sorte: trs bujan. Na trsu se razvija manji broj mladica.
Rodnost velika, pogodna za visoke uzgojne oblike. Sorta je nešto dužeg vegetacijskog ciklusa pa je u pokusnom nasadu (Novi Vinodolski) dozrijevala krajem rujna. Nije osjetljiva na plamenjaču i pepelnicu, a nema osobitih problema niti sa sivom plijesni. Nije prikladna za uzgoj u vrlo sušnim područjima. Pri višim temp. (osobito u kombinaciji sa sušom) strada od opekotina na grožđu. Krošnja joj nije previše gusta pa ne zahtijeva puno intervencija zahvatima zelenog reza.
Pölöskei muskotaly
Gospodarska svojstva i ocjena potencijala sorte: trs vrlo bujan. Dozrijeva sredinom rujna. Rodni potencijal vrlo visok pa može dati visoke prinose. Pogodna za visoke sustave uzgoja te zahtijeva kratak rez. Obzirom na bujnost, dosta je zahtjevna u pogledu obavljanja zahvata zelenog reza. Prema plamenjači, pepelnici i sivoj plijesni pokazuje vrlo dobru otpornost. Dobro podnosi transport. U usporedbi s nekim drugim ovdje opisanim stolnim sortama nije tako atraktivnog izgleda. Vrlo je užitna, a svoje poklonike naći će među ljubiteljima muškatnih sorata.
Lidi
Mađarska stolna sorta nastala u Kečkemet-Kotonatelepu. Roditelji su joj Seyve Villad 12375 E.2 i Magaracsi csemege III. Botanički opis: vrh mladice brončan, sjajan, gol. List srednje velik, cijel s otvorenim sinusom peteljke u obliku slova U. List nježan, ravan, naličje golo. Grozd srednje velik, granat, rastresit. Bobica srednje velika, ovalna. Pokožica lijepe, crvenkasto- roze boje, tanka. Meso obojeno, hrskavo, neutralno sa malo primjetnim sjemenkama. Gospodarska svojstva i ocjena potencijala sorte: trs bujan, s malim brojem mladica. Potencijal rodnosti velik.
Dozrijeva sredinom kolovoza. Dobre otpornosti na plamenjaču i pepelnicu, a problemi sa sivom plijesni očekuju se samo u izrazito kišnim godinama. Pogodna za visoke sustave uzgoja, a s obzirom na bujnost traži veće razmake sadnje. Razvija puno zaperaka pa zahtijeva dosta ručnog rada pri obavljanju zahvata zelenog reza. Sorta je vrlo atraktivnog izgleda, lijepih, ujednačenih, iako ne prevelikih grozdova. Pažnju osobito privlači boja kožice, ali i mesa. Dobro podnosi transport.
Nero
Stolna sorta nastala u Mađarskoj, ali u institutu u Egeru, autori Józsev Czismazija i Lásló Bereznai. Roditeljski par: Seyve Villard 12375 x Gárdonyi Géza. Botanički opis: vrh mladice otvoren, žuto-zelen, gol ili vrlo slabo paučinasto dlakav. List klinast, peterodijelan, rjeđe trodijelan. Sinus peteljke otvoren u obliku slova U. Lice glatko, naličje golo. Grozd srednje velik, konusan, krilat, srednje zbijen. Bobice srednje velike, široko ovalne. Kožica tamno modra s izraženim maškom. Meso sočno, blago hrskavo, neutralnog okusa. Gospodarska svojstva i ocjena potencijala sorte: dozrijeva rano, početkom kolovoza. Grozdovi mogu dugo stajati na trsu i tada imaju jako puno šećera (do početka rujna). Rodnost bazalnih pupova vrlo visoka pa joj odgovara kratak rez. Srednje otporna na plamenjaču i pepelnicu. Nije osobito osjetljiva na Botrytis. Iako je zbog svog atraktivnog izgleda prvenstveno stolna sorta, ponekad se koristi i za proizvodnju crnih i ružičastih vina.
Esther
Stolna sorta stvorena u Mađarskoj (Kečkemet-Kotonatelep) iz križanja Seyve-Villard 12375 E.2 x Magaracsi csemege. Botanički opis: vrh mladice zeleno-brončan, sjajan, gol. List srednje velik, cijel, pentagonalan. Sinus peteljke blago preklopljen. Lice zeleno, mjehurasto, naličje golo. Grozd srednje velik, konusan, krilat, srednje zbijen. Peteljka kratka. Bobice srednje velike, ovalne. Kožica tanka, tamno modra sa obilnim maškom. Meso hrskavo, finog, neutralnog okusa. Gospodarska svojstva i ocjena potencijala sorte: trs bujan sa srednjim brojem razvijenih mladica. Vegetacija kratka, dozrijeva u prvoj dekadi kolovoza. Rodnost je dobra. Otpornost prema peronospori dobra, prema pepelnici nešto slabija. Nije naročito osjetljiva na sivu plijesan. Prikladna i za visoke sustave uzgoja. Uz dobru strukturu grozda i lijepu boju te ranije dozrijevanje, sorta ima i dobre transportne osobine što su sve odlike perspektivne stolne sorte.
Lozni cijepovi opisanih sorata mogu se nabaviti izravno u rasadnicima u susjednoj Sloveniji i njemačkim rasadnicima. U Hrvatskoj se mogu naručiti u upravi Fitoprometa u Zagrebu.
 |
Fitopromet d.o.o.
|
