Hrvatska ima povoljnu klimu za uzgoj cvijeća, i to gotovo svih vrsta cvijeća i ukrasnog bilja. Ludbreg i okolne općine prepoznatljivi su upravo po brojnim cvjećarima koji čine 80 posto od 60 posto ukupne hrvatske proizvodnje cvijeća. Dakle, ludbreška regija čini gotovo pola hrvatske proizvodnje cvijeća.
Riječ je o proizvodnji koja iziskuje mnogo truda, napora i fizičkog rada. To najbolje mogu posvjedočiti cvjećari s ludbreškog područja koji imaju tradiciju proizvodnje staru više od 30-ak godina.
Posao je težak, ali nam nije teško raditi
–Budim se ujutro u 4 sata. Popunim i ,,odradimʺ papire koje moram jer kroz dan ne stignem. Od 7 do 15 sati sam u plastenicima zajedno sa svojih 7 zaposlenih žena. Nakon toga već kreću pripreme za sljedeći dan koje ponovno uključuju papire – ponude, otpremnice i slično. U sve to se nekako mora ,,ukomponiratiʺ i brigu za obitelj, kuhanje, pospremanje, opisuje nam svoj dan Mirjana koja je uz supruga Dubravka voditeljica OPG-a Herega u Ludbregu.
Unatoč svim naporima i odricanjima kažu kako im njihov posao nije težak jer rade ono što vole, i tako već više od 20-ak godina.
–Od kad sam se rodila bila sam okružena cvijećem. Moji roditelji su se bavili i sada se još uvijek bave proizvodnjom cvijeća. Od njih sam naslijedila tu ljubav i prenijela je na svog supruga. Naša samostalna i intenzivnija proizvodnja krenula je 2000 godine na 1500 m² zatvorenog prostora i 6000 m² otvorenog prostora, otkriva Mirjana Herega.
Prve sadnice koje su zasadili u Ludbregu bile su multiflore. Ubrzo su se počeli širiti da bi na kraju došli do proizvodne površine od 7000 m² zatvorenog prostora i 10 000 m² otvorenog prostora.
Puna četiri mjeseca brige
Godinu započinju sadnjom jaglaca, a nastavljaju s maćuhicama. Potom dolazi balkonsko i vrtno cvijeće, trajnice i jednogodišnje sezonsko cvijeće.
–U svibnju nam već stiže sadnja multiflora koje zahtijevaju veliku brigu. Proces proizvodnje traje cijelo ljeto da bi se dobio finalni proizvod kakav vide naši kupci. Prvo se sade u male kontejnerske posude, potom u veće. Zatim se trgaju donji listovi, a da ne spominjem konstantno zalijevanje i dohranu. Dakle puna četiri mjeseca brige, objašnjava nam Mirjana. Nakon multiflora kreću i krizanteme, a u sedmom mjesecu već dolazi i sadnja božićnih zvijezda. Tu su još i ciklame, zimske maćuhice i ostalo sezonsko cvijeće.
Najviše posla ima pred blagdan Svih Svetih, zatim pred Božić i na proljeće. OPG Herega prodaju obavlja na kućnom pragu, na zagrebačkoj tržnici Trešnjevka, ali i putem Poljoprivredno cvjećarske zadruge Varaždinski cvijet. Tako njihovo cvijeće možete kupiti i na policama trgovačkih lanaca.
Cijene repromaterijala otišle ,,u nebesa”
–Protekle dvije godine bile su teške i uzgajivačima cvijeća. Početak pandemije sa sobom je donio zatvaranje sajmova i tržnica koje su pojedinim OPG-ovcima onemogućile prodaju proizvoda.
–Bacala se hrpa cvijeća jer ga jednostavno nismo imali kamo plasirati. Ne samo mi, nego svi. Tražili smo pomoć od nadležnih službi, ali nismo je dobili. No, eto, sada je situacija ipak mrvicu bolja. Oporavljamo se polako i idemo dalje, objašnjava Mirjana. Dodaje kako su sada veći problem cijene repromaterijala koje su otišle ‘u nebesa’.
–Naš proizvod nije baš neophodan za ljudski život i mi cijenu ne možemo isto tako dići ‘u nebesa’ kako bi pokrili svoje troškove. Tu onda nailazimo na problem, ali evo nedamo se i borimo se, nadodaje.
Prisiljeni su raditi na ,,velikoʺ
Uz OPG Herega nalazi se i OPG Ivo Markulinčić. Osim što su susjedi, dijele i ljubav prema istom poslu. Pogađate, cvjećarstvu. Ovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo uistinu je obiteljsko u punom smislu te riječi. Nositelj OPG-a je suprug i otac Ivo, konce u rukama drži supruga i majka Ksenija, a u svemu pomažu i sin Andrej te kći Marta.
–Ovaj posao ne može voditi jedna osoba. Sve je više papirologije, sve je više posla, a o troškovima da ne govorimo. Troškovi su veći, a zarada je manja. Prisiljen si raditi na veliko, imati veću proizvodnju da bi uopće opstao. Sada smo u tome i nastavit ćemo dokle bude išlo, ali sve je teže, objašnjava Ksenija Markulinčić. Dodaje kako to nije uvijek bio slučaj.
Kad su oni pokretali svoju proizvodnju, prije 30-ak godina, cvijeće je bilo dvostruko skuplje nego sada. Primjerice multiflora se na tržnici prodavala po 50 kuna, sada je 25 kuna. Dvostruka pelargonija sada je 7 kuna, a tada je bila 14 kuna.
-Mi smo svoju proizvodnju započeli s 1000 komada krizantema, rezanih. Potom su došle multiflore, a postupno i svo drugo cvijeće i bilje. Najviše posla ima zadnjih deset dana listopada, pred Božić i na proljeće kad su najtraženije surfinije, pelargonije i muškatlini, priča nam Ksenija.
Okušali su se i u uzgoju povrća
-Kad nas je pogodila koronakriza morali smo se na neki način prilagoditi tržištu. Zatvorili su se sajmovi, tržnice, a propao nam je i velik broj cvijeća koje inače izvozimo u Sloveniju. Odlučili smo stoga saditi i prodavati povrće, objašnjava sugovornica i dodaje kako ni ove godine situacija nije bajna.
–Zbog ‘zatvaranja’ Slovenije i uvođenja covid potvrda za ulazak u pojedine trgovačke lance, ponovno nam je ostalo cvijeće koje je trebalo u izvoz. Većinom se radi o multiflorama. Vidjet ćemo, možda ćemo ih uspjeti prodati ovdje u Hrvatskoj. Nakon multiflora dolaze božićne zvijezde, pa možda one spase stvar, nada se Ksenija. Njoj su uoči blagdana Svih svetih ostale multiflore koje su trebale „otputovati“ za Sloveniju, ali nisu zbog pandemije.
Mladi nemaju naviku kupnje na placu
OPG Ivo Markulinčić svoje proizvode prodaje putem Poljoprivredne zadruge ‘Cvetek’, na kućnom pragu te sajmovima i tržnicama.
-Na tržnici je sve manje ljudi. Mladi jednostavno nemaju naviku kupnje na placu. Možda je razlog fiksno radno vrijeme koje im to onemogućava. Dakle, ostaje nam starija populacija. Nakon njih ne znam tko će više kupovati na tržnici, objašnjava situaciju Ksenija i dodaje kako će se unatoč svim neprilikama pokušati održati.
–U ludbreškoj regiji proizvodnjom cvijeća bavi se više od 60 OPG-ovaca, svi su povezani. Dosta smo povezani i pomažemo jedni drugima. Ne gledamo se baš kao neka konkurencija jer svatko ima svoje kupce, svoja prodajna mjesta i prodajne kanale. Korektni smo jedni prema drugima i tako treba biti, kaže Ksenija. Dodaje kako je jedino brine što je sve manji interes kod mladih ljudi za ulazak u svijet cvjećarstva.
–Cvjećarstvo i uzgoj cvijeća je posao koji zahtijeva da si u njemu 100 %. Malo je ljudi zapravo spremno na takvo odricanje. To je i pomalo zabrinjavajuće, pogotovo za ovaj naš kraj koji je poznat po dugoj tradiciji proizvodnje cvijeća. – zaključuju cvjećari.
