Sijeno u hranidbi životinja

Sijeno predstavlja najrašireniji način skladištenja voluminozne krme za životinje. Sprema se tijekom sezone rasta ili razdoblja viška krme, konzervira sušenjem, „pakira“, skladišti te daje životinjama tijekom razdoblja manjka krme. Primarna je hrana u obroku preživača i nepreživača biljojeda. Za preživače sijeno je izvor strukturnih ugljikohidrata (vlakana), nestrukturnih ugljikohidrata, proteina, vitamina i minerala. Prerađeno sijeno leguminoza može biti uključeno u obroke peradi i svinja.

Svestrano konzervirano krmivo

Skladištenje sijena može biti u rastresitom stanju, balirano, kockano, peletirano i usitnjeno/peletirano. Sijeno možemo davati životinjama kao dugo i prerađeno sijeno. Na nutritivnoj bazi, cijena hranjivih tvari u konzerviranoj krmi je veća u usporedbi kad životinja jede svježu krmu jer konzervirana krma zahtijeva opremu za spremanje i skladištenje. Sijeno je tu najjeftinija opcija u odnosu na druge načine konzerviranja (sjenaže, silaže). Sijeno je jedno od najsvestranijih konzerviranih krmiva po tome što se može se čuvati dulje vrijeme uz mali gubitak nutrijenata, ako je zaštićeno od vremenskih utjecaja. Veliki broj krmnih usjeva i kultura može se uspješno koristiti za proizvodnju sijena.

Može se proizvoditi i davati životinjama u malim ili velikim količinama. Može se ubirati, skladištiti i hraniti ručno ili se proizvodnja i hranjenje mogu potpuno mehanizirati te sijeno može opskrbiti većinu nutrijenata potrebnih mnogim vrstama i kategorijama stoke. Sijeno je najčešće korištena konzervirana hrana za životinje na većini farmi. Budući da je sijeno tako široko korištena hrana, važno je razumjeti čimbenike koji utječu na kvalitetu sijena i kako prepoznati kvalitetu sijena. Krajnji test kvalitete sijena daje životinja. Kvaliteta sijena se može smatrati zadovoljavajućom kad nam životinje koje konzumiraju sijeno daju željeni proizvodni učinak.

Tri čimbenika koji utječu na učinak životinja su: konzumacija (KST) – sijeno mora biti ukusno ako želimo da ga životinja želi konzumirati u odgovarajućim količinama; probavljivost i sadržaj hranjivih tvari – kad se sijeno pojede, mora se probaviti da bi se pretvorilo u životinjske proizvode; i toksični čimbenici – visokokvalitetno sijeno ne smije sadržavati komponente koje su štetne za životinje koje ga konzumiraju. Kao i kod druge krme, postoji kompromis između prinosa i nutritivne vrijednost krme. U idealnom slučaju, svježa krma se usitnjava kako bi se optimizirao prinos i nutritivna vrijednost.

Nutritivna vrijednost sijena vrlo značajno varira. Primarni čimbenici koji utječu na nutritivnu vrijednost su vrsta svježe krme, zrelost biljaka prilikom košnje i učinkovitost košnje, način sušenja, pakiranja, skladištenja i naposljetku hranjenje. Najvažniji od čimbenika je učinkovitost sušenja, posebno trajanje i vremenske prilike prilikom postupka sušenja. Kako bi minimizirali gubitke kao rezultat prekomjernog trajanja sušenja, sušimo tijekom razdoblja visoke temperature i niske vlage.

Primarna svježa, voluminozna krma koja se koristi za proizvodnju sijena su leguminoze, trave i krmne kulture s oranica. Na odabir vrste krme utječu proizvodni uvjeti i potrebe životinja.

Tablica 1. Kemijski sastav sijena (% ST)

*ST-suha tvar, SP-sirovi protein, SV-sirova vlakna, Ca-kalcij, P-fosfor, NEL-neto energetska vrijednost za laktaciju (MJ/kgST)

Proizvodnja sijena

Početni korak u proizvodnji sijena je žetva ili košenje svježe voluminozne krme. Vrijeme košnje ključno je za maksimiziranje prinosa probavljivih hranjivih tvari po jedinici površine. Za lucernu je preporučena faza košnje srednja do kasna faza pupanja, dok za trave, stupanj zrelosti za košnju varira s vrstom trave. Općenito, preporučena faza zrelosti u košnji je pupanje do početka cvatnje. Za mješavine trava i leguminoza (DTS), idealno vrijeme košnje ovisi o dominantnoj biljnoj vrsti u smjesi.

U vrijeme košnje, sadržaj vlage svježe, voluminozne krme treba biti približno 60-75 % za trave i 70-75 % za leguminoze. U pravilu, sijena se lakše rade od zrelije, nego mlade krme koja sadrži puno lisnate mase, jer je nakon košnje zbijena pa kroz nju teže prolazi suhi zrak i teže se suši. Budući da se sijeno radi od zrelije zelene krme, ono ima nešto manju nutritivnu vrijednost nego silaža iste biljke koja se radi od mlađe krme. Međutim, u istom stadiju rasta suha tvar sijena iste biljke ima manju hranjivost nego silaža spremana od iste biljke.

Tablica 2. Nutritivna vrijednost različito spremane voluminozne krme od ljulja (%)

*ST-suha tvar, POT-probavljiva organska tvar, SP-sirovi protein, SV-sirova vlakna, NEL-neto energetska vrijednost za laktaciju (MJ/kgST).

Ovisno o ciljevima, svježa krma se može kositi u večernjim ili jutarnjim satima. Kako bi maksimizirali sadržaj nestrukturnih ugljikohidrata (šećera), trebali bi kositi u večernjim satima, a kako biste optimizirali vrijeme sušenja, treba kositi ujutro.

Sušenje je proces u kojem se pokošena voluminozna krma suši na polju prije „pakiranja“ – baliranja. Krma se suši kako bi joj se poboljšala nutritivna vrijednost i pomoglo pri skladištenju. Pokošena krma najčešće se i preokreće radi lakšeg i bržeg proces sušenja. U nekim klimatskim uvjetima, sušenje na polja nije uvijek opcija. U tim klimatskim uvjetima, sijeno se balira, stavlja u skladište i provodi potpomognuto sušenje kako bi se minimizirali gubici hranjivih tvari povezani sa sušenjem.

Treći korak je baliranje i skladištenje sijena. Baliranje je primarno način pakiranja voluminozne krme. Optimalni sadržaj vlage u trenutku baliranja je 15-18%. Taj optimalni sadržaj vlage pri baliranju predstavlja kompromis između potencijalnih gubitaka lista na polju i gubitaka hranjivih tvari tijekom skladištenja.

Gubici nutrijenata sijena na farmi

Gubici hranjivih tvari tijekom košnje, sušenja, pakiranja, skladištenja i hranjenja neminovno će se dogoditi. Kako bi se maksimizirao prinos probavljivih hranjivih tvari po jedinici zemlje, potrebno je da se minimiziraju gubici povezani sa samom proizvodnjom sijena. Nemoguće je spremiti sijeno bez gubitaka koji su u pravilu visoki. Općenito, normalni gubici nutrijenata, kroz sve postupke sa sijenom na farmi, kreću se od 20 do 40 %, dok u lošim uvjetima, gubici mogu prelazi 75 %. U početku nakon košnje, pokošena biljka će nastaviti disati. Sve dok se razina vlage u krmi ne smanji na 40 % ili manje, biljni enzimi će nastaviti metabolizirati hranjive tvari u biljci. Primarni gubici povezani s disanjem uključuju nestrukturne ugljikohidrate (šećer) i proteina.

Na opseg tih gubitaka uslijed disanja prvenstveno utječu vremenski uvjeti tijekom sušenja, dok suho i vruće vrijeme minimizira gubitke. Oksidativni gubici također su, prvenstveno, pod utjecajem vremenskih uvjeta tijekom sušenja. Ti gubici manifestiraju se na sijenu kao izblijedjelo sijeno i kreću se od 4 do 15 %. U nepovoljnijim uvjetima, gubici mogu biti i do 40 %. Primarne hranjive tvari koje na taj način izgubimo oksidativnim procesima su u vodi topljivi proteini, ugljikohidrati i vitamini. Ponovno, na opseg gubitaka zbog oksidacije prvenstveno utječu vremenske prilike tijekom sušenja. Sunčeva svjetlost utječe na sadržaj vitamina u krmi. Ona uzrokuje smanjenje vitamina A, povećanje vitamina D i povećanje vitamina E.

Sijeno balirano s više od 20 % vlage podložno je gubicima uzrokovanim toplinom, tijekom skladištenja. Višak vlage potiče rast mikroorganizama te kako mikroorganizmi rastu stvaraju toplinu. Stvorena toplina će smanjiti nutritivnu vrijednost krme zbog Maillardovih reakcija ili procesa posmeđivanja krme. Ako se uskladištenom sijenu dopusti da dosegne 70-80°C, spontano može doći do zapaljenja. Dodatni gubici skladištenja prvenstveno su posljedica izloženosti vlazi. Kako bi se gubici smanjili, preporuča se spremanje sijena u nekom zatvorenom prostoru.

Općenito, gubitak suhe tvari za sijeno pohranjeno u zatvorenom je 5-10 %. Na opseg gubitka hranjivih tvari za krmu pohranjenu na otvorenom utječu vremenske prilike i vrsta sijena. Optimalni klimatski uvjeti za skladištenje sijena su hladni i suhi prostori. Primarni gubici hranjivih tvari uzrokovani vremenskim prilikama tijekom skladištenja su nestrukturni ugljikohidrati. Pod uvjetom da je sijeno pravodobno košeno, sušeno, balirano i spremljeno, uz minimalne gubitke nutritivne vrijednosti, može se čuvati godinama, te je stoga sijeno najučinkovitija, dugotrajna metoda za skladištenje voluminozne krme. Gubici mogu biti i rezultat mehaničkih postupaka s krmom prilikom sušenja.

Tijekom košnje krme i nepotpun oporavak biljaka na livadi doprinosi mehaničkim gubicima. Osim toga i samo sušenje, baliranje i skladištenje dovode se mehaničkih gubitaka. Izgubljeni primarni biljni dijelovi su listovi. Kod leguminoza gubici se kreću od 3 do 35 %, a trava od 2 do 5 %. Kako je nutritivna vrijednost listova veća od stabljike, gubitak listova može značajno utjecati na nutritivnu vrijednost krme. Opseg gubitka krme zbog mehaničkih postupaka je pod utjecajem vlažnosti biljnog materijala i opreme. Kako biste smanjili gubitke povezane s mehaničkim postupcima, moramo obratiti posebnu pozornost na samo vrijeme postupaka, učestalost svakog postupka i na održavanje opreme.

Tablica 3. Najvažniji gubici nutritivne vrijednosti

Čimbenici koji utječu na nutritivnu vrijednost sijena

Plodnost tla – odgovarajuće količine vapnenca, dušika, fosfata, natrija i ostalih mikroelemenata potrebni su za visoku proizvodnju sijena po hektaru i održavanje poželjnog botaničkog sastava livade kroz duže vremensko razdoblje. Analizu tla treba koristiti kao smjernicu u određivanju količine gnojiva i vapnenca potrebne za ekonomičnu proizvodnju sijena. Visoki prinosi sijena iznose velike količine nutrijenata iz tla. Budući da su pravilno inokulirane biljke leguminoza sposobne fiksirati atmosferski dušik, mješavine koje sadrže više od 25 posto leguminoza obično ne daju ekonomične odgovore na gnojidbu dušikom. Kod čistih trava potrebno je dodati dušik kako bi ostvarili visoku razinu proizvodnje. Leguminoze su obično kvalitetnije od trava, ali unutar svake skupine može postojati širok raspon nutritivnih vrijednosti.

Obje biljne porodice, trave i mahunarke se spremaju u odgovarajućoj fazi rasta biljaka, leguminoze su obično više i brže probavljive, te sadrže više proteina i minerala te vitaminima. Mješavine (djetelinsko-travne smjese – DTS) koje se sastoje od određenog omjera leguminoza i trava obično su visoke nutritivne vrijednosti kad je uzgoj na primjeren način i poštujući sve agrotehničke standarde prilikom proizvodnje. Osim toga, trave mogu poboljšati brzinu sušenja navedenih mješavina u usporedbi s čistim leguminozama.

Sjetva livada – prilikom sijanja livada treba sijati samo certificiranim sjemenom prilagođenih sorti testiranih i dokazanih u lokalnim uvjetima. Primjerice, livade zasijane neadaptiranim/necertificiranim sjemenom mogu dati niže prinose već i u godini sjetve. Tijekom tri godine, u jednom istraživanju s crvenom djetelinom, primjerene sorte u prosjeku su dale 2,89 tona više suhe tvari po hektaru od obične djeteline, dok je ta razlika kroz tri vegetacijske godine iznosila čak 4,93 tone suhe tvari po hektaru. Osim navedenog i korovi općenito smanjuju kvalitetu sijena pridonoseći biljnim materijalom slabijeg okusa i probavljivosti. Neki mogu biti štetni ili otrovni. Stoga je čisto sjeme, bez sjemena korova, posebno važno kod sjetve višegodišnjih usjeva za sijeno.

Trebamo sijati samo visokokvalitetno, certificirano sjeme prema preporučenim količinama i rokovima sjetve. Jesenska sjetva treba biti obavljena na vrijeme, prije nego što hladno vrijeme zaustavi ili uspori rast. Sjetvu u kasnu zimu i rano proljeće potrebno je obaviti dovoljno rano kako bi se osigurala snažna tratina koja će preživjeti ljetnu sušu i konkurenciju korova.

Tablica 4. Iznošenje mineralnih elemenata iz tla sijenom

Utjecaj zrelosti biljke na nutritivnu vrijednost sijena

Zrelost krme prilikom košnje ima značajan utjecaj na nutritivnu vrijednost sijena. Optimalno vrijeme za košnju je vrijeme koje daje maksimalan prinos probavljivih hranjivih tvari po jedinici površine. Osim toga, također je važno uzeti u obzir način probave, te potrebe životinja za hranjivim tvarima koje će konzumirati to sijeno. Za preživače je povećanje strukturnih ugljikohidrata povezano sa zrelošću biljke, što dovodi do smanjenja brzine probave, brzine prolaska hrane kroz probavilo i same konzumacije krme. Neto učinak bit će smanjenje unosa hranjivih tvari, uz potencijalno smanjenje proizvodnje. Za razliku od preživača, konji mogu povećati brzinu prolaza hrane i djelomično nadoknaditi nižu kvalitetu stočne hrane. Dakle, učinak zrelije krme na konzumaciju hranjivih tvari i općenito proizvodnju, manji je kod konja u usporedbi s preživačima.

Napredovanje zrelosti biljaka povezano je s raznim promjenama u voluminoznoj krmi. Kako biljke sazrijevaju, prinos krme raste, sadržaj proteina i nestrukturnih ugljikohidrata se smanjuje, dok se povećava sadržaj strukturnih ugljikohidrata uz smanjenje probavljivosti hranjivih tvari. Sadržaj hranjivih tvari, odnosno, sadržaj proteina i nestrukturnih ugljikohidrata, te probavljivosti hranjivih tvari lišća, veća je nego stabljike. Nadalje, sazrijevanjem krme povećava se sadržaj celuloze i lignina u stabljici i nutritivna vrijednost stabljike se smanjuje. Kao što je opisano, kako krma sazrijeva, postoji obrnuti odnos između prinosa krme i njene nutritivne vrijednosti. Ovaj odnos nam se čini još značajnijim kad razmišljamo o kupnji ili prodaji sijena.

Uz nepostojanje sustava koji bi vodio računa o nutritivnoj vrijednosti voluminozne krme, proizvođači/prodavači sijena maksimiziraju svoj profit samo povećavanjem prinosa, dok uzgajivač životinja kupuje proizvod s minimalnom nutritivnom vrijednošću. Da bi se ovakva situacija, nekako ublažila i poštenija trgovina sijenom pojednostavila, u SAD-u je razvijena jedna krmna vrijednost, „Relativna krmna jedinica“ (RFV), kojom se u sustavu vrednovanja uzima u obzir i nutritivna vrijednost sijena. Relativna krmna vrijednost je jedan od faktora određivanje vrijednosti sijena po jedinici mase (tj. toni). Ova jedinica ne uzima u obzir količinu ili kvalitetu bjelančevina u krmi. Relativna krmna vrijednost može se izračunati za čitav niz voluminoznih krmiva, te se može koristiti za usporedbu sličnih vrste krmiva. Npr. ako je vrijednost iznad 100, ta je krma kvalitetna, a ona ispod 100 lošije je kvalitete.

Za određivanje RFV trebamo još neke vrijednosti krmiva dobivene analizama;

• Probavljivu suhu tvar (PST) koju možemo izračunati iz sadržaja kiselih detergent vlakana (KDV) koristeći jednadžbu: % PST = (88,9 – (% KDV x 0,779))
• Izračunati količinu krme koju životinja može pojesti, konzumaciju suhe tvari (KST) iz neutralnih detergent vlakana (NDV), koristeći sljedeće jednadžbe: % KST = (120 / % NDV).
• Zatim izračunamo RFV koristeći jednadžbu: RFV = (% PST x % KST) / 1,29.

Tablica 5: Relativna krmna vrijednost (RVF) različite krme

*SP-sirovi protein, KDV-kisela detergent vlakna, NDV-neutralna detergent vlakna, RFV-relativna krmna vrijednost

Procjena nutritivne vrijednosti sijena

Početna analiza nutritivne vrijednosti sijena je senzorna analiza; prvenstveno vizualna. Iako vizualni pregled sijena nije tako pouzdan kao kemijska analiza, on je još uvijek osnova vrednovanja sijena prilikom kupovine i prodaje. Relativni broj pupova, cvjetova i sjemenskih glavica pokazatelj je zrelosti biljne mase. Osim toga i relativna količina listova i stabljika, te veličina stabljike pokazatelj su nutritivne vrijednosti. List sadrži visoku koncentraciju nutrijenata i energije. Dvije trećine cijele biljke nalazi se u listu. Gubitak lista zbog zrelosti biljke, trunjenja lista tijekom okretanja, baliranja, skupljanja i transporta sijena smanjuje njegovu nutritivnu vrijednost. Ovo su razlozi zašto je lisnatost važan kriterij kakvoće, odnosno hranjive vrijednosti sijena. Nadalje se procjenjuje boja te je idealno sijeno svijetle boje koje ne sadrži tamne dijelove.

Izbijeljena ili tamna krma ukazuje na probleme sa sušenjem i/ili skladištenjem. Svijetlo zelena boja je pokazatelj dobrog sušenja sijena. Takvo sijeno je visoko palatabilno i sadrži visoku koncentraciju beta karotena. Svaka promjena od svijetlo zelene boje pokazatelj je gubitka od nutritivne vrijednosti sijena. Visokokvalitetna krma sadrži minimalne količine stranih materijala poput korova i zemlje. Smeće, kao što su komadi žice, mogu ozlijediti životinju tijekom gutanja. Općenito, prisutnost stranih materijala smanjuje palatabilnost, što znači da životinje manje jedu takvu hranu i imaju nižu proizvodnju.

Važna je i olfaktorna (mirisna) procjena krme. Krma s neugodnim mirisom može imati smanjenu nutritivnu vrijednost, smanjenu ukusnost i u ekstremnim slučajevima, može biti toksična za životinje. Najčešće je neugodan miris uzrokovan previsokim sadržajem vlage ili je sijeno pokislo. Neugodan miris smanjuje konzumaciju sijena, a plijesan je pokazatelj mogućeg sadržaja mikotoksina koji oštećuju zdravlje životinja i ljudi. Osim toga i prašnjavo sijeno se ne smije davati konjima i mliječnim kravama, no eventualno može junadi u tovu.

Tablica 6. Kriteriji vizualne procjene sijena

Kao i kod ostale hrane za životinje, početni korak u preciznoj laboratorijskoj analizi je prikupiti reprezentativan uzorak voluminozne krme. Preporuke pri prikupljanju reprezentativnog uzorka ovisit će o hrani za životinje. Za sijeno se preporuča dostaviti reprezentativan uzorak jedne partije ili lota. Lot sijena se definira kao sijeno s iste sjenokoše, slične površine, iste faze zrelosti, te iste vrste i sorte. Za uzorkovanje sijena najbolje je upotrijebiti cijev za uzorkovanje ili sondu i prikupiti 20 nasumičnih uzoraka po partiji sijena. Nakon uzorkovanja uzorke treba pohraniti i otpremiti u hermetički zatvorenim spremnicima ili čvrstim vrećicama. U laboratoriju će se sijeno analizirati proksimativnom (osnovnom) kemijskom analizom i analizom detergenta vlakana (Van Soest analiza).

Minimalni sadržaj suhe tvari (ST) za sijeno je 85 %. Sadržaj sirovih proteina (SP) je u pozitivnoj korelaciji s kvalitetom sijena. Sirovi proteini su jedan faktor koji se često koristi za vrednovanje sijena. Višak pepela ukazuje na prisutnost onečišćenja tlom. Neutralna detergent vlakna (NDV) i kisela detergent vlakna (KDV) daju procjenu sadržaja vlakana (SV). I neutralna i kisela detergent vlakna se koriste za vrednovanje sijena. Energetska vrijednost sijena može se izraziti kao Neto energetske vrijednosti (NEL i NERIT) ili kao u SAD-u kao Ukupne probavljive hranjive tvari (TDN).

Bliska infracrvena spektroskopijska analiza ili NIR analiza je relativno nova metoda koja se koristi za procjenu krme. NIR je brza, jeftina, kompjuterizirana metoda za određivanje nutritivne vrijednosti stočne hrane. NIR određuje glavne kemijske komponente hrane. Za provođenje NIR analize uzorak se melje i suši. Zatim se uzorak stavlja u spektrofotometar i izlaže NIR svjetlu. Zračenje se reflektira od uzorka, pretvara u električnu energiju, mjeri, a mjerenje se prenosi na računalo.

Računalo uspoređuje vrijednost s bazom podataka dobivenom klasičnom kemijskom analizom sličnog uzorka krme kako bi se odredio sastav hranjivih tvari u analiziranoj krmi. NIR analiza je točna onoliko koliko to dopušta baza podataka, krma koja se uzorkuje treba biti točno predstavljena krmom u bazi podataka s kojom se uspoređuje.