Vodeni zumbul
Vodeni zumbul (Eichhornia crassipes), porijeklom iz Brazila, uspijeva u sporijim tekućicama, najčešće pluta, a rijetko raste pričvršćen u mulju. Listovi oblika rozete narastu u visinu i do 50 cm, a baza lista ima napuhanu lisnu peteljku koja joj omogućuje da pliva na vodi. Rasprostranjen je po cijelom svijetu i jedan je od najraširenijih vodenih korova koji ima malo prirodnih neprijatelja. Često se koristi u umjetnim jezercima zbog cvjetova svijetloplave boje. Koristi se i za pročišćavanje vode jer ima dobru sposobnost apsorpcije bakra, cijanida i arsena. Zbog brzog razmnožavanja i dugog razdoblja mogućnosti klijanja sjemena (10-tak godina) predstavlja problem, često je otežana ili onemogućena plovidba brodovima, onemogućava razmnožavanje drugih vodenih biljaka jer zakiseljava vodu, oduzima kisik iz vode, te vrlo često dovodi do pomora ribe zbog promjena koje nastaju u vodi.
Zračne biljke
Epifiti su biljke koje žive pričvršćene i rastu na drugoj biljci, ne puštaju korijenje u tlo i nisu paraziti. Biljku domaćina koriste kao potporu, a rastu u potpunosti samostalno. Izraz dolazi od grče riječi epi, što znači gore i phyton, koja označava biljku. Opskrbljene su korijenjem koje ima specijalnu strukturu i crpi vlagu iz zraka ili domaćina. Rastu na mjestima gdje ima mnogo svjetlosti, a često mnogi biljojedi ne mogu do njih. Ne podnose hladnoću, ali vole umjerene temperature i česte su u tropskim šumama. Najpoznatije epifitne biljke su orhideje, lišajevi, bromelija, mahovine.
Čemu služi mošus?
Mošus je aromatična tvar koja se najčešće koristi kao bazna nota kod proizvodnje parfema. Prirodni mošus se dobiva iz žlijezdanog (spolnog) sekreta mošusnog jelena, što je danas zabranjeno, jer za 1 kilu mošusa potrebno je ustrijeliti 140 jelena, zatim od mošusnog štakora (Ondatra zibethicus), mošusne patke (Biziura lobata), mošusne bube (Aromia moschata), afričke cibetke, mošusne kornjače i dr. Prirodni mošusni miris se može dobiti i iz biljaka ambrete (Abelmoschus moschatus), galbanuma (Ferula gummosa) i korijena anđelike. Najbezazleniji je ipak sintetički mošus ili bijeli mošus, koji je prvi put dobio Albert Baur 1888. g. Od tog vremena se pojavilo mnogo vrsta sintetičkih mošusa različitih mirisa koji se koriste u industriji parfema od početka prošlog stoljeća.
Otrovni ricinus
Ricinus communis ili skočac jedna je od najotrovnijih biljaka. Pripada obitelji mlječika (Euphorbiaceae), a porijeklom je iz istočne Afrike i Indije. Može se naći u brojnim parkovima i dvorištima u kojima se uzgaja kao ukrasna jednogodišnja biljka. Sjeme je otrovni dio biljke koje proizvodi otrov ricin, koji joj služi kako bi se razmnožavala i tako preživjela. Konzumacija kod životinja izaziva velike probavne smetnje, dovodi do otkazivanja organa i zastoja rada srca. Ricinus je relativno sporodjelujuć otrov, čvrsto se veže za limfocite, a letalna doza za čovjeka je 1,78 mg ricina, ovisno o težini od 4-12 sjemenki. Sjemenke nalikuju sjemenu graha, a obradom kojom se izdvaja ricin, dobiva se zdravo ricinusovo ulje bogato vitaminom E, koje se često koristi u kozmetičkoj industriji za njegu kože i kose.
Najveća vinarija na svijetu
Najveća kolekcija vina na svijetu i najveći vinski podrum nalazi se u moldavskoj općini Mileştii Mici i istoimenom proizvođaču vina. Za pohranu, čuvanje i zrenje vrhunskih vina, državno poduzeće kvalitetnih vina Mileştii Mici osnovano je 1969. godine, a 2005. godine ušao je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveća kolekcija vina na svijetu. Kompleks ima pohranjeno gotovo 2 milijuna boca od kojih su više od 70% crvena vina, 20% bijela, a oko 10 % su desertna vina. Najvrednija vina ove zbirke imaju vrijednost od 480 eura po boci, proizvedena su 1973.-1974. i izvoze se samo u Japan. U podrumu se održava stalna vlažnost (85-95 %) i temperatura ( 12 °C – 14 °C) tijekom cijele godine. Neka se vina čuvaju nekoliko desetljeća prije nego što se prodaju. Podrumi zauzimaju čak 200 km, ali je samo 55 km trenutno u upotrebi. Drevne podzemne galerije dosežu do granica grada Kišinjeva.
